U Bosni i Hercegovini tijekom ratnog perioda mnogi vjerski objekti su srušeni, a predmeti, među kojima i Svete knjige (Kur'an, Biblija, Tora, Hagada) su bili oštećeni ili nestali. Brojne obitelji različite etničke pripadnosti su sačuvale neke od tih predmeta i kada su bili u prilici vratili su ih tamo gdje pripadaju.
Primjeri čuvanja i vraćanja vjerskih predmeta mogu se pronaći od Sarajeva, preko Goražda, do Foče i Mostara, odnosno u većini dijelova Bosne i Hercegovine, gdje je ljudima svetinja i poštovanje drugih etničkih pripadnosti prioritet u odnosu na uništavanje i razaranje.
Predstavnici različitih vjerskih institucija su suglasni da su u Bosni i Hercegovini ljudi desetljećima i stoljećima poštovali jedni druge i poštovali različitosti i vjerska opredijeljenja. Sačuvanje i vraćanje vjerskih predmeta prema Fadilu efendiji Arifoviću je svjetionik i poruka retrogradnim razmišljanjima i politikama, jer ipak u konačnici, dobro pobijedi zlo.
Eli Tauber, savjetnik za kulturu i religiju Židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, smatra neprocjenjivim vrijednost vraćanja predmeta sa aspekta očuvanja identiteta jednog vjernika i jedne vjerske zajednice.
„Ono što krasi ljude u Bosni je taj poseban odnos koji je prosto ugrađen u njih i to što neko pripada drugom narodu i ispovijeda drugu vjeru – to nije ono što nas razdvaja, već je to ono što nas spaja i na neki čudan način privlači. Uvijek je ovdje postojalo to povjerenje i razumijevanje. I onda kada se igralo i pjevalo, i onda kada se tugovalo. Ali, prije svega, poštenje i poštovanje. Posebno se pazilo u dane tuge da neko dijete ne zapjeva i u dane veselja da se veseli baš onako po mjeri”, kazao je Tauber.
Vraćanje vjerskih predmeta, prema profesoru Dini Abazoviću sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, važno je u smislu vraćanja povjerenja u izgradnju međuljudskih odnosa, odnosno da unatoč političkoj i društvenoj klimi je moguće u Bosni i Hercegovini živjeti po vrijednosnom sistemu koji podrazumijeva univerzalne, općeprihvaćene vrijednosti ljudskosti i civiliziranosti.
Biblija vraćena Župnom uredu u Goraždu
Goraždanin Jasmin Mujagić je pronašao Bibliju (katoličku Svetu knjigu) u potkrovlju kuće, koju je njegova obitelj kupila 2007. godine. Pronalaskom Biblije, kako je kazao, ništa drugo nije pomislio nego da je ostavi i sačuva. Nakon 13 ili 14 godina, Mujagić je vratio Bibliju Župnom uredu Crkve Drinskih mučenica u Goraždu.
„Svakome je drago kad te neko obraduje, pa tako i treba nekoga obradovati. Tako to gledam, trebamo cijeniti jedni druge. Bitno mi je da znam da je ona otišla tamo gdje pripada“, kazao je Mujagić.
Josip Tadić, župnik Crkve Drinskih mučenica u Goraždu, kazao je da čovjek, vjernik islamske vjeroispovjesti, poštuje tu Svetu knjigu, kao što i on kao katolik poštuje Kur'an.
„Ta Biblija nema toliku novčanu vrijednost, ali će je biti lijepo pogledati u nekom muzeju starina koji mi planiramo ovdje jednog dana imati. Mi je sada čuvamo u našem Župnom uredu. To je jako vrijedna stvar, bitno je da je ona stara i sačuvana”, kazao je fra Tadić.
Kur'an vraćen u Aladža džamiju u Foči
Vraćanje Svete knjige može se pronaći i u Foči, gdje je jedna stanovnica koja je željela ostati anonimna vratila Kur'an u Aladža (Hasan Nazirovu) džamiju u proljeće 2019. godine. Nakon miniranja Aladža džamije u Foči, hrabra stanovnica Foče je čuvala Kur'an 27 godina. Iz sigurnosnih razloga, ona je vratila Kur'an preko Goraždanina Mensura Kadrića, od kojeg je tražila da se pomoli za nju i nešto prouči.
Fadil efendija Arifović, imam Aladža džamije, kazao je da je vraćanje Kur'ana bio jedan jasan znak da, i pored svih nemilih događaja koji su zadesili Foču i njeno bošnjačko stanovništvo, postoji nada da postoji bolje sutra.
,,To nas u jednu ruku nije ni iznenadilo jer smo imali takvih slučajeva kroz našu historiju na prostoru Bosne i Hercegovine. Ovdje su ljudi svih ovih decenija i stoljeća jedni druge poštovali, poštovale su se različitosti, vjerska ubjeđenja. Tako da je to bio jedan znak za bolje sutra. Na nama je da se trudimo da sebi i svim povratnicima i svim ljudima, ako smo u mogućnosti, da pomognemo. Da izgradimo taj odnos muslimana, koji su u dominantnoj manjini u Foči, sa komšijama pravoslavne vjeroispovijesti, koji su u dominantnoj većini, da stvorimo ambijent našim ljudima da se osjećaju ovdje lagodno i sigurno”, naveo je efendija Arifović.
Ikone vraćene u Sabornu crkvu Svete Trojice u Mostaru
Vjerske ikone vraćene su u srpsku pravoslavnu Sabornu crkvu Svete Trojice u Mostaru. Nedžad Jašarević je poslušao želju oca koji je godinama čuvao ikone koje je pronašao u prolazu gdje su stara pravoslavna crkva i Saborna crkva bile srušene tijekom ratnog perioda.
Nedžadovom ocu, koji je bio policajac, netko je rekao: „Evo ovo sam našao“. On ih je uzeo i sačuvao dok se nije vratila pravoslavna populacija, ali nažalost, preminuo je prošle godine. Pred njegovu smrt sin je saznao za ikone. Dogovorio se sa majkom da poklone te ikone. Oko pravoslavnog Božića, 07. siječnja/januara ove godine, sin i majka su odlučili da ih iznenadie i vrate ikone u pravoslavnu crkvu.
Jašarević je kazao da je bila nevjerojatna reakcija pravoslavnog stanovništva i službenika iako se znaju dugo vremena i u dobrim su odnosima.
,,To su ljudske stvari. Mi znamo kako je bilo vraćanja vjerskih predmeta i u drugim konfesijama. Ovdje je samo jedna razlika: dobro i zlo, dobri i loši ljudi. Hajmo reći da su oblaci u visinama politika, a da su obični ljudi na zemlji, kao što su i sada. Obični ljudi i rade i druže se i piju kafe, roštiljaju i djecu kumuju dan danas. I onda pogledate dnevnik navečer i vidite da političke ideologije truju odnose među običnim ljudima ali ja se nadam da neće uspjeti, iako su politike počinjale ratove a ne ljudi“, kazao je Jašarević.
Sveštenik Duško Kojić, paroh mostarski, kazao je da je dvije godine na vjerskoj dužnosti u Mostaru i da nikada nije doživio neugodno iskustvo ili se osjetio kao manjina.
,,Mostarci ovu crkvu doživljavaju kao svoju ma koje oni bili religije ili nacionalne pripadnosti. Tako da lijepo je, i naravno da se niko ne raduje što je ova crkva srušena, ali je lijepo biti dio obnove na ovaj način, na način da je ne obnavljamo samo mi i da se ne radujemo samo mi, ako se već svrstavamo po tim nacionalnim grupama”, kazao je sveštenik Duško, komentirajući humani čin obitelji Jašarević.
Hagada ponovno u Sarajevu
Sarajevska Hagada, židovska obredna knjiga, koja sadrži biblijske priče, molitve i psalme vezane za praznik Pesah, posvećen oslobođenju Židova od egipatskog ropstva, prošle godine je vraćena u Bosnu i Hercegovinu, točnije u Zemaljski muzej, gdje je bila otvorena za posjetitelje i posjetiteljice.
