Uticaj youtubera na djecu i mlade

Istovremeno, pojedinci svojim stavovima i ponašanjem mogu biti opasni za njih pa je edukacija roditelja ali i djece i mladih veoma bitna kako bi se spriječili negativni uticaji ovog fenomena.

Ubrzo nakon što je video servis YouTube osnovan 2005. godine, na njemu su se pojavili i prvi kanali na kojima su ljudi dijelili svoj sadržaj. Iako je YouTube prvenstveno stvoren za promociju talenata, njegovu moć su ubrzo shvatile i kompanije koje su počele da plaćaju popularne kreatore sadržaja da u svojim videima reklamiraju njihove proizvode. Jedan od najranijih primjera ovakvih saradnji seže još u 2011. godinu, kada je Evan, tada petogodišnjak iz Sjedinjenih Američkih Država, na svoj YouTube kanal postavio snimak na kojem se igra lego kockama. Ohrabren reakcijama vršnjaka, nastavio je sa snimanjem i objavljivanjem a sve su to primijetili proizvođači igračaka koji su mu ponudili sponzorstvo. Danas je Evan jedan on najpoznatijih youtubera koji zarađuje oko milion dolara godišnje.

Slična situacija je i u zemljama Zapadnog Balkana gdje youtuberi zarađuju velike sume novca za reklamu proizvoda. Dalje, oni danas stiču sve veću popularnost a primjetan je i njihov veliki uticaj na ponašanje, mišljenja i stavove publike koja ih prati. I dok neki youtuberi sa svojim gledaocima i pratiocima dijele korisne stvari, te promovišu zdrave vrijednosti i navike, postoje i oni koji se ponašaju neprimjereno i bahato pa šire veoma diskutabilne stavove i razmišljanja. Mnogi od njih, nažalost, ne razmišljaju o uticaju koji imaju na mlade ljude već samo o tome kako će da dođu do što većeg broja pratilaca i novca.

Roditelji vide posljedice

Loš uticaj youtubera na djecu je primijetila Aleksandra Latinović Štula, majka dvoje djece iz Banjaluke. Ona govori kako je uvidjela da njena djeca mnoge riječi izgovaraju nepravilno.

„Znajući da ih u školi ne uče pogrešno, a ni mi kod kuće ne koristimo te neke specifične izgovore i psovke, sumnja je pala na youtubere koje povremeno gledaju. Obratila sam sljedeći put više pažnje na izgovor youtubera koje prate i potvrdila svoje sumnje. Zatim sam podijelila svoje zapažanje na Fejsbuk profilu da pitam i druge roditelje kako se nose s tim i šta preporučuju“, govori ona.

Kao najveći problem vidi trend koji vlada globalno a koji promoviše brzi uspjeh, novac i slavu bez ulaganja energije u obrazovanje, rad i trud.

Slično iskustvo je imala i Svjetlana Ostojić iz Vukovara, čiji je sin koristio za nju nepoznate riječi. Naime, često je čula da koristi riječ „kidara“. Kada ga je pitala šta taj izraz znači, kazao je da je to sleng za riječ kid (dijete) te da se on koristi za djecu od 11 ili 12 godina. Govori i da je njen sin snimao videe za Youtube kada je još bio dijete. Smatrali su da ne bi trebalo da mu to brane, već su mu objasnili da postoji šansa da ne uspije kako ne bi doživio razočarenje. Rekli su mu da se oproba i procijeni da li je to za njega. Svjetlana i sama prati pojedine youtubere, koji se uglavnom bave izradom ručnih radova, ali smatra da youtuberi koje prate mladi ljudi najčešće nemaju predstavu šta rade i kakav utisak ostavljaju.

„Ja kao roditelj smatram da su izuzetno neodgovorni i da nisu svesni uticaja koje imaju na decu. Ono što oni prenose jeste da svaki mladić ili svaka devojka radom preko YouTuba može sebi da stvori lagodan život. Mislim da takav oblik ponašanja i delenje takvih neistina klincima koji su uglavnom tek u razvoju i misle da se jede sve što leti, nije društveno odgovorno“, ističe ona.

Dragana Mozek iz Beograda ističe da je među osnovcima koji prate ovakav sadržaj primjetna promjena u rječniku i međusobnoj komunikaciji.

„Međusobnu komunikaciju bih u najblažu ruku nazvala uličarskom i primitivnom. Naravno ne sporim da nesumnjivo postoje i youtuberi koji nude kvalitetan sadržaj u vidu bavljenja nekom konkretnom temom, bilo da su u pitanju filmovi, igrice, ,,Uradi sam“ tutorijali i slično, ali oni u medijima i globalno među širom publikom nemaju toliku popularnost“, naglašava te dodaje da joj se u nastupima ovih ljudi ništa ne dopada.

Šta kažu youtuberi?

Video igrice su tema kojom se Adnan Husović iz Crne Gore većinom bavi u svojim snimcima. Vlasnik je kanala Adnanbro i kaže da je svjestan uticaja koji ima na mlade ljude. Kao i na svakoj društvenoj mreži, servis YouTube nudi različit sadržaj, ali smatra da roditelji imaju tu odgovornost usmjeravanja djece na pravi put.

„Lično se trudim da svoj sadržaj učinim prikladnim mlađoj publici ali da i stariji mogu uživati što mi i uspijeva. To vidim po komentarima a i na ulici prilikom sretanja ljudi koji me prate. Moj sadržaj je više zabavnog karaktera ali definitivno tu i tamo ubacim nešto pametno, održim neku lekciju ili pomognem ljudima da nešto nauče u igrici ili programu“, govori on te dodaje da promoviše samo one proizvode koje je i sam testirao i za koje zna da će se svidjeti njegovoj publici.

Youtuber iz Hrvatske Luka Hrvatić u svojim videima govori o fotografisanju i snimanju, a ističe da mu je cilj svakim videom dati vrijednost gledaocu. Smatra da će ljudi koje njegov sadržaj zanima to naći i gledati.

„Imam fantastičnu komunikaciju s gledateljima i pratiteljima – prvo na YouTube-u i komentarima ispod videa, zatim na Instagramu te u privatnoj grupi s najbližim i najvjernijim pratiteljima. Slušam njihove ideje i uvažavam mišljenja te njima unaprijed kažem što snimam i kada, a i bude prilike da i neki sudjeluju u videima“, govori Hrvatić.

Odraz vrijednosti modernog društva

Da su pojavom youtubera djeca dobila nove uzore potvrđuje nam Aleksandra Štrbac iz banjalučkog udruženja „Zdravo da ste“ koje se bavi zaštitom prava djece. Ona ističe da su nove tehnologije djelovanje youtubera učinile dostupnijim pa je mnogo lakše okupirati pažnju djece te formirati i neke segmente njihovog ponašanja.

,,Svakako da ih ima svakakvih. Nažalost, popularniji su oni koji promovišu skandalozno ponašanje, burne reakcije, problematične vrijednosti. Djeca i mladi koji nemaju formirane racionalne odbrane od ovakvih sadržaja su pod jakim uticajem, jer smatraju da usvajajući slične vrijednosti i ponašanja postaju i sami popularni u svojim vršnjačkim grupama, u stvarnom životu ili online“, govori.

Štrbac ističe i da je problem što djeca i mladi, prateći ovakve sadržaje, provode mnogo vremena uz ekrane.

,,Ako nemaju samokontrolu ili roditeljsku kontrolu to može da remeti njihovu pažnju, da stvara mentalni umor, remeti raspored spavanja i ostalih obaveza i ukupno djeluje kao ovisnost protiv koje se treba boriti. Sa druge strane, takvi efekti se koriste da se pratiocima serviraju reklame i sadržaji od kojih youtuberi stvaraju novac, tako da je osnova njihovog sadržaja da privlače što više pažnje i što duže zadrže korisnike i pratioce na svojim profilima“, tvrdi Aleksandra.

Dodaje da djeca i mladi koji su needukovani o ovom fenomenu teško mogu da se odbrane. Posljedice nisu štetne ukoliko oni kreiraju koristan sadržaj, ali i dalje treba da se vodi računa da djeca sadržajima pristupaju na zdrav način.

,,Uloga roditelja je jako velika, pogotovo zbog toga što se u školskim programima ne poklanja dovoljno pažnje edukaciji djece za snalaženje i prevazilaženje rizika koji se javljaju na internetu, ali ni ona nije dovoljna da u potpunosti zaštiti djecu. Značajan broj današnjih roditelja kaska u informatičkoj pismenosti čak i za svojom djecom, te i sami nisu svjesni rizika, mehanizama i principa na kojima se zasniva rad youtubera“, govori Aleksandra.

Nepovjerenje u sistem

Sociolog Dalibor Petrović iz Beograda kao razloge pojave youtubera i influensera navodi ubrzan razvoj tehnologije i stanje opšteg nepovjerenja mladih u sistem i zvanične kanale komunikacije i informisanja.

„Mladi imaju utisak da im niko ne govori istinu osim nekih nezavisnih pojedinaca koje niko ne kontroliše. Upravo zbog toga se okreću YouTube-u i ljudima koji tamo saopštavaju svoje istine. Tome su posebno podložni mladi i tinejdžeri koji tragaju za autentičnim ljudima. Mladi danas traže brutalniju informaciju ili sliku, traže nešto autentično i da nema neke režije iza toga. Zato su spremni da nekritički prihvate influensere koji na tim sadržajima zasnivaju svoj sadržaj“, govori Petrović.

Cijela industrija influensinga se razvila na temeljima kapitalizma i vrijednosti koje je društvo nametnulo kao prave. Te vrijednosti nisu bazirane na uvjerenju da je za uspjeh potreban trud i rad, već prosto promovišu brz uspjeh, novac i moć. Ipak, Petrović smatra da se oko youtubera javlja pretjerana panika jer društvo preuveličava njihov uticaj.

„Ima tu mnogo nepotrebne panike i straha a nema previše istraživanja koja mogu da kažu da ovi influenseri imaju dominantno negativan uticaj na mlade. Oni su svakako uticajni jer podstiču konzumerizam i stavljaju materijalne vrednosti u prvi plan. Oni samo ističu ono što su već elementi društva u kome mi živimo, a to su konzumerizam, potrošnja, brzina i vrednosti koje nisu zasnovane na radu i odricanju“, objašnjava Petrović.

Mnogi smatraju da youtuberi zaglupljuju djecu i mlade. Ipak, Petrović smatra da oni pratioce svode na prosjek te da djeca i mladi postaju dio jedne uniformne gomile.

„Svaka vrsta univerzalizacije dovodi do uprosečenja. Ako imate sadržaje koji su prijemčivi milionima ljudi u istom trenutku onda ti sadržaji ne mogu biti previše sofisticirani jer ih masa ne bi mogla na isti način doživeti ili se u njima pronaći. Svakako možemo da kažemo da ti najpopularniji youtuberi ne podstiču originalnost ili kreativnost. Ne bih rekao da ih zaglupljuju ali ne bih rekao ni da donose na kvalitetu“, govori Dalibor Petrović te dodaje da to što mladi gledaju takav sadržaj ne znači da ga automatski i usvajaju.

Pozitivna promjena koju su youtuberi donijeli je što ljudi danas imaju mogućnost da komuniciraju jedni sa drugima, da dijele svoja iskustva i da uče jedni od drugih. Ipak te pozitivne stvari mogu da se okrenu u negativne ako imamo neiskusnu i mladu publiku koja nema izgrađene mehanizme odbrane.

„Svi oni koji imaju veliku moć mogu zapravo da iskoriste svoju moć i uticaj da diktiraju trendove i podstiču materijalizam, egoizam, jednu vrstu uniformnog razmišljanja koja ne podstiče kreativnost i originalnost već zapravo gura mlade ka nekoj vrsti psihologije gomile“, tvrdi Petrović.

Dragana Mozek ističe da se ne bi služila zabranom bez obzira što joj ovaj sadržaj nije mio.„Smatram da uloga roditelja nije da dete zaštiti od sveta,već da ga nauči da se kritički odnosi prema njemu. Ako se postavimo tako da određeni sadržaj izričito branimo,mi zapravo gubimo šansu da sa svojim detetom diskutujemo o vrednostima i modelu ponašanja kome će ono svakako biti izloženo u krugu svojih vršnjaka. Mislim da je onda to opasan teren. Dakle, interesovanje za sadržaje koji su detetu zanimljivi i razvijanje kritičkog razmišljanja kroz prijateljsku debatu“, govori.

Edukacija u porodici, školi, u centrima za djecu, omladinskim centrima i udruženjima koja rade sa djecom i mladima je veoma bitna. I mediji mogu biti dobar kanal za edukaciju ali je način komuniciranja i prenošenja poruka potrebno prilagoditi potrebama i navikama mladih i djece.

,,Takođe, ukupna atmosfera u porodici i porodične vrijednosti koje se njeguju, mogu biti adekvatna protivteža nekim negativnim vrijednostima koje promovišu youtuberi, pa njihov konačni uticaj na djecu ne mora da bude ozbiljan, čak i kada prate te sadržaje. Sadržaji koji su rizični i koji imaju negativno djelovanje najopasniji su za ranjivu djecu sa manjkom samopouzdanja koja prisvajajući te uticaje žele da se dopadnu vršnjacima i zauzmu neki drugačiji položaj u vršnjačkoj hijerarhiji“, govori Aleksandra.