Klimatske promjene su prisutne, a bosanskohercegovačka vlast i društvo nemaju dovoljno razvijene mehanizme borbe i “zelenih” reformi koje će unaprijediti ekološku svijest. Ipak, postoje mladi ljudi koji svojim akcijama potiču na aktivizam, poput Emira Delića, 28-godišnjeg Bišćanina, koji je svoje ideje podijelio i na konferenciji Mladih za klimu u New Yorku.
„Neki smatraju da su klimatske promjene mit, a ne realnost, kao što jesu. Pokazatelj je suša u Južnim dijelovima Španije i Portugala, također u Africi i Capetownu. Postoji još primjera, što zahtjeva efikasan rad sa manje priče, što ne umanjuje vrijednost seminara i konferencija, već treba raditi konkretne aktivnosti“, kazao je Delić.
Smatra da je jedan od velikih globalnih problema i veliki broj automobila, kao i nerazvijena svijest o korištenju sredstava javnog transporta. Uz to, malo je onih koji koriste električne romobile ili bicikla, a zanimljiva je činjenica da je u Amsterdamu više bicikala nego ljudi.
Delić je ekološki radnik i aktivista, a završio je Biotehnički fakultet u Bihaću, smjer šumarstvo. Sada uporedo pohađa 2. ciklus studija na fakultetima u Banjaluci i Sarajevu u oblastima ekologije šuma i ekološkog monitoringa voda.
Povodom 77. godišnjice zasjedanja Ujedinjenih naroda (UN-a), Delić je učestvovao na Konferenciji mladih za klimu koja je okupila više od 150 učesnika iz više od 90 država svijeta i predstavljao je mlade iz Bosne i Hercegovine. Pojašnjava da su bili prisutni mladi klimatski lideri sa vizijom i ciljevima, od kojih su neki bili ispred nevladinih organizacija, dok su drugi, inovatori, predstavljali svoja mala preduzeća sa ciljem pravilnog selektiranja otpada.
„Imao sam priliku razgovarati sa vodećim stručnjacima UN agencija, glavnim administratorom UNDP-a sa kojim sam razmjenjivao mišljenja i ideje, kao i slušao savjete na koji način djelovati – svako za svoju državu, sistem i uvjerenje“, kazao je Delić.
Jedan od važnijih segmenata i zadataka učestvovanja na konferenciji je predstavljanje aktivnosti koje se realizuju u našoj državi, kao odnosu društva i vlasti prema zaštiti prirode i klimatskim promjenama te da li su naši mladi aktivni i učestvuju li u zagovaračkim procesima.
Manjak kolektivne svijesti
Delić je mišljenja da potcjenjujemo prirodne potencijalne koje imamo. Bogata mreža rijeka, kao i nepregledno šumsko zelenilo su na udaru uslijed manjka kolektivne svijesti o zaštiti životne sredine.
„Dubaji koristi vodu, a odakle im ona? Troše milione i milione za skupe mašine kojima vrše desalinizaciju. Mnogo novca su potrošili da morsku vodu pretvore u pitku. Trebamo se zapitati kakav je naš odnos prema rijekama“, smatra aktivista Delić.
Dodao je da siromaštvo i nezaposleno stanovništvo zbog egzistencijalnih razloga nije u mogućnosti ugrijati se tokom zime te je primorano sjeći šume.
„Imamo više od 62 posto teritorije države pokrivene šumama i po tome smo prvi na Balkanu, ali dijelimo i prvo mjesto u brojnim nelegalnim aktivnostima poput: siječe i paljenja šuma, uništavanje šumskog i pretvaranja u poljoprivredno i građevinsko zemljište“, pojasnio je Delić.
Osim šuma, najveća prijetnja rijekama je izgradnja hidrocentrala koje mijenjaju njihov tok, a time se uništava biljni i životinjski svijet. Delić ističe da slabo čuvamo ono za što neke države već sada paniče.
Da bismo to promijenili, on smatra da je ključno provođenje i poštivanje zakonskih regulativa. „U Bosni i Hercegovini inspekcije slabo rade svoj posao, živimo i dio smo koruptivnog sistema, a to možemo vidjeti po obalama rijeke Une. Jedna od najljepših rijeka u Evropi se betonira. Svi znaju, ako se ne varam, da deset metara od rijeke Une se ne smije graditi, a kamoli betonirati. Također, brojni hoteli i restorani su povezani kanalizacionim sistemom sa rijekom Unom bez posebnih, po zakonu propisanih, filtera za pročišćivanje voda. To je javna tajna, to se zna, ali se na tome ništa ne radi“, naveo je Delić.
Aktivisti u nevladinim organizacijama kao ekološka prekretnica
Angažmanom u Nacionalnom parku Una, Delić je bio aktivan na različitim projektima, a trenutno svoje aktivnosti implementira kroz brojne edukacije o biodiverzitetu u Centru za održivi razvoj, gdje na stotine učesnika uči o pravilnom selektiranju otpada, urbanom zelenilu, sadnji drveća i tako dalje. Kada se priča o zaštiti jedne i jedine rijeke Une, on ističe i udruženje Unski smaragdi, kroz koje su, kako kaže, „odgajane generacije mladih“.
„Naš zadatak i sada je da radimo sa najmlađima koje učimo o ekologiji kroz nevladin sektor. Kod nas je problem što u nastavnim planovima i programima nije uvršteno obrazovanje o klimatskim promjenama i zaštiti prirode ili je veoma malo uključeno. Ovdje aktivisti zaista djeluju, jer smo zasadili preko 250 stabala u proteklom periodu, čistili smo prigradska naselja, obale rijeke Une, srednjovjekovne Tvrđave, promovirali smo recikliranje i slično“, kazao je Delić.
On dodaje da upravo u nevladinim organizacijama možemo pronaći iskrene lidere koji se brinu o prirodi.
„Lokalne NVO po meni još drže tu prekretnicu da ovo što imamo još opstaje i stoji na nogama. Ono što čine svojim aktivnostima su promjene, a u njima rade timovi ljudi koji su iskreni i srčani lideri te aktivisti, zagovarači promjena. Čuvari prirode koji rade zato što to vole, što žele promjenu kako bi se sačuvalo ono što imamo“, istaknuo je Delić.
Ipak, mladi ljudi još ne vide kakve sve benefite i mogućnosti nudi nevladin sektor. Mladi aktivista iz Krajine pojašnjava da su ljudi od početka čovječanstva do danas preživjeli zbog toga što su radili kao tim jer pojedinac može nešto uraditi ali u manjim slučajevima. Kada govorimo o ekologiji, ističe da trebamo kao pojedinci bacati opuške u kantu, nositi platnene kese, ali generalno i učiti djecu pozitivnim ekološkim pristupima kako bismo kroz generacije promijenili svijest.
„Moramo se potruditi i željeti bolje, a ne biti sebični i govoriti: „Mene neće biti kad se budu te stvari događale“. Ono što smo naslijedili od prethodnih generacija trebamo i sačuvati“, pojasnio je Delić.
Razmišljanja je da kada bismo slijedili 17 ciljeva održivog razvoja, bez da mijenjamo svoje životne navike drastično, mi bismo normalno živjeli i radili na očuvanju prirode i okoliša. Odnos prema prirodi, zaključio je, treba biti kao i odnos prema našoj kući u kojoj živimo, jer ne bacamo otpatke pored kreveta.
