Najveći izazovi sa kojim se novinari suočavaju su istrajnost da urade priču, te da je objave bez obzira na moguće posljedice i pritiske, kaže novinar online magazina Žurnal Amarildo Gutić. Podsjeća da su novinari u Bosni i Hercegovini suočeni sa brojnim problemima i teškoćama u radu, poput političkih i finansijskih pritiska.
Bosna i Hercegovina (BiH) ima kvalitetne zakone koji regulišu oblast medija, no bez obzira na to pravna zaštita novinara je neadekvatna. Od 2012. do kraja 2018. godine registrovan je 121 krivični slučaj prema novinarima, koji uključuje jedan pokušaj ubistva, značajan broj fizičkih napada, prijetnje smrću i imovinske štete. Samo 8 od 121 slučaja je riješeno u korist novinara, podaci su udruženja ,,BH novinari”.
Bosanskohercegovački novinari su suočeni sa mnogobrojnim problemima u svom radu, od kojih su najznačajniji svakako politički i finansijski pritisci. No, bez obzira na teške uslove u kojima se radi, novinar online magazina Žurnal Amarildo Gutić vjeruje da su promjene moguće, te da je najveća nagrada za novinara kada njegov rad ima uticaj na javnost.
Jedino dobrom pričom i upornošću novinar može iznijeti na vidjelo svoju istraživačku priču, kaže Gutić, i objašnjava da su najveći izazovi u radu istrajnost da se priča završi i „da je objaviš bez obzira na moguće posljedice i pritiske kojima ćete ti i redakcija biti izloženi, te da nastaviš dalje istim tempom.”
U doba interneta, digitalizacije i brzine u prenosu informacija, tek rijetki mediji odluče da se bave ozbiljnim istraživačkim pričama, za koje je potrebno vrijeme i upornost. Dodatan problem predstavlja i komercijalizacija brojnih medija u kojoj traganje za istinom postaje periferno.
Gutić naglašava kako je upravo online magazin Žurnal i drugi portali koji su u okviru medijske grupe koja pripada Antikorupcijskoj mreži organizacija civilnog društva – ACCOUNT, primjer medija koji se zalažu za istinu kao vrijednost.
„Ima zaista veliki broj onih koji razumiju o čemu pišemo, koji imaju smislene komentare. Potom shvatiš da je to onaj frustrirani dio biračkog tijela koji možda i ne glasa na izborima. Postoji i onaj dio čitalačke publike koji temama pristupa poput navijača, ne vole kada pišeš protiv njihovog omiljenog ,,tima”, a sve suprotno pozdravljaju”, kaže ovaj istraživački novinar.
Mediji u BiH su danas često izloženi tužbama za klevetu od pojedinaca ili institucija o kojima izvještavaju, a u tome im, kako pojašnjava Gutić, pomaže i pravosuđe koje je postalo servis političkim elitama.
„Mogao bi navesti više primjera, poput tužbe jednog ,,uglednog” biznismena koji u tužbi i tokom ročišta ne podnese niti jedan dokument ili svjedočenje da je ono što si pisao netačno. S druge strane ti dokažeš da si pisao na osnovu relevantne dokumentacije i izvora. Sud presudi u njegovu korist, jer nije bitna istina, nego što je on osjetio duševnu bol zbog teksta? Pri tome drugostepena presuda na žalbu bude riješena za dva mjeseca, iako u prosjeku to kod drugih traje i po godinu i više. Tu je sve jasno”, opisuje Gutić.
Sva istraživanja o stanju medija u BiH govore kako su novinari, naročito u online sferi izloženi uvredama i napadima. Problem sigurnosti novinara očigledan je kroz negativne online komentare i prijetnje smrću. Gutić smatra da je to stvar redakcija i novinara koliko će im pridavati važnost, i napominje da je online magazin Žurnal svoje slučajeve prijavio nadležnim tužilaštvima.
On podsjeća da je, nažalost, novinarstvo dolaskom novih tehnologija poprimilo brzinu kao glavni element dobivanja vijesti, što je osiromašilo samu potražnju za istinom. Ono što je postalo bitno je podatak i informacija.
„Copy-paste novinarstvo, ako se to može nazvati novinarstvom, se razmahalo. Nema novinarstva bez terenskog rada, po svim vremenskim uslovima, različitim sredinama, nema ga naročito bez direktne komunikacije sa ljudima. Potrebno je vratiti dignitet javnih emitera, koji su postali direktni saučesnici ili poslušnici politike koja protežira korupciju, nepotizam i lažno blagostanje”, smatra Gutić koji misli da je danas previše osobnih interesa u novinarstvu.
On napominje i da su lokalni mediji previše ovisni o tvrtkama i političarima koji ih financiraju te tako ne mogu izvještavati o problemima kojima su okruženi i dodaje da je najteže izbjeći strah od objavljivanja.
Gutić navodi jedan od primjera sa kojim se susreo tokom dugogodišnjeg rada: „U jednom selu sam upoznao čovjeka čiji sin ni godinu dana nakon rođenja nije bio upisan u matičnu knjigu rođenih. Matičar je odbio upis jer je djetetu dato ime Fikret, što ga je asociralo na njemu omraženog Fikreta Abdića. Nakon što sam objavio tu priču, reagovale su organizacije za zaštitu prava djeteta, koje je potom konačno dobilo rodni list.”
Gutić se tijekom rada susretao s brojnim preprekama poput restiktivne uređivačke politike, menadžmenta koji manipulira novinarima i upravnim odborima koji rade u skladu s politikom. Doživio je, kako kaže, brojne pokušaje cenzure tijekom rada na Radioteleviziji BiH (BHRT), no napustio je ovaj medij onda kada je direktor programa tražio da izbaci prilog koji nije bio na strani stranke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).
Dodaje kako mnogi novinari podržavaju političke stranke i na takav način djeluju u medijima, no takav je rad neobjektivan i daleko od profesionalizma. „Novinar koji jednom iskusi politički aktivizam, napustio je profesiju. Iskazivanje simpatije prema strankama prisutno je u javnim emiterima, a svjedoci smo da je znatan broj novinara pokušao ili pokušava postići i političku karijeru”, upozorava Gutić.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva fondacije Robert Bosch i Nacionalnog fonda za demokratiju.
