Bosanskohercegovačke žene koje pomjeraju granice

Danas imamo taksistkinje, inženjerke mašinske struke, instruktorice vožnje, pilotkinje, vatrogaskinje i mnoga druga zanimanja, u kojima osobe ženskog spola profesionalno obavljaju svoj posao i “rame uz rame” se nalaze s muškim kolegama. Mladim djevojkama koje još uvijek nisu izabrale svoj životni poziv poručuju da vjeruju u sebe, uče, budu disciplinovane, ne osvrću se na predrasude jer je potrebno da rade posao koji vole. 

Mlada žena koja vozi taksi u Sarajevu je Amra Beha. Sasvim slučajno je postala taksistkinja i ima veliku podršku kolega. „Sve što znam, znam zahvaljujući njima“, kazala je Amra, istaknuvši da joj taksi vožnja predstavlja „jednu lijepu avanturu“.

Za mušterije je ponekad čudno kad vide mladu ženu da vozi taksi, ali Amra tvrdi da nije naišla na bilo kakav vid diskriminacije, odnosno ističe da su mušterije oduševljene njenom pojavom, prijatnošću i odnosom prema poslu. Mladim djevojkama savjetuje da rade stvari koje vole i koje ih ispunjavaju jer će tada više cijeniti sebe. 

Već devet godina kao instruktorica ali i suvlasnica auto škole u Čapljini radi Nikolina Rebac. Kao i kod sarajevske taksistkinje, zainteresovanost za ovu profesiju je došla slučajno. ,,Rođak koji je dugogodišnji instruktor mi je dao prijedlog za ovim zanimanjem nakon mog dugogodišnjeg rada u ugostiteljstvu. Ideja mi se svidjela“, kazala je Nikolina. 

Kao i svaki privatni posao, ona ističe da je bilo jako teško, pogotovo jer je riječ o muškom zanimanju ali uz podršku muža i obitelji lakše je prebrodila same početke. S vremenom je posao jako zavoljela i opisuje da „uživa jer je jako dinamičan, upoznaje ljude i stiče nova prijateljstva“. 

Nema niti jednu kolegicu na području Čapljine i šire ali su joj kandidati uglavnom žene i djevojke. „Inače sam jako opuštena i lako prilagodljiva za one u strahu, pubertetu i slično. A radim i sa mnogo kandidata pogotovo žena kojima je godinama nakon položenog vozačkog ispita, vozačka samo stajala u novčaniku. Mnogo takvih je zajedničkim radom krenulo u vožnju s ljubavlju i bez straha“, kazala je instruktorica Nikolina, istaknuvši da joj najveće zadovoljstvo čini kada svoje kandidate sretne na ulici.

Djevojkama i ženama koje žele poći njenim stopama je poslala poruku da kao žene imaju moć pretvoriti vlastiti život u vrstu avanture koju žele. ,,Ne bojte se ići za svojim snovima i dostići svoj istinski potencijal, osloboditi svoju unutarnju snagu. Stereotip “opreznosti žene iza volana” postepeno se raspršuje, sposobnost vožnje automobila ne zavisi od spola, boje kose i svega ostalog. Danas, sve više i više, možete vidjeti ženu za volanom, dame su vjerojatno odlučile dokazati da znaju voziti kao i muškarci“, zaključila je Nikolina.

Heroina svjetskog neba

Da za mnoge žene ni nebo nije granica dokaz je Biljana Abula s Pala, koja ima trenutno prebivalište u Kataru. Zaposlena je u aviokompaniji Qatar Airways kao stjuardesa, ali završila je i obuku za pilotkinju putničkog aviona što je čini prvom djevojkom u Bosni i Hercegovini s ovim zanimanjem. Na listi je čekanja za prvog oficira-kopilota.

Već od prvog susreta sa svijetom avijacije, Biljana je kazala da joj je bilo jasno da je to industrija u kojoj želi da ostvari karijeru. 

,,Moj prvi let za upravljačem aviona desio se na početku moje obuke za pilota. Iako sam imala dosta pomiješanih osjećanja i jako dosta informacija koje su dolazile sa svih strana, instruktora, kontrolora leta na radiju, ipak, bilo je jedno nezaboravno iskustvo koje će uvijek da ima posebno mjesto“, istakla je Biljana. 

Diskriminatorne situacije u avijaciji Biljana nije imala ali je od ljudi s Balkana imala veliki broj pitanja ali i predrasuda koje joj ne bi postavili da je muškarac. „Neki primjeri su, da li želiš da imaš porodicu i ako da kako je to moguće, hoćeš li ikad biti majka, imaš 30 godina, a nisi u bračnoj zajednici, ko ti je pomogao da završiš školu, a ko ti je platio to, ko ti ‘stoji iza ledja’, jesi imala neku ‘štelu’ i slično“, pojasnila je Biljana. 

Pored posvećenosti, discipline i ljubavi prema onome što radimo, ona smatra da je za uspjeh potrebno vjerovati u sebe i da u svoje sposobnosti nikad ne treba sumnjati. 

„I jedan od jako važnih uslova za uspjeh jeste upravo vjetar u leđa koji vam daju dragi ljudi, da li je to porodica, prijatelji ili ljudi oko vas, nebitno je“, dodala je Biljana, poručujući djevojkama da su svi snovi ostvarivi i nijedan nije uzaludan i nedokučiv, te da ne moraju da ispune ničija očekivanja osim svojih.

Znanjem se ruše predrasude

Zanimanje vatrogasac je po nekom nepisanom pravilu muško zanimanje jer je za isto potrebna snaga i izdržljivost. Iako u svijetu nije taj poziv isključivo namijenjen muškarcima, u Bosni i Hercegovini rijetko žene obavljaju posao vatrogaskinje. Jedna od njih je Martina Milanović iz Profesionalne vatrogasne postrojbe (PVP) Čapljina, koja je ujedno i jedina vatrogaskinja u toj postrojbi.  

,,Ne znam zašto kod nas nema mnogo djevojaka i žena u ovom poslu, u razvijenijim zemljama to nije slučaj“, istakla je Martina, objašnjavajući da je njena zainteresovanost za ovaj posao došla sasvim slučajno tijekom obavljanja pripravničkog staža u PVP Čapljina i na nagovor kolega je položila ispit za profesionalne vatrogasce. Cijelo vrijeme je imala, a ima i sada, podršku svoje obitelji i bližnjih. 

Martinine smjene su od sedam ujutro do 15 poslijepodne, a nekada radi i vikendom. Svjesna je da svaki posao sa sobom nosi stres, pa tako i njen. Poručuje mladim djevojkama da ukoliko vole posao vatrogaskinje ili bilo koji drugi poziv, ne bi smjele imati prepreke. „Samo hrabro i naprijed“, istakla je Martina, dodavši da ako i postoje predrasude od okoline to jako brzo prođe a „vi ostajete da radite posao koji volite“. 

Predrasudu da su tehničke nauke namijenjene uglavnom muškarcima ruše studentkinje koje u sve većem broju upisuju ali i završavaju fakultete mašinske struke. Inženjerka mašinstva je Mersiha Halimanović. Kazala je da su u mašinstvu još uvijek manje zastupljene žene u odnosu na muškarce ali se njihov broj povećava iz godine u godinu. 

,,U mašinstvu se često smatra da je to tipično muški posao, ali to nije istina. Žene mogu biti jednako sposobne i uspješne u ovom području kao i muškarci,“ objasnila je Mersiha, dodajući da je nekoliko razloga zašto djevojke ne upisuju ovaj fakultetski smjer, poput nedostataka uzora, predrasuda i nedostatka razumijevanja. 

Žene u mašinstvu, kako je istaknula, donose neke prednosti u ovom polju. „One su obično detaljne, pažljive i precizne, a što su kvalitete koje su važne u ovom poslu. Također, žene donose različite perspektive, iskustva i ideje, što može pomoći u inovacijama i rješavanju problema na nove načine“, kazala je Mersiha. 

Navodi da je tokom traženja posla nailazila na poteškoće. Pojasnila je da je nekoliko puta bila pozvana na razgovor za posao, gdje su joj otvoreno rekli da iako ispunjava sve kvalifikacije treba dobro razmisliti želi li taj posao i iako bi pristala na kraju bi uzeli muškarca jer su smatrali da bi oni lakše odgovorili poslovnim izazovima. 

Mersiha navodi da je za uspjeh potrebno puna truda i vremena jer ništa ne dolazi preko noći a mladim djevojkama poručuje da se ne obaziru na komentare i idu prema željenom cilju jer se „jedino znanjem mogu mijenjati stvari“.