Svako ko je prestao pušiti zna koliko je to težak i mukotrpan proces. Nakon završetka srednje škole pa sve do svoje 29. godine, cigareta je za mene predstavljala nagradu, utjehu, petominutnu pauzu na poslu ili predavanjima, idealan način da utrošim vrijeme dok čekam gradski prijevoz ili vrlo često samo navika koje se bilo vrlo teško odreći.
Tačno je godina, sedam mjeseci i 28 dana od kada sam popušio svoju posljednju cigaretu.
Kao i obično nakon buđenja, pripremio bih cigarete i pristavio kafu. Kombinacija jutarnje kafe i cigarete je toliko dobar spoj, da i danas nakon skoro dvije godine od prestanka pušenja, zavidim pušačima na tom jutarnjem ritualu.
Tog jutra nisam ni slutio da ću svom dugogodišnjem poroku reći zbogom.
U posljednje vrijeme primijetio sam da kašljem, čemu nisam pridavao puno pažnje. Majka je bila prilično zabrinuta i govorila je da trebam prestati pušiti, na šta sam ja uvijek burno negodovao, iako sam zaista u dubini želio život bez cigareta. Neki pušači su mi savjetovali da promijenim cigarete, ali ja sam bio toliko vjeran brendu koji sam konzumirao da se čak i to činilo kao velika promjena za koju nemam hrabrosti.
Bio je ugodan sunčan septembarski dan i krenuo sam s prijateljima na lokalni bazen. Spakovao sam cigarete i krenuo na jednu od omiljenih aktivnosti – plivanje. Dobro se toga sjećam, u kutiji je preostalo pet cigareta i planirao sam da će to biti dovoljno tokom boravka na bazenu.
Zbog nedostatka fizičke kondicije, plivanje se iz moje omiljene aktivnosti vrlo često pretvaralo u mučenje, što sam teško prihvatao. Znao sam da pušači imaju manje kondicije i brže se umaraju od nepušača, ali tog dana sam se vrlo dobro uvjerio u to.
Iako sam kašljao zapalio sam već treću cigaretu uz poslijepodnevnu kafu. Odjednom sam počeo razmišljati o tome kako ću u budućnosti imati sve manje fizičke kondicije i u tom trenutku se jednostavno nešto prelomilo u meni. Držao sam cigaretu u ruci, okrenuo se prema grupi prijatelja i rekao im kako je to moja posljednja ispušena cigareta. Sjećam se da su se smijali, misleći da se šalim.
Čuvam tu kutiju i danas sa preostale dvije cigarete, da me podsjeća koliko je to bila teška borba, ali i koliko sam ponosan na odluku koju sam napravio i istrajao u njoj.
Dan poslije i emotivni prekid sa cigaretom
Prvo jutro bez cigarete, kafa bez cigarete i pomisao na život bez cigarete, sve je to je zvučalo prestrašno. Bio sam jako nervozan i imao sam potrebu da se izderem na nekoga, jer valjda sam mislio da mora postojati krivac za tešku situaciju u kojoj se nalazim.
Drugi dan je bio duplo teži i sjećam se da sam se uspio posvađati skoro sa svakom osobom s kojom sam došao u kontakt, pa sam odlučio da se zadržim kući jer ću pored cigareta, vjerovatno ostati i bez prijatelja. Osamio sam se tog dana i razmišljao zašto je meni ta cigareta toliko bitna i šta ona meni predstavljala.
Kada neko želi prestati pušiti, onda jednostavno mora naučiti živjeti bez cigareta. Iz današnje perspektive odvikavanje od pušenja je učenje ispočetka da radimo stvari koje smo radili i kada smo konzumirali duhan. Ukoliko “preživimo“ svaku situaciju gdje nam je cigareta predstavljala bitan faktor, tada vjerujem da smo zavrijedili reći da smo nepušači.
Mobilne aplikacije za prestanak pušenja djeluju motivirajuće
Mobilna aplikacija, koju sam koristio i koju i danas imam instaliranu na mobitelu, zove se “Smoke Free“. Kada bih navečer dobio elektronski bedž na aplikaciji koji je označavao još jedan dan bez duhanskog dima, osjećao sam se jako ponosno. Sakupljanje kolekcije elektronskih bedževa predstavljalo mi je neizmjerno zadovoljstvo.
Već nakon 20 minuta od prestanka pušenja krvni pritisak se snižava i otkucaji srca se normalizuju. Putem aplikacije su me obavijestili nakon 12 sati da je ugljični monoksid u krvi pao na normalnu razinu. Već druge sedmice stigla je notifikacija da se cirkulacija znatno poboljšala i da su pluća povećala svoju funkciju, što je bilo osjetno kada udahnem. Prvih devet mjeseci, povremeno se javljao kašalj, koji je onda nestao, a o tome sam bio obaviješten na vrijeme kroz aplikaciju.
Nakon nikotinske apstinencije od skoro godinu i 8 mjeseci, aplikacija kaže da se rizik od plućnog karcinom smanjio tek za 16 %, a rizik od srčanog udara na samo 11 %. Ova statistika govori o tome koliko cigarete nanose štete našem organizmu, te da bismo se potpuno oporavili mora proći i do 10 godina.
Danas, 603. dan od kada ne pušim, aplikacija mi pokazuje da sam uštedio 2 657,00 KM. Sav novac koji uštedim od prestanka pušenja iskoristim za putovanja i to me neizmjerno čini sretnim i održava da opet jednog dana ne posegnem za cigaretom.
Fizička aktivnost je dobar saveznik
Kilogrami jednostavno moraju doći, pa bismo trebali uključiti neku fizičku aktivnost i prilagoditi prehranu koliko je moguće. Ja sam odlučio da prvi mjesec jedem šta poželim, dok ne prođe najteži dio. Nekako olakšavajuća okolnost je da sam bio mršaviji, pa tih osam kilograma koje sam dobio i nisu izgledali baš toliko strašni.
Hodanje nakon posla predstavljalo mi je veliko zadovoljstvo jer sam konačno mogao preći pet kilometara, a da se ne zadišem već nakon pola sata šetnje. Svaki put kada bi mi cigareta pala na pamet, spremio bih se i prošetao, kroz prirodu najčešće, mada često i kroz grad. Nakon određenog vremena počeo sam da trčim i prvi put istrčao pet kilometara – e to je za mene zaista bio poseban dan.
Sve je to bilo kao neko ponovno rođenje, kada jednostavno osjetite da ste zdraviji, puni energije, da se lako probudite ujutru i da vaš mozak mnogo bolje funkcioniše.
Jedna od najboljih životnih odluka
Odvikavanje od cigareta zahtjeva mnogo rada i truda na sebi, a na prestanak pušenja danas gledam kao na jednu od najboljih životnih odluka.
Ne bih bio iskren kada bih rekao da ne pomislim na cigaretu, ali za razliku od prvih dana i mjeseci od prestanka, danas ta misao traje samo nekoliko sekundi. Bez obzira koliko je veza za cigaretom jaka, za njom vrlo često posežemo iz dosade.
Svjetska zdravstvena organizacija je objavila u 2018. godini da je duhan vodeći uzrok smrtnih slučajeva koji se mogu spriječiti. Osam miliona ljudi godišnje umre od posljedica aktivnog ili pasivnog pušenja, te svakih šest sekundi jedan pušač umre. Bolesti pluća, moždani udar, srčani udar i rak su glavne bolesti koje su povezuju sa konzumacijom cigareta. Samo tokom 20. stoljeća više je ljudi umrlo od posljedica pušenja nego u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
Danas pogledam svaki prilog i pročitam svaki tekst koji govori o štetnim utjecajima pušenja, a prije bih takve medijske sadržaje jednostavno preskočio. I svaki put dok čitam ponosan sam i sretan što više nisam dio crne statistike.
Ovaj članak je nastao u okviru multimedijalnog takmičenja ,,Klima Bez Dima”. Inicijativa ,,Klima bez dima” je pokrenuta u okviru projekta ,,Smanjenje faktora rizika za zdravlje u Bosni i Hercegovini”, kojeg podržava Vlada Švicarske, a sprovodi Svjetska banka u BiH u partnerstvu sa entitetskim ministarstvima zdravstva, entitetskim institutima za javno zdravstvo i ostalim lokalnim zainteresovanim grupama. Kako bi saznali više o inicijativi Klima bez dima i potpisali obećanje podrške zaštiti građana od izloženosti pasivnom pušenju, posjetite bit.ly/klimabezdima.
ZA VIŠE INFORMACIJA O TOKU TAKMIČENJA I PROGLAŠENJU POBJEDNIKA, PRATITE KLIMU BEZ DIMA NA FACEBOOKU (@KlimaBezDima) I INSTAGRAMU (@klimabezdima)!
