Ivo Andrić je još uvijek jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost s prostora svih država bivše Jugoslavije, koji je motive za svoja djela pronalazio u Bosni, a jedne prilike je izjavio: „Bosna je moja duhovna domovina“.
Stalna izložbena postavka o njegovom životu i književnom djelu nalazi se u Memorijalnom muzeju Rodne kuće Ive Andrića u Travniku, a njegova književnost je jedna od glavnih značajki umjetničkog i kulturnog izraza o Bosni i Hercegovini.
Enes Škrgo, viši kustos Memorijalnog muzeja Rodna kuća Ive Andrića, kazao je da su pripovijetke i romani Andrića istoznačni s estetskom i kulturno-historijskom vrijednosti i značajem koji imaju stećci, bosanski križ, sevdalinka, slikarstvo Mersada Berbera i Safeta Zeca, poezija Maka Dizdara i Alekse Šantića, romani Meše Selimovića, kao i ostalih najznačajnijih pisaca porijeklom iz BiH koji su pisali o svojoj rodnoj zemlji, dakle svih identitarno bitnih tvorevina duha ljudi Bosne i Hercegovine, njenih kulturnih simbola.
Bosna i Hercegovina danas se ne može pokušati razumjeti bez uvida u Andrićevu književnost, koja je čitana u školama kroz čitanke i udžbenike ili kao umjetničko štivo. Prema Škrgi, Nobelova nagrada za književnost dodijeljena Andriću značila je pobuđivanje interesovanja i skretanje pažnje čitalačke publike na Bosnu i Hercegovinu, kao glavnu temu njegove književnosti, zemlju o kojoj se u svijetu do tada nije mnogo znalo.
,,Literarno djelo Ive Andrića postalo je neizostavan dio svjetske književne baštine i već je to dovoljan razlog za stalno podsjećanje javnosti na važnost njegovog literarnog naslijeđa. Životopis pisca, koji je potekao iz porodičnog siromaštva a zahvaljujući svome talentu i predanom radu dosegao najviše umjetničke uspjehe na svjetskoj razini, kao i karijeru vrhunskog diplomate, danas može biti podsticaj i uzor mladim ljudima širom svijeta“, kazao je Škrgo.
Kultura sjećanja na Andrića
Andrić je rođen 09. oktobra 1892. godine u travničkoj mahali Zenjak. Prije njegove smrti, 30. augusta 1974. godine otvorena je rekonstruisana rodna kuća „Spomen-muzej književnog nobelovca Ive Andrića“ sa stalnom izložbenom postavkom o njegovom životu i književnom djelu, a koja je depandans Javne ustanove Zavičajnog muzeja Travnik.
Na dan smrti 13. marta 1975. godine, Zavičajni muzej Travnik je predložio Skupštini opštine Travnik kao osnivaču da se Spomen-muzej preimenuje u Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića.
Kroz godišnji program rada Memorijalnog muzeja Rodne kuće Ive Andrića, kako je kazala Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, živi kultura sjećanja na Andrića. Pojasnila je da 9. oktobra, na dan kada je bio rođen Andrić, započinje manifestacija „Andrićevi dani“ koja traje mjesec dana. Pokretač i organizator programa dugi niz godina je bio Zavičajni muzej Travnik a unazad tri godine te aktivnosti je preuzela Gradska biblioteka Travnik.
,,Njegovanje uspomene na lik i djelo nobelovca Ive Andrića važno je zbog činjenice da je on rođen u Travniku te da je tematika romana “Travnička hronika”, kao i pripovijetki “Priča o vezirovom slonu”, “Čaša” i dr. vezana za Travnik“, istakla je Maslić.
Nedavno je adaptiran prostor i dopunjena stalna izložbena postavka u Memorijalnom muzeju Rodna kuća Ive Andrića. Na inicijativu muzeja, travnički muzičari su promovisali muzički DVD pod nazivom “Sve moje je iz Bosne… ”, s pjesmama “Čaša”, “Konzulski vakat” i “Vezirov slon”.
Organizovana je i izložba fotografija „Dodjela Nobelove nagrade za književnosti Ivi Andriću“.
Zavičajni muzej Travnik zajedno s Udruženjem izdavača i knjižara BiH bio je na sajmovima knjiga u Frankfurtu, Beogradu i Zagrebu, a gdje su se, kako je pojasnila Maslić, predstavili s izložbenim štandom posvećenim 50. godišnjici od dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću. „Kulturna manifestacija “Andrićevi dani” 2011. godine bila je sva u znaku 50. godišnjice od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću i trajala je od 9. oktobra do 9. novembra 2011. godine. Muzej je organizirao i scensko čitanje literature Ive Andrića u osnovnim školama u Travniku“, kazala je Maslić.
Organizovana je izložba fotografija i promocija dokumentarnog filma nastalog na tragu Fotosafarija “Staze, lica, predjeli”.
Mladi u fokusu „Andrićevih dana“
Prema riječima Maslić, programske djelatnosti su posvećene i mladima, pa su tako prošle godine u okviru „Andrićevih dana“ bile organizovane radionice za mlade koje su vodili Ivan Lovrenović, Almir Imširević, Nenad Veličković i Miralem Ovčina. Radionice je osmislio i organizovao Škrgo.
Za ljude iz Travnika, kako pojašnjava Škrgo, Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića predstavlja jednu od najvažnijih kulturno-historijskih građevina u gradu te jedan od najvažnijih simbola kulturnog identiteta stanovnika Travnika i glavnih odrednica njihovog municipalnog ponosa, kako bi to rekao Andrić.
,,U muzejskoj izložbenoj postavci istaknuto je ono zavičajno u književnom djelu Ive Andrića, njegove travničke proze – Travnička hronika i Priča o vezirovom slonu, kao najljepši literarni opisi grada i njegovih stanovnika, kao izravna poveznica Andrića i grada koji nije samo njegovo rodno mjesto, nego je uvršten na imaginarnu književnu mapu svijeta“, istaknuo je Škrgo.
