Socioekonomska pitanja postaju sve važnija tema na području tranzicijske pravde. Novi istraživački projekat na tu temu razvijen je u saradnji sa Centrom za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Fakultetom Royal Holloway, Univerziteta u Londonu. Projekat istražuje socioekonomske faktore u kontekstu Inicijative za REKOM.
Socioekonomska dimenzija tranzicijske pravde
Mnogim zajednicama koje su pogođene sukobom, socioekonomska pitanja su ključna u naporima suočavanja s prošlošću. Ali šta tačno podrazumijevamo pod socioekonomskim pitanjima u tranzicijskoj pravdi? Ona mogu uključivati pružanje socijalno-ekonomskih i pravnih lijekova nakon sukoba, poput reparacije ili materijalne naknade. Ona se također mogu baviti doživljajima zajednice čija etnička grupa ljudi je iskusila različite oblike nasilja ili nepravde tokom sukoba, a koje bismo mogli definisati kao socioekonomske faktore, poput uništavanja domova ili lišavanja osnovnih sredstava za život. Socioekonomska dimenzija tranzicijske pravde također je usko povezana s političkom ekonomijom sukoba koja istražuje kako grupe koriste ekonomska sredstva u vojne svrhe i kako se ekonomija mijenja tokom rata, ali i poslijeratnog perioda kada se ekonomski sistem rekonstruiše često na načine koji mogu uticati na opseg i uspjeh procesa tranzicijske pravde.
U praksi se mehanizmi tranzicijske pravde manje bave socioekonomskim pitanjima u odnosu na druga pitanja poput sudske odgovornosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Ovo se posebno osjeti u slučaju bivše Jugoslavije, gdje je međunarodna zajednica koncentrirala svoje napore na Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju – uključujući činjenicu da je za ulazak u EU ključna saradnja sa Haškim Tribunalom. Međutim, novija istraživanja počela su nam nuditi brojne uvide u važnost ovih pitanja za područje bivše Jugoslavije.
Uloga REKOM-a
Inicijativu za REKOM osnovale su tri vodeće nevladine organizacije (Documenta iz Zagreba, Fond za humanitarno pravo iz Beograda i Centar za istraživanje i dokumentaciju iz Sarajeva) kako bi se radilo na osnivanju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i druga ozbiljna kršenja ljudskih prava počinjena tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji koji su se dogodili između 1991. i 2001. godine. Kako su proširivali koaliciju organizacija širom regiona, organizovali su konsultacije kako bi prikupili podršku Inicijativi i razgovarali o postavci i obimu rada Komisije. Ovaj proces je na kraju uključio hiljade predstavnika civilnog društva iz cijelog regiona koji su učestvovali u 128 konsultativnih sastanaka. Iz tog razloga, istraživači koji se bave REKOM-om zanimali su se za potencijal takvog regionalnog mehanizma tranzicijske pravde, te u kojoj mjeri on efikasnije nudi, za razliku od drugih mehanizama, pristup odozdo prema gore ili bolje odgovara na potrebe ljudi koristeći se drugim mehanizmima tranzicijske pravde, poput Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Iako cilj uspostavljanja regionalne komisije nije postignut i može se činiti nedostižnim, konsultacijski proces sam po sebi predstavljao je važan put za lokalne zajednice, žrtve rata, mlade i druge sektore civilnog društva jer su dobili priliku da raspravljaju o pitanju rješavanja problema prošlosti na području bivše Jugoslavije. Konsultacije su pružile priliku da se razgovara ne samo o mandatu REKOM-a, već i o iskustvima, potrebama i očekivanjima lokalnih zajednica i organizacija. Istraživači često vide konsultacije o REKOM-u kao dobro promišljeni okvir tranzicijske pravde koji nam može dati važan uvid u to kako se ideje o pravdi, istini i miru mogu graditi. Dosadašnja istraživanja o REKOM-u bavila su se mnogim pitanjima (od pomirenja do rodnih pitanja, sastava i inkluzivnosti inicijative i razlika između lokalnih, nacionalnih i regionalnih debata). Međutim, socioekonomska dimenzija tranzicijske pravde do sada nije bila centralna tema u istraživanjima REKOM-a. Štoviše, čak i letimični pogled na neke transkripte otkriva da su socioekonomska pitanja bila prisutna tokom konsultacijskih procesa, no iako nisu bila dominantna u raspravama ipak zaslužuju dodatnu pažnju i istraživanje.
Istraživanje socioekonomskih pitanja i REKOM
U prethodnom istraživanju o REKOM-u koristile su se različite metode istraživanja. Neke od njih oslanjale su se na intervjue sa direktnim i indirektnim učesnicima Inicijative. Veliki se dio rada oslanjao na bogatstvo podataka iz transkripata konsultativnih sastanaka održanih između 2006. i 2011. godine u cijeloj regiji. Najveći izazov s ovim transkriptima je njihova obimnost. Zbog toga su se neki istraživači koristili pristupima kvantitativnih ili mješovitih metoda za analizu podataka, dok su se drugi odlučili za kvalitativniju analizu manjeg uzorka transkripata. Svaka od ovih metoda može imati prednosti i nedostatke te biti prikladnija za određene vrste istraživačkih pitanja.
Ovaj projekat se također bavi analizom transkripata. Tim istraživača iz CPI-a pročitao je 61 transkript REKOM-a i izvršio preliminarnu analizu na osnovu sheme rada koju je pripremila voditeljica projekta sa Fakulteta Royal Holloway, dr. Daniela Lai. Početna faza projekta finansirana je sredstvima iz Fonda za istraživanje globalnih izazova Fakulteta Royal Holloway i trajala je od početka marta do juna 2021.godine. Prvi cilj ovog projekta bio je mapiranje vrsta socioekonomskih tema koje su se pojavile tokom konsultacija s REKOM-om. Projekt je stoga zauzeo kvalitativni pristup baziran na identificiranje makro tema koje bi mogle voditi ka daljnjoj analizi u sljedećim fazama projekta. Kako se projekt kreće naprijed, nadamo se da će preliminarni nalazi otvoriti agendu istraživanja o socioekonomskim pitanjima i REKOM-u. Sljedeća pitanja su nastala preliminarnom analizom transkripata.
- Konsultacijski procesi prikazani u transkriptima otvorili su razna socioekonomska pitanja. Kako ih možemo mapirati i koliko često su se pojavljivali? Koji akteri su pokrenuli ta socioekonomska pitanja i u kojem trenutku je pokrenuta konsultacija? Imamo li dokaze o tome koje grupe učesnika i u kojim regijama su određena pitanja doživljavali kao istaknutija i važnija?
- Jesu li socioekonomska pitanja pokrenuta kao dio postavljene agende ili su proizašla iz ličnih iskustava učesnika? Kako su uokvireni i jesu li postali dio glavne rasprave ili je opseg ove diskusije bio ograničen? Kakva je bila dinamika diskusije (jesu li socioekonomska pitanja posmatrana kao kontroverzna ili su pokrenula dodatnu diskusiju)?
- Zajednice pogođene sukobima socioekonomsku dimenziju tranzicijske pravde često posmatraju kao dio šireg procesa suočavanja s prošlošću. Kako učesnici povezuju socioekonomska pitanja i traženje istine, priznanja i/ ili sudske mehanizame? Kako se socioekonomska pitanja pojavljuju u njihovom razumijevanju pravde i suočavanju s prošlošću?
- Učesnici su tokom konsultacija često isticali nedostatak političke volje ili razočaranje ulogom državnih vlasti. Koliko se često ovo spominje u vezi sa socioekonomskim pitanjima kao što su pitanja isplata povezanih s ratom ili kompenzacija, ili čak pitanja povratnika? Šta nam debate mogu reći o tome kako različiti akteri doživljavaju ulogu država i državnih vlasti?
Prva faza projekta omogućila nam je da započnemo mapiranje socioekonomskih pitanja prema određenom uzorku transkripata o REKOM-u. Iako nam daje samo preliminarnu ideju o učestalosti i istaknutosti ovih tema, ova analiza potaknula je širok spektar pitanja za koja se nadamo da neće biti istražena samo u budućim fazama ovog projekta, već će također ohrabriti i druge da se bave istraživanjem REKOM-a i socioekonomskim dimenzijama tranzicijske pravde.
