Fotografski rad Marice Vojnović iz Zavičajnog muzeja u Visokom

Izvor: Zavičajni muzej Visoko

Obilježavanje Međunarodnog dana muzeja i Evropske noći muzeja za 2020. godinu u Zavičajnom muzeju Visoko obilježen je izložbom fotografija Portret dame: Marica Vojnović Visočanka (1892–1982), koja predstavlja zaostavštinu predmeta i fotografija s kraja 19. i početka 20. stoljeća M. Vojnović. Autorice Dženana Arnautović i Habiba Efendira-Čehić pokazale su koliko fotografije mogu otkriti o vremenu u kojem su nastale, o fotografisanim osobama i o fotografima.

Glavna junakinja priče Marica Vojnović

Marica Vojnović rođena je 1892. godine u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Like u Hrvatskoj. Njen staratelj Petar Vojnović bio je pripadnik austrougarske žandarmerije, odnosno kasarne, koji je po dužnosti s porodicom stigao u Visoko na prijelazu s 19. na 20. st. Nakon njegove smrti 1930. M. Vojnović naslijedila je svu imovinu, a u dubokoj starosti 1981. smještena je u Dom za stara lica u Nedžarićima. Nije se udavala i iza nje nije ostao nijedan član porodice.

O njenom rođenju saznajemo iz rubrika starog Domovnika pravoslavnih porodica Srpske pravoslavne crkvene opštine u Visokom gdje je ispod imena Petra Vojnovića zapisano i njeno ime i srodništvo – sinovka. Za život M. Vojnović značajno je da je bila kulturno i društveno angažovana. S kraja 19. i početka 20. st. do pred Drugi svjetski rat djelovalo je jedno od najstarijih Srpskih pravoslavnih pjevačkih crkvenih društava „Milutinović“, čiji je član bila i ona. Godine 1910. car Austro-Ugarske Monarhije Josip Franjo dolazio je u posjetu Visokom, pa je organizovan i svečani doček. M. Vojnović kao članica spomenutog Društva imala je čast pjevati himnu Carevku. Osim toga bila je članica i dramske sekcije višenacionalnog Sokolskog društva u Visokom, u kojem se bavila amaterskom glumom.

Izložba fotografija u Zavičajnom muzeju Visoko (izvor: privatni arhiv)

Ko se krije iza fotografija?

Fotografska građa pronađena u Muzeju predstavlja samo dio zaostavštine M. Vojnović, a kojoj pripada 185 inventarnih jedinica zavedenih u fondove „Kolekcija Vojnović“ i „Period prije II svjetskog rata“. Čine je lični dokumenti, novinski članci, dopisne karte i fotografije. Najinteresantniji dio jesu stare fotografije na razmeđu stoljeća, koje najvećim dijelom potječu iz fotografskih ateljea s prostora današnje BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Na temelju njihovog proučavanja, saznalo se da su djela tada poznatih fotografa iz Sarajeva, Visokog, Višegrada, Dubrovnika, Karlovca i Rume. Tako pronalazimo ime putujućeg fotografa Seraphina Sperlinga, fotografa i fotoreportera Waltera Tauscha, sarajevskog portretiste Ivice Lisca, Elektro-Fotofraga koji je imao studij za izradu minijaturnih portreta, Foto Hedde i dr.

Kada je riječ o izdavačima dopisnih karata, značajni su: Mostarac Trifko Dudić, S. B. Cvijanović iz Beograda, njemačko i austrijsko izdavaštvo „Ross“ i „Iris“ te dopisna karta francuskog fotografa Alfreda Noyera.

 

Otkrivanje fotografija i smještaj u Muzej

Fotografsku zaostavštinu M. Vojnović Zavičajni Muzej u Visokom baštini od 1981. Tokom popisivanja inventara svih fotografija, autorice izložbe pronašle su i ove fotografije koje su nastavile istraživati. Rad na njima bio je dug i mukotrpan jer je fotografija mnogo, a malo podataka. Od pronalaska do izložbe bilo je potrebno više od godinu dana truda, odricanja i otkrivanja da bi se postigao konačan cilj. Iako joj je ovo bio prvi susret s fotografijom, autorica Dženana Arnautović ne žali vrijeme potrošeno na rad.

„Ovo je bio moj prvi susret s fotografijom koja me odmah osvojila jer sam kroz nju mogla vidjeti i doživjeti prošlost, upoznati aktere, uočavati detalje, način poziranja, vidjeti mjesta koja su izmijenjena. Impresivno je doživjeti prošlost kroz objektiv fotografa – od pasivnog posmatrača postajete aktivni sudionici priče.“

Kako autorice otkrivaju, najteže je bilo istražiti biografiju M. Vojnović, identificirati fotografirane osobe koje su na dopisnim kartama komunicirale s vlasnicom, njihovu korelaciju, te utvrditi hronološku dataciju fotografske građe. Zbog toga su koristile svu raspoloživu građu poput datiranih i nedatiranih sadržaja na poleđini, autore sadržaja, poštanski saobraćaj, te podatke iz arhiva i javnih ustanova. Značajne informacije dali su im i kazivači – Visočani čiji su srodnici bili iz tada susjedstva M. Vojnović. Njihov rad prepoznala je Alma Leka, sadašnja direktorica Muzeja Sarajeva i predsjednica ICOM-a u BiH.

Autorice su uspjele stupiti u kontakt s porodicom Mihaliček, koja je bila u prisnom odnosu s porodicom Vojnović. Direktan potomak ove porodice jeste gosp. Zoran Mihaliček, arhitekta, sa suprugom Marijom Mihaliček, historičarkom umjetnosti, koji sada žive u Crnoj Gori.

Nakon revidirane fotografske građe, rodila se ideja za izložbu kojom su autorice htjele odati priznanje i sačuvati uspomenu na visočku porodicu Vojnović, posebno gđu. Maricu koja je, kako se čita iz zaostavštine, bila dostojanstvena i vrijedna poštovanja. Za Habibu Čehić-Efendira najveći je značaj bila upravo izložba jer je ona predstavljala krunu njenog rada.

„Projekti poput ovoga rijetki su u visočkom muzeju i zato sam ponosna što sam bila dio ovog zanimljivog i korisnog za istraživanje. Kao Visočanka od velike mi je važnosti što su se naši sugrađani uključili i što smo ostvarile komunikaciju sa širim stanovništvom. Izložba je naš znak zahvalnosti svim tim ljudima.“

Autorice izložbe Dženana Arnautović i Habiba Efendira-Čehić (izvor: privatni arhiv)

Nermana Arnautović je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Visokog. Četvrta je godina studija na Odsjeku za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu gdje studira bosanski, hrvatski i srpski jezik.

Vezani članci

Zauzimanjem stava protiv govora mržnje
Sve veći broj nevladinih organizacija, neformalnih grupa ili pak pojedinaca pokrenuo je niz inicijativa sa ciljem suzbijanja govora mržnje i diskriminacija koji su sve više prisutni u BiH.
Balkan je obitavalište nespokoja
Sto godina je prošlo od kako je prva čahura pala pokraj Latinske ćuprije, a u tom vijeku mnogo je jama, klisura i grobnica ostalo neobilježeno. U njima je neobilježen „spokoj“. U njima su na stotine i hiljade „spokoja“ koji imaju ime i prezime.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu