Fotografski rad Marice Vojnović iz Zavičajnog muzeja u Visokom

Izvor: Zavičajni muzej Visoko

Obilježavanje Međunarodnog dana muzeja i Evropske noći muzeja za 2020. godinu u Zavičajnom muzeju Visoko obilježen je izložbom fotografija Portret dame: Marica Vojnović Visočanka (1892–1982), koja predstavlja zaostavštinu predmeta i fotografija s kraja 19. i početka 20. stoljeća M. Vojnović. Autorice Dženana Arnautović i Habiba Efendira-Čehić pokazale su koliko fotografije mogu otkriti o vremenu u kojem su nastale, o fotografisanim osobama i o fotografima.

Glavna junakinja priče Marica Vojnović

Marica Vojnović rođena je 1892. godine u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Like u Hrvatskoj. Njen staratelj Petar Vojnović bio je pripadnik austrougarske žandarmerije, odnosno kasarne, koji je po dužnosti s porodicom stigao u Visoko na prijelazu s 19. na 20. st. Nakon njegove smrti 1930. M. Vojnović naslijedila je svu imovinu, a u dubokoj starosti 1981. smještena je u Dom za stara lica u Nedžarićima. Nije se udavala i iza nje nije ostao nijedan član porodice.

O njenom rođenju saznajemo iz rubrika starog Domovnika pravoslavnih porodica Srpske pravoslavne crkvene opštine u Visokom gdje je ispod imena Petra Vojnovića zapisano i njeno ime i srodništvo – sinovka. Za život M. Vojnović značajno je da je bila kulturno i društveno angažovana. S kraja 19. i početka 20. st. do pred Drugi svjetski rat djelovalo je jedno od najstarijih Srpskih pravoslavnih pjevačkih crkvenih društava „Milutinović“, čiji je član bila i ona. Godine 1910. car Austro-Ugarske Monarhije Josip Franjo dolazio je u posjetu Visokom, pa je organizovan i svečani doček. M. Vojnović kao članica spomenutog Društva imala je čast pjevati himnu Carevku. Osim toga bila je članica i dramske sekcije višenacionalnog Sokolskog društva u Visokom, u kojem se bavila amaterskom glumom.

Izložba fotografija u Zavičajnom muzeju Visoko (izvor: privatni arhiv)

Ko se krije iza fotografija?

Fotografska građa pronađena u Muzeju predstavlja samo dio zaostavštine M. Vojnović, a kojoj pripada 185 inventarnih jedinica zavedenih u fondove „Kolekcija Vojnović“ i „Period prije II svjetskog rata“. Čine je lični dokumenti, novinski članci, dopisne karte i fotografije. Najinteresantniji dio jesu stare fotografije na razmeđu stoljeća, koje najvećim dijelom potječu iz fotografskih ateljea s prostora današnje BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Na temelju njihovog proučavanja, saznalo se da su djela tada poznatih fotografa iz Sarajeva, Visokog, Višegrada, Dubrovnika, Karlovca i Rume. Tako pronalazimo ime putujućeg fotografa Seraphina Sperlinga, fotografa i fotoreportera Waltera Tauscha, sarajevskog portretiste Ivice Lisca, Elektro-Fotofraga koji je imao studij za izradu minijaturnih portreta, Foto Hedde i dr.

Kada je riječ o izdavačima dopisnih karata, značajni su: Mostarac Trifko Dudić, S. B. Cvijanović iz Beograda, njemačko i austrijsko izdavaštvo „Ross“ i „Iris“ te dopisna karta francuskog fotografa Alfreda Noyera.

 

Otkrivanje fotografija i smještaj u Muzej

Fotografsku zaostavštinu M. Vojnović Zavičajni Muzej u Visokom baštini od 1981. Tokom popisivanja inventara svih fotografija, autorice izložbe pronašle su i ove fotografije koje su nastavile istraživati. Rad na njima bio je dug i mukotrpan jer je fotografija mnogo, a malo podataka. Od pronalaska do izložbe bilo je potrebno više od godinu dana truda, odricanja i otkrivanja da bi se postigao konačan cilj. Iako joj je ovo bio prvi susret s fotografijom, autorica Dženana Arnautović ne žali vrijeme potrošeno na rad.

„Ovo je bio moj prvi susret s fotografijom koja me odmah osvojila jer sam kroz nju mogla vidjeti i doživjeti prošlost, upoznati aktere, uočavati detalje, način poziranja, vidjeti mjesta koja su izmijenjena. Impresivno je doživjeti prošlost kroz objektiv fotografa – od pasivnog posmatrača postajete aktivni sudionici priče.“

Kako autorice otkrivaju, najteže je bilo istražiti biografiju M. Vojnović, identificirati fotografirane osobe koje su na dopisnim kartama komunicirale s vlasnicom, njihovu korelaciju, te utvrditi hronološku dataciju fotografske građe. Zbog toga su koristile svu raspoloživu građu poput datiranih i nedatiranih sadržaja na poleđini, autore sadržaja, poštanski saobraćaj, te podatke iz arhiva i javnih ustanova. Značajne informacije dali su im i kazivači – Visočani čiji su srodnici bili iz tada susjedstva M. Vojnović. Njihov rad prepoznala je Alma Leka, sadašnja direktorica Muzeja Sarajeva i predsjednica ICOM-a u BiH.

Autorice su uspjele stupiti u kontakt s porodicom Mihaliček, koja je bila u prisnom odnosu s porodicom Vojnović. Direktan potomak ove porodice jeste gosp. Zoran Mihaliček, arhitekta, sa suprugom Marijom Mihaliček, historičarkom umjetnosti, koji sada žive u Crnoj Gori.

Nakon revidirane fotografske građe, rodila se ideja za izložbu kojom su autorice htjele odati priznanje i sačuvati uspomenu na visočku porodicu Vojnović, posebno gđu. Maricu koja je, kako se čita iz zaostavštine, bila dostojanstvena i vrijedna poštovanja. Za Habibu Čehić-Efendira najveći je značaj bila upravo izložba jer je ona predstavljala krunu njenog rada.

„Projekti poput ovoga rijetki su u visočkom muzeju i zato sam ponosna što sam bila dio ovog zanimljivog i korisnog za istraživanje. Kao Visočanka od velike mi je važnosti što su se naši sugrađani uključili i što smo ostvarile komunikaciju sa širim stanovništvom. Izložba je naš znak zahvalnosti svim tim ljudima.“

Autorice izložbe Dženana Arnautović i Habiba Efendira-Čehić (izvor: privatni arhiv)

Nermana Arnautović je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Visokog. Četvrta je godina studija na Odsjeku za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu gdje studira bosanski, hrvatski i srpski jezik.

Vezani članci

Kako je mladom Banjalučaninu službenik turske aviokompanije pomogao da se vrati kući
Robert Dacešin nije mogao ni da sanja da će njegov povratak iz daleke Kube biti dramatičan. Da se vrati kući pomogao mu je uposlenik turske aviokompanije, a dolazak u prelijepu i egzotičnu Havanu nije ni izbliza nagovještavao probleme na koje će naići na svom putovanju.
Profesionalnim izvještavanjem sačuvati privatnost žrtava rodnog nasilja
Problem rodno zasnovanog nasilja u medijima u Bosni i Hercegovini zauzima sve više prostora, ali nerijetko zbog želje za ekskluzivnošću i većom vidljivošću osnovni postulati profesije budu prekršeni, a zbog čega žrtva i njena porodica trpe posljedice i doživljavaju traume.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu