Veća povezanost između obrazovanja i tržišta rada, obrazovanja i nadležnih institucija u smislu analize potreba i kompetencija, sticanje prakse i odsustvo diskriminacije po spolnoj, dobnoj i nacionalnoj opredijeljenosti od strane poslodavaca i osiguravanje mogućnosti napredovanja i odgovarajućeg plaćanja su neki od načina da veći broj mladih ljudi bude uveden u bosansko-hercegovačko tržište rada i ostvari mogućnost dugotrajnijeg zaposlenja.
U Bosni i Hercegovini stopa nezaposlenosti mladih osoba je četiri puta veća nego u Evropskoj uniji (EU). Prema Agenciji za statistiku Bosne i Hercegovine, stopa nezaposlenosti mladih je skoro 40 posto. U Kantonu Sarajevu, prema podacima Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, u novembru prošle godine evidentirano je 55.269 nezaposlenih osoba. Od evidentiranih osoba, prvo zaposlenje traži njih 16.000, od kojih 11.093 osobe ženskog spola ili njih 69,33 posto.
Prema evidencijama krajem januara ove godine najbrojnija zanimanja, a koja su evidentirana na birou u Kantonu Sarajevo, sa visokom stručnom spremom su diplomirani ekonomisti, njih 1.118, sa višom stručnom spremom – ekonomisti, njih 169, sa srednjom stručnom spremom – maturanti Gimnazije čak njih 2.981, te prodavači 2.651.
Obrazovni radnici koji razvijaju kompetencije mladih smatraju da je neophodna veća povezanost sa tržištem rada, kao i veća povezanost između obrazovnih i nadležnih institucija sa ciljem detaljne analize potreba i kompetencija.
Generalno, jedan od najvećih problema je odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine, a koji, između ostalog, odlaze i zbog nemogućnosti zaposlenja. Kako sami ističu, nepoštuju se njihove kompetencije, mogućnost napredovanja, nude im se minimalne plate, a uz to su izloženi i drugim diskriminacijama.
Studentica Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu u budućnosti sebe vidi kako sa svojim kompetencijama i sposobnostima pomaže drugoj državi. „Tužno je reći da u svojoj državi nemamo dobru perspektivu i mogućnost napredovanja da pomažemo našim ljudima, pogotovo kada je riječ o zdravstvu“, kazala je Lejla Karović.
Njena želja je da se bavi naučno-istraživačkim radom i brani načela Hipokratove zakletve, ali sumnja da će to uspjeti u Bosni i Hercegovini, gdje bi voljela da predstavlja primjer bachelora zdravstvene njege.
Kompetencije prema zahtjevima tržišta
Lejla je završila srednju medicinsku školu, pa upisala fakultet. Pojašnjava da je po pitanju zaposlenja zanimaju sve pozicije koje bi doprinijele njenom razvoju ličnosti, odnosno radna mjesta koja sa sobom nose novo radno iskustvo i napredovanje u svakom smislu te riječi.
„S obzirom da sam završila Srednju medicinsku školu, zanimaju me pozicije koje su vezane za moju struku, ali naravno ne odbijam nijednu priliku koja mi se ponudi izvan tog polja“, kazala je Lejla.
Prema evidenciji Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, među najbrojnijim zanimanjima koja su nezaposlena sa krajem januara ove godine, uz diplomirane ekonomiste (1.181) nalaze se diplomirani pravnici (864), politolozi (360), socijalni radnici (315), novinari (257), a koji imaju završenu visoku stručnu spremu.
Prema istim podacima, sa višom stručnom spremom najbrojnija zanimanja na birou uz ekonomiste (169) su pravnici (78), nastavnici predškolskog vaspitanja (37), nastavnici razredne nastave (21) i građevinski inženjeri (18).
Uz Gimnazijalce (2.981) sa završenom srednjom stručnom spremom na birou među najbrojnijim zanimanjima su ekonomski tehničari (1.905), mašinski tehničari ( 1.543), tekstilni tehničari (641) i medicinske sestre (628). Među kvalifikovanim i visoko kvalifikovanim zanimanjima na birou su najbrojniji prodavači (2.651), vozači motornih vozila (2.000), frizeri-vlasuljari (887), automehaničari (752) i bravari (568).
Obrazovanje je zasnovano na ishodima učenja, koje podrazumijeva znanje, vještine i lične kompetencije, stručnost i pouzdanost, smatra Sabina Huseinbegović, profesorica Srednje škole poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti u Sarajevu. Osnovni ciljevi obrazovanja, prema njenim riječima, razvijaju odgovornost, kreativnost, stručnost i pouzdanost, ali u školi u kojoj radi ohrabruju pojedinačan i timski rad, kao i donošenje odluka. „Razvijanjem širih stručnih vještina razvija se pozitivna radna etika i podražavaju interesi za cjeloživotno učenje“, kazala je Huseinbegović.
Prema istraživanjima, osnovni zahtjevi tržišta rada su timski rad, stav prema poslu, kreativnost, prilagodljivost, stručne vještine i tako dalje. Profesorica Huseinbegović je istakla da organizacijom i integracijom teorijske i praktične nastave pokušavaju kod učenika razviti kompetencije prema zahtjevima tržišta rada.
Srednja škola poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti u Sarajevu, kako je pojasnila profesorica Huseinbegović, radi po modularnom EU VET sistemu rada, kojim se kroz program definišu ishodi/rezultati učenja, smjernice za nastavnike, tehnike ocjenjivanja, integracija općeobrazovnih predmeta, stručnih predmeta, te predmeta u funkciji struke i praktične nastave.
Uz teorijsko obrazovanje, studentica Lejla pojašnjava da je naučila kako reagovati u stanju stresa i napraviti što je potrebno od stvari koje u tom momentu su dostupne u njenom okruženju. Naučila je kako da bude organizovana i da sebi stvori prostor za stvari koje se odjednom pojave u njenom rasporedu, odnosno studentskoj svakodnevnici.
Saradnja škola sa kompanijama podrazumijeva omogućavanje obavljanja dijela praktične nastave u tim kompanijama. Na taj način, profesorica Huseinbegović smatra da se pruža mogućnost učenicima da steknu vještine rada i realnu sliku o radu kompanija i organizaciji poslova.
„Sam pristup realnom sektoru omogućava zapošljavanje određenog broja učenika nakon školovanja ovisnosti od zanimanja i zainteresiranosti učenika za rad“, istakla je profesorica Huseinbegović.
Potrebno osigurati sticanje iskustva
Iz studentske perspektive ali i generalno za mlade ljude, Lejla smatra da trebaju dobiti više prilika i da iskustvo ne bude nužan uslov za prijavu za posao jer se često dešava da nemaju priliku da steknu to iskustvo.
„Ono što je potrebno mladim ljudima jeste svakako prilika da steknu to iskustvo kroz razne vrste edukacija, ljetne prakse i volontiranja“, kazala je Lejla.
Uz iskustvo koje se navodi u oglasima za posao, mladi ljudi u traženju zaposlenja susreću se i s drugim problemima. Studentica Lejla pojasnila je da s obzirom da izgleda mlađe nego što jeste susrela se sa čudnim pogledima i komentarima da su ti određeni poslovi previše zahtjevni za nju.
„Smatram da izgled, vjerovali ili ne, ima dosta utjecaja na to ko će biti zaposlen i da određene vještine i kompetencije se stavljaju u drugi plan“, kazala je Lejla, dodavši da poslodavci umanjuju vrijednosti mladih ljudi i podcjenjuju njihove kvalitete, nudeći manje plate, u nadi da će oni pristati jer im treba novac.
Uz to, Lejla ističe da je prisutna i diskriminacija na osnovu pola, dobi i nacionalnosti širom Bosne i Hercegovine, te da to uveliko utječe na motivaciju i želju mladih ljudi da uopće i predaju papire i prijave se za oglas za posao.
Koliko škola može vršiti promjene koje će pratiti promjene na tržištu rada, profesorica Huseinbegović naglašava da škola tu nema potpunu slobodu ali da svakako u saradnji sa kompanijama i nadležnim institucijama radi na tome da kod učenika razvijaju potrebne vještine i znanja, a i da se usavršavaju profesori kako bi mogli pomoći učenicima.
Generalno, Huseinbegović zaključuje da je neophodna veća povezanost škola-ministarstvo, obrazovanje-tržište rada u smislu analiza potreba i kompetencija.
Studentica Lejla ne vidi dobru perspektivu pogotovo kada je riječ o zdravstvu, odnosno varijanti da pomaže našim ljudima, nego se u budućnosti vidi u nekoj drugoj državi.
Ovaj članak dio je serije tekstova u okviru projekta #EmployMe Centra za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskursa. Cilj serijala je podići svijest o problemima s kojima se susreću mladi ljudi u oblasti obrazovanja i zapošljavanja u BiH te istaknuti neke dobre prakse u borbi s tim preprekama. Ovaj serijal dio je “Programa zadržavanja mladih u BiH – Opšta mobilizacija” kojeg provodi Udruženje građana Nešto Više u saradnji s PRONI Centrom za omladinski razvoj, uz podršku Delegacije Evropske unije u BiH.
