Svjedokinje, borkinje i heroine su riječi kojima su nazvane Majke i žene Srebrenice zbog 27 godina duge borbe za istinu, postojanje Memorijalnog centra Potočari, ustrajnosti u traženju posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, doprinosu za kažnjavanje počinilaca najstrašnijih zlodjela i glasnosti zbog koje svijet nije mogao ostati nijem na genocid u Srebrenici.
Na konferenciji, koju su organizovali Udruženje „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, Centar za postkonfliktna istraživanja i Memorijalni centar Srebrenica, bile su žene Srebrenice, Istočne Bosne, Bosne i Hercegovine, regije i svijeta, i kroz četiri panela: „Nestale osobe“, „Sudska zaostavština“, „Memorijalizacija i uloga majki“ te „Ženski aktivizam u politici“ dale su osvrt na nemjerljivu ulogu žena u bosanskohercegovačkom društvu, njihovom doprinosu u promjeni međunarodnog prava ali i poticaj drugim ženama u svijetu da se bore i ne posustaju.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ je ukazala na bitnost da se konferencija „Heroine Srebrenice“ održava na mjestu počinjenja genocida, šaljući poruku svim ženama svijeta da se vode primjerom majki Srebrenice: „Mi smo žene koje smo izgubile svoje najmilije ali stojimo uspravno. Uspjele smo da odgojimo svoju djecu bez osvete i mržnje“.
Koliko je nužno govoriti o genocidu u Srebrenici naglasila je Alice Wairimu Nderitu, specijalna savjetnica Ujedinjenih naroda (UN-a) za prevenciju genocida. „Historija nas uči da negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca dijeli narode, zajednice i države. To je napad na ljudsko dostojanstvo i mi se moramo boriti protiv toga“, kazala je Nderitu, istaknuvši hrabrost majki Srebrenice kojima pripada najveća zasluga kada je u pitanju dovođenje ratnih zločinaca pred lice pravde.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, kazao je da su preživjele žene svima pokazale smjer i svrhu nakon genocida u julu 1995. godine.
„Mi kad smo izašli 1995. godine nikome se nismo dopadali. Niko nas nije dočekao, a ljudi nisu ni znali šta se događalo ovdje u julu 1995. godine, ni prije toga. Ovaj dio svijeta ovdje je vraćen u srednji vijek a ove žene su nam pokazale smjer i svrhu. Zahvaljujući njima smo znali šta nam je dalje činiti“, pojasnio je Suljagić.
Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja, predstavila je ličnu kartu Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, istaknuvši da su majke Srebrenice u dugogodišnjoj borbi neizmjerno doprinijele procesu dokazivanja genocida i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.
,,To su činile svojim hrabrim svjedočenjem, ali isto tako dostavljanjem vrlo često dokaza i svega što je bilo potrebno da bi se moglo dokazati da su ustvari njihovi muževi, očevi, braća i sinovi postojali“, dodala je Šarić.
Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 27. godišnjice genocida u Srebrenici, kazao je da je na hiljade žena u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici ostalo bez muževa, braće i sinova, ali su ipak ostale istrajne u borbi za istinu i pravdu.
„One su glas onih koji ne mogu da govore jer su ubijeni. Sve one su u prvim godinama se nadale da će naći svoje voljene, da će se vratiti i da su živi. Onda su godine provele u nadi da će pronaći kosti svojih voljenih da ih ukopaju dostojanstveno kako zaslužuju, da nađu smiraj, da nađu mir“, kazao je Fejzić tokom uvodnog obraćanja na konferenciji „Heroine Srebrenice“.
Nesalomljiv duh majki Srebrenice
Na panelu „Nestale osobe“ govorile su Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“, Kathryne Bomberger, generalna direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Pakiza Colo, šefica Odjela za koordinaciju podataka ICMP-a, Dragana Vučetić, viša forenzičarka, antropologinja ICMP-a i Alma Džaferović, šefica Odjela za ratne zločine Tužilaštva Tuzlanskog kantona.
Hotić je ispričala da su se žene nadljudskim naporima borile za život tokom rata, ali i da je ženska snalažljivost odigrala veliku ulogu. „Ubili su mnoge ali nisu ubili naš duh“, poručila je Hotić.
Bobmerger je govorila o snazi i ljubavi žena Istočne Bosne: „Zadivila me je ne samo njihova snaga već i ljubav koju su imale jedne prema drugoj i drugim porodicama nestalih. Nisu se ujedinile samo kao majke Srebrenice već i kao majke cijele Jugoslavije“.
„Zajedno s majkama Srebrenice i majkama iz regije uspjeli smo najnaprednijim DNK-a metodama da identifikujemo sedam od osam hiljada nestalih u Srebrenici. To je činjenica koju su potvrdili međunarodni i domaći sudovi i mislim da sve to govori ono najvažnije – molim vas, prestanite negirati genocid“, kazala je Bomberger.
Na panelu „Sudska zaostavština“ o snazi majki Srebrenice ali i drugih žena Istočne Bosne, njihovoj hrabrosti pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), njihovom doprinosu da dođe do promjene međunarodnog prava kvalifikovanjem silovanja kao ratnog zločina te prihvatanju prakse MKSJ-a od Tužilaštva BiH govorile su: Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja „Žene Podrinja – Bratunac“, Laurel Baig, viša savjetnica Žalbenog odjela Ureda tužioca Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS), Diana Kajmaković, tužiteljica Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Rada Pejić Sremac, koordinatorica programa Mehanizam za informisanje zajednica pogođenih sukobom pri MRMKS-u, Tanya Domi, profesorica Univerziteta Kolumbija u Njujorku te Jasna Zečević, predsjednica Udruženja Vive Žene Tuzla.
„Pravda se ne može postići ako žene nisu dio nje“, ustvrdila je Baig, koja je bila u žalbenom postupku na suđenjima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, a koji su osuđeni na 40 i kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici i zločine u Bosni i Hercegovini, kao najviši politički i vojni rukovodioci i naredbodavci Republike Srpske.
„Vrijeme ovdje ne liječi ništa, vrijeme je nama neprijatelj zato su vaša svjedočenja dokaz da žene mogu preživjeti i preživljavaju, da su žene Istočne Bosne preživjele“, kazala je Kajmaković, istaknuvši neizmjernu vrijednost rada međunarodnih sudija i tužilaca na suđenjima za genocid i ratne zločine.
Lekcije Bosne i Hercegovine, prema riječima profesorice Domi, mogu se koristiti u sudovima širom svijeta.
„Ne postoji zlo koje žene ne mogu pobjediti“
O „Memorijalizaciji i ulogi majki“ panelisti su bili Fazila Efendić, predsjednica Udruženja „Srebreničke majke“, Dunja Mijatović, povjerenica Vijeća Evrope za ljudska prava, Tali Nates, osnivačica i direktorica Centra za holokaust i genocid u Johanesburgu, Annick Lacroix, potpredsjednica Pariškog komiteta Majke za mir, Jadranka Miličević, suosnivačica i direktorica Fondacije CURE i Azra Fazlović, Muftijstvo tuzlansko.
Dok su se nosile s boli i tugom, kako je kazala Efendić, zajedno s drugim majkama i ženama borile su se za isti cilj – pronalaženje naših najmilijih i traženje pravde, dovođenje počinitelja na sud.
Prema riječima Mijatović, vidjeli smo koliko je važna umjetnost – marama je testament onoga što možemo učiniti. Izrazila je nadu da će Memorijalni centar postati mjesto na kojem će se učiti o onom što je učinjeno da se Srebrenica više ne ponovi.
„Kada govorimo o memorijalizaciji moramo govoriti i o djelovanju, a djelovati moramo brže“, ustvrdila je Nates.
Ministrica odbrane Holandije Kajsa Ollongren obratila se učesnicima konferencije „Heroine Srebrenice“, istaknuvši da majke Srebrenice nastavljaju davati snažan doprinos u potrazi za istinom i pravdom. „One su podsjetnik da ne postoji zlo koje žene ne mogu pobijediti“, dodala je Ollongren.
Uz Subašić, na panelu „Ženski aktivizam u politici“ govorile su i Tineke Strik, zastupnica u Evropskom parlamentu, Edita Đapo, ministrica turizma i okoliša Federacije BiH (FBiH), i Alma Čolo, zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Subašić je ispričala kako je počela borba majki Srebrenici za pravdu i istinu. „Išli smo na proteste, tražili informacije o svojim najmilijim, skupljali izjave koje smo slale u Haag, svjedočili pred sudovima, borile se da pronađemo kosti naših najmilijih i ukopamo ih ovdje u ovaj Memorijal, izborili se za specijalno priznanje, pomagali u školovanju i odrastanju djece koja su ostala bez jednog ili oba roditelja… I danas se borimo da se ne negira genocid. Žene to sve mogu“, pojasnila je Subašić.
„Majke Srebrenice su izvor snage za sve nas. Mi, organizacije i političarke, trebamo i moramo nastaviti raditi zajedno za bolju državu, našu djecu i buduće generacije“, kazala je Čolo.
Priznanje pa pomirenje
Tineke je podsjetila da je nedavno bila u Republici Srpskoj i tamo, kako je kazala vladala je uobičajena atmosfera, kao da se ništa nije dogodilo. „To me je mnogo zabrinulo jer ako to ne prepoznaju, kako onda započeti proces pomirenja. Do pomirenja možemo doći samo ako postoji priznanje onog što je učinjeno. Ne možemo i dalje ne kažnjavati negiranje i veličanje genocida“, kazala je Tineke.
Za ministricu Đapo, Majke Srebrenice su velika inspiracija. „Pokazale su nam da kada žene rade zajedno mogu poslati vrlo snažnu poruku političarima i cijelom svijetu“, dodala je Đapo.
Konferenciju „Heroine Srebrenice“ zatvorila je sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS).
„Žene su među najviše pogođenima u konfliktima. U Srebrenici su mnoge od vas izgubile svoje najmilije, dok su druge bile žrtve silovanja. Ipak, vodile ste borbu i inspirisale druge svojom upornošću i odlučnošću“, kazala je sutkinja Santana tokom obraćanja koje je ujedno i prvo nakon što je izabrana za predsjednicu MRMKS-a.
Tokom konferencije su prikazani kratki video sadržaji o sjećanju na umrle majke Srebrenice „In memoriam Heroine Srebrenice“ i „Majka“, koje je uradio Centar za postkonfliktna istraživanja, te „Srebrenica kroz oči žene“ MKSJ-a.
Konferencija je otvorena izvođenjem muzičkih numera ženskog vokalnog ansambla Allegro: Uspavanka „Nine sine, spavaj sine“, aranžman L. Jusić i „Što te nema“ (tekst Aleksa Šantić) uz pratnju Elvira Solaka na gitari.
Moderatori konferencije su bili: Almasa Smajlović, glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica, Tatjana Milovanović, projektna direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja i Erna Mačkić, projektna menadžerica Centra za postkonfliktna istraživanja.
Održavanje konferencije „Heroine Srebrenice“ je bilo moguće zahvaljujući velikodušnoj podršci Nacionalnog fonda za demokratiju, Sigrid Rausing Fonda, Fonda braće Rockefeller, Grada Zenice, Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, Grada Sarajeva, Ujedinjenih nacija u BiH i Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP-a). Prijatelji konferencije su bili Sarajevski kiseljak i Muftijstvo tuzlansko.