Tauber je kazao da je Hagada nesumnjiv dokaz preživljavanja i ljudske solidarnosti u sprezi sa komšilukom. U Bosni i Hercegovini, kako je kazao, uvijek je postojalo povjerenje i razumjevanje, ali prije svega poštenje i poštovanje.
,,Svaki rat odnosi u nepovrat veliki broj relikvija i tako osiromašuje jednu religioznu grupu i nanosi težak udarac uopšte civilizaciji. Jedan dio jevrejskih vjerskih knjiga stradao je u požaru koji je zahvatio Vijećnicu. Jedan dio je i spašen, ali se nikada nije vratio u sinagogu. U Drugom svjetskom ratu brojne Tore i vjerske knjige su spaljene ili nestale. Sarajevo je ostalo bez svog primjerka Tore. Sreća je da su u Travniku sačuvali jedan svitak Tore u u samostanu u Travniku, a poslije rata donijeli u Sarajevo i predali u sinagogu”, naveo je Tauber.
Ono što povezuje sve ljude koji su sačuvali vjerske objekte i vratili ih tamo gdje pripadaju je težnja za dobrim i međusobno poštivanje. Jašarević je kazao da svoju djecu uči da kod drugih gledaju samo jesu li dobri ili loši ljudi.
,,Ako je tvoj rođeni neko loš, ne znači da ga trebaš paziti, treba pomoći, ali ne možeš se paziti s nekim ko nije dobar. S druge strane, ako je neko druge vjere, a dobra je osoba, pa ne može se to odbaciti ako ćete zajedno ići u kino, na more, ako ćete zajedno popiti kafu. Omladini se treba pokazati da se paze i druže, da ne pitaju ko je koje vjere i kako se ko zove, nego hoće li trenirati, hoće li otići na more, u kino ili tako nešto. To su vrlo jednostavne podjele: dobro i loše”, pojasnio je Jašarević.
„Suživot nam je naturen“
Efendija Arifović je kazao da ne voli riječ suživot koja se sve više koristi. ,,Ona riječ suživot, to nam je natureno. Vi čim imate suživot ili toleranciju, dakle vi morate nekoga trpiti. Ali to ustvari nije tako, ljudi na prostoru Balkana su zajedno živjeli, ne jedni pored drugih, nego zajedno. Dijelili su i dobro i zlo i mi se trudimo da te lijepe geste pokušamo da promoviramo i da ih pokažemo i samima sebi, ali i široj javnosti i svijetu, da ovdje ne žive nikakvi divljaci, nikakvi barbari, koje treba nakon 30 i kusur godina naučiti da poštuju druge”, smatra efendija Arifović.
Paroh mostarski, Kojić ne smatra da su manjina ljudi koji žive, rade i druže se sa ljudima različitih identiteta već da nemaju takvi ljudi dovoljno medijskog prostora. Mujagić je, kako je kazao, bio najsretniji kada je bio u prilici da obraduje katolike u Goraždu, a Tauber smatra da biti različit od drugog nije nešto što ljude razdvaja već nasuprot, privlači.
„Ovi primjeri vraćanja izuzetno su važni za vraćanje povjerenja u izgradnju boljih međuljudskih odnosa“, kazao je Abazović. U smislu suočavanja sa prošlošću, profesor Abazović je kazao da svjedočimo pozitivnoj strani religijskog pamćenja koja je zasnovana na oprostu a ne zlopamćenju. „Oprost svakako ne znači zaborav, već suprostavljanje zlopamćenju“, kazao je Abazović.
Zbog prevladavajuće klime nepovjerenja u postkonfliktnom društvu i teško narušenih kapaciteta kod većine da razlikuju dobro od lošeg, Abazović pojašnjava da geste ljudskosti vraćanja vjerskih predmeta možda se nekome čine i zakašnjele, ali za to nikada nije i ne može biti kasno.
