Mnogobrojni razlozi neprijavljivanja rodnog nasilja

Foto: Canva

Rodno zasnovano nasilje, kojem u Bosni i Hercegovini su najviše izložene djevojke i žene, često se ne prijavljuje nadležnim organima, a ako se i prijavi i dođe do sudskog postupka kazne su male ili pak uslovne. Razlozi za neprijavljivanje nasilja su nepovjerenje u rad institucija, nedovoljna osjetljivost i educiranost nadležnih, patrijarhalni odgoj, neznanje same žrtve šta treba da uradi i kome da se obrati, ali i strah od eventualnih posljedica.

Čak 84 posto žena ne prijavljuje nasilje policiji, navodi se u izvještaju Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2018. godine o sigurnosti i dobrobiti žena u BiH. Generalna percepcija žena, kako je navedeno u izvještaju, jeste da će „institucije reagirati da je žrtva kriva i da će stati na stranu počinioca“.

Predstavnici nevladinih organizacija koje se bore protiv rodno zasnovanog nasilja smatraju da je u Bosni i Hercegovini (BiH) potrebno unaprijediti postojeći zakonski okvir, tako što će biti implementirane odredbe Istanbulske konvencije, educirati predstavnike institucija kako bi imali veću osjetljivost prema žrtvama nasilja, ali i ohrabriti žrtve da nasilje prijave jer nasilje nije privatna stvar.

„Sistem u BiH nije izgrađen da djeluje preventivno“, kazala je Amina Dizdar, koordinatorica programa „Prava žena“ Sarajevskog otvorenog centra. Pojasnila je da i policija može uticati na broj prijavljenih ili neprijavljenih slučajeva rodno zasnovanog nasilja ovisno od načina kako će postupati sa žrtvom ili koliko su informisani o mogućnostima zaštite žrtve.

Ubistva 12 žena 2019. godine u BiH od bračnih ili vanbračnih partnera tretirana su kao nasilje u porodici, a ne kao femicid. „Ono što je karakteristično za slučajeve femicida jeste da ubistvo žene nije prvi i iznenadni čin nasilja, već rezultat prethodnih nasilnih radnji koje su u većini slučajeva bile prijavljivane od strane žrtve“, kazala je Dizdar.

Žrtve prepuštene same sebi

Kada dođe do prijavljivanja nasilja, odnosno mogućnosti sankcionisanja, utvrđen je nepovoljan položaj žena i neadekvatno postupanje institucija. Prema izvještaju monitoringa sudskih postupaka, gdje se žene i djeca pojavljuju kao oštećena strana u oblasti rodno zasnovanog nasilja, iz jula 2020. godine, a kojeg su uradile Fondacija Udružene žene iz Banja Luke i Centar ženskih prava iz Zenice, nepovoljan položaj žena manifestuje se kroz nezaštićene žrtve/svjedokinje i svjedoke, a česte su uslovne osude kao upozoravajuće sankcije dok su zatvorske kazne rijetke i zbog toga postoji veliki broj povratnika u vršenju djela rodno zasnovanog nasilja.

„Žrtve su kroz status svjedočenja prepuštene same sebi. Osim postupanja na sudu, žrtve rodno zasnovanog nasilja i seksualnog uznemiravanja ne prolaze bolje ni u drugim institucijama. Kad žrtve raznih oblika rodno zasnovanog nasilja naiđu na neadekvatan odgovor sistema, poslije loših iskustava ne žele da prijave nasilnika i obeshrabruju se da se uopće obraćaju institucijama“, kazala je Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije Udružene žene iz Banja Luke.

Obaveze koje je BiH preuzela ratifikacijom Istanbulske konvencije, kako pojašnjava Dizdar, podrazumijevaju izmjenu krivičnih zakona tako da kriminaliziraju genitalno sakaćenje žena, psihičko nasilje, seksualno uznemiravanje, proganjanje i slično.

,,Republika Srpska je u velikoj mjeri uskladila Krivični zakonik s Istanbulskom konvencijom i izmijenila Zakon o zaštiti od nasilja u porodici na način da se nasilje u porodici više ne može tretirati kao prekršaj i krivično djelo, već isključivo kao krivično djelo. Federacija i Brčko distrikt BiH još uvijek nisu uskladili svoje zakone“, kazala je Dizdar.

Uz zakonski aspekt, neophodna je senzibilnost institucija u pružanju podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja.

„Institucije bi trebale biti dovoljno senzibilizirane u pružanju podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Time bi pružile veći osjećaj sigurnosti žrtvi i pozitivnim praksama ohrabrili i druge da nasilje prijave. U svakom sistemu pa i u sistemu zaštite postoji prostor za unapređenje i razvijanje adekvatnijih mehanizama rada“, kazala je Jasmina Buljić, psihologinja Fondacije lokalne demokratije iz Sarajeva.

Potrebno je educirati sudije i tužioce, odnosno raditi na njihovoj senzibilizaciji za ovu problematiku, ističe Golubović, dodajući da se oblici nasilja ne sankcionišu kako treba i onda iz porodica koje nisu dobile adekvatnu zaštitu dobijamo djevojčice koje su naviknute na nasilje i dječake koji postaju nasilnici.

Ohrabriti žene da progovore

Koliko je važna edukacija u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja pokazuju i nalazi izvještaja OSCE-a, prema kojima, od 2.321 žene u starosnoj dobi od 18 do 74 godine, njih 40 posto ne zna šta treba uraditi ako dožive nasilje, a nivo svijesti o nevladinim organizacijama, SOS liniji za pomoć i sigurnim kućama nisu izraženi. „Neke žene su objasnile da nisu znale da li su ove usluge besplatne, što ih je odvratilo od toga da ih kontaktiraju“, stoji u izvještaju OSCE-a BiH.

Golubović pojašnjava da je potrebno više govoriti o svim oblicima rodno zasnovanog nasilja kako bi ohrabrili žene da progovore i da dobiju odgovarajuću zaštitu, koristeći sve raspoložive medije, uključujući socijalne mreže, provodeći ulične kampanje, organizujući tribine u mjesnim zajednicama, postavljajući bilborde, dijeleći letke i slično.

Buljić smatra da je važno informisati žene o postojanju SOS telefona na koji mogu prijaviti nasilje, ali i o procedurama prijave nasilja.

Rodno zasnovano nasilje, prema statističkim podacima, pokazuje da su većinom žrtve žene i djevojke. ,,Vjerojatno zbog rodnih stereotipa i oni imaju problem s prijavljivanjem nasilja, jer će ljudi smatrati da su „slabi“ i da ne mogu “vladati” svojom ženom, a kako bi onda vladali državom“, ističe Golubović.

Prema izvještaju OSCE-a, čak 24 posto žena smatra da je nasilje u porodici privatni problem koji treba rješavati unutar porodice, što jasno pokazuje uticaj patrijarhalne kulture. Prema riječima Buljić, patrijarhalna kultura dovodi do stvaranja društva koje je tolerantno na rodno zasnovano nasilje.

,,Patrijarhalna uvjerenja su da je nasilje privatna stvar, sramota žene, da se porodica mora sačuvati zbog djece po svaku cijenu i tome slično. Patrijarhalni način vaspitanja stvara i održava društvo koje ne prepoznaje nasilje kao takvo, toleriše ga i stavlja ženu u podređeni položaj“, kazala je Buljić.

Patrijarhalno društvo, prema riječima Buljić, nije povoljno ni za muškarce, jer im nameće izvjesni položaj koji nekada može biti preveliko opterećenje ili nemoguće za realizirati, što može da rezultira poteškoćama s mentalnim zdravljem i nemogućnosti da se realiziraju kao adekvatni partneri.

Nasilje nije privatna stvar

Učestalost pojave nasilja je veća nad ženama koje odobravaju patrijarhalne stavove i među ženama čiji partneri imaju problema s konzumacijom alkoholnih pića i droga.

Rodno zasnovano nasilje često se neprijavljuje zbog straha od gubitka djece ili želje da se porodica održi na okupu pogotovo ako su djeca mala, fizičkog nasilja, da im niko neće povjerovati, osude okoline, ekonomske ovisnosti žene i slično.

,,Važno je naglasiti da nasilje nije privatna stvar, da je uvijek odgovoran onaj ko vrši nasilje i da nasilje treba prijaviti policiji, centrima za socijalni rad ili putem SOS telefona“, zaključuje Buljić.

Besplatni brojevi telefona (1264 za Republiku Srpsku, 1265 za Federaciju BiH) za prijavu nasilja dostupni su 24 sata.

Marijana je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banja Luke. Diplomirala je politikologiju na Fakultetu političkih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci. Radi kao projektna menadžerica i novinarka u Udruženju građana Micro Mreža (Portal Micro Mreža). U PRONI Centru za omladisnki razvoj angažovana je kao omladinska radnica, a trenutno se bavi pisanjem projektnih prijedloga, grafičkim dizajnom i omladisnkim radom, te fotografijom.

Vezani članci

Filipinski rat protiv droge: noćna smjena
"Svake noći neko umre. Nekad jedno, troje, petoro, desetoro, dvanaestoro ljudi… mislim da smo najviše u jednoj noći imali 24 ubistva."
Aida Šehović kroz umjetnost širi sjećanje na žrtve genocida iz Srebrenice
Aida Šehović, je Banjalučanka koja se suočila sa realnošću rata u 15. godini kada je njezina porodica emigrirala u Tursku, kasnije Njemačku pa u SAD. Danas, Aidina misija je da se kroz umjetnost sjeća žrtava genocida i edukuje građane širom svijeta o posljedicama rata.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu