Sejfo i Mira: „Ništa ne može pobijediti ljubav“

Obitelj Sejfo opisuje kao “malu bivšu Jugoslaviju”. „Ja Sejfo, pa Mira, pa sin Robert, pa Fatima“, pobrojao je Sejfo članove obitelji, a na upit sugrađana zašto mu se sin zove Robert odgovara sa smješkom da je to ime iz romana. 

Ljubav Sejfe i Mire je započela u školskim danima. Mira pojašnjava da su se gledali u autobusu dok su se prevozili u školu i zaljubili. Ističe da je Sejfo bio „omiljen curama“ jer je trenirao atletiku i bio zgodan. „Malo muzičar, malo atletičar“, dodao je Sejfo. 

Mira pojašnjava da nije obraćala pažnju što je Sejfo različite etničke pripadnosti u odnosu na nju. ,,Ja sam bila mlada, nisam uopšte gledala šta je…Malo je narod pričao, ali šta ja znam, valjda sam bila mlada, pa to nisam gledala“, dodala je Mira. 

Sejfo je kazao da bi o tome “roman mogli napisati” ali su oboje bili uporni. Tijekom osamdesetih godina u Bosni i Hercegovini, Miru su odveli u Sloveniju, ali ju je Sejfo pronašao u Ljubljani. „I opet se našli i onda poslije, eto tako, uzeli se. Bilo je svašta, prepreka i eto tako. Dobro je ispalo“, kazala je Mira, istaknuvši da su bila ogovaranja koje su prenosili njenim roditeljima, ali nisu njoj direktno. 

Njen suprug pojašnjava da su oni bili prvi slučaj da se mladi različite etničke pripadnosti iz susjednih sela zabavljaju. ,,Nije prošlo puno, poslije našeg braka su bila još dva, tri mješovita braka u selu. Ali mi smo uglavnom bili prvi koji smo probili taj led“, kazao je Sejfo dok Mira navodi da joj je puno značila potpora njegove obitelji.

Naziv mješoviti brak, za Miru nije logičan naziv, ali Sejfo dodaje: „Kako nismo mješoviti: ja muško, ona žensko“. 

Kada su u pitanju multietnički parovi, Sejfo ne vidi pomaka u društvenom pogledu. „Bilo je par slučajeva u mom komšiluku gdje je isto žena bila pravoslavka, muž musliman. On je umro prije nje, a kad je ona umrla, problem je bio gdje da se ukopa. Međutim, sad je to već riješeno“, pojasnio je Sjefo, istaknuvši da je Općina Tešanj dala jednu lokaciju za ukopavanje supružnika iz mješovitih brakova ako izraze želju da se tu ukopaju. 

Događaji u Bosni i Hercegovini nisu promijenila Sejfu i Miru. „Mi imamo iste poglede. Za mene je čovjek – čovjek – na prvom mjestu, i tako će uvijek i ostati. Tako sam gledao i svoju djecu da naučim. Da prvo cijene čovjeka kao čovjeka, pa onda, da ne trebaju gledati ni nacionalnu pripadnost, ni rasnu, ni etničku, ni bilo koju pripadnost, nego samo gledati čovjeka kao čovjeka“, smatra Sejfo.

Privrženost i potpora obitelji

Za suprugu naglašava da je privržena obitelji i njegovim roditeljima, koje je poštovala kao i svoju. „U mjestu gdje smo prije živjeli bila je omiljena. A i sada ovdje gdje živimo, sav komšiluk je stvarno voli“, kazao je Sejfo, opisujući suprugu kao humanu, vrijednu, dobru domaćicu i veselu ženu.  

Mira za supruga je kazala da osim ljepote ima i dobru dušu. ,,Kod nas je bilo specifično što smo se mi uzeli u petak, a ja sam već u ponedjeljak otišao u JNA“, naveo je Sejfo, a Mira je, kako je kazala, sve to izdržala uz pomoć njihove obitelji.

Osim vojske, Sejfo je bio dugo odsutan zbog sviranja bubnjeva po različitim mjestima na području bivše Jugoslavije i u drugim državama. Nakon rata, Sejfo je otišao raditi u Njemačkoj deset godina, a kasnije i u Pulu (Hrvatska). Od 2015. godine žive zajedno u Jelahu.

Mira opisuje njihov svakodnevni dan: „…dođe s posla, kafa, ručak, sjedimo, i eto tako provodimo više vremena. Odemo na selo, u rodno mjesto i eto tako. Imamo vremena. Svaki dan je dragocjen.“

Kako kaže Sejfo, nisu “baš neki vjernici”, ali slave sve blagdane. ,,Dok je bila sestra živa, pošto je ona bila starija, išli smo kod nje prvi dan (Bajrama), drugi dan obično smo obilazili ta groblja kod svojih, obilazili svoje mrtve… A kad je u pitanju Božić, Vaskrs, ili Nikoljdan, onda idemo kod njezinih, mi nešto pripremimo, supruga odnese i nešto tako“, opisao je Sejfo slavljenje blagdana obitelji Mahmutović.

,,Nju čak pohvali i hodža, shvatate“, nastavio je Sejfo, „ona je bila omiljena gore u našem mjestu, starijim ženama pogotovo“. 

Za uspjeh njihovog braka Sejfo navodi njegove i Mirine roditelje. ,,Njeni roditelji nikada, nijednog momenta, se nisu miješali u taj brak, da su rekli: Zašto ovo, zašto ono…? A tako ni moji roditelji. Za moje je bilo specifično što su stvarno nju voljeli. I njezini su isto mene tako poštovali, ali da pored mene, mog brata, mojih sestara, moj otac nije dao nikome da ga okrene, samo njoj, da ga podigne iz kreveta… Tako je isto bilo i s majkom“, pojasnio je Sejfo.

Osim njihovih roditelja, Sejfo za razlog održivosti njihovog braka navodi i Mirinu privrženost i iskazivanje ljubavi. ,,Oduvijek je to bilo tako: ʻJa tebe ne bih nikad ostavilaʼ“, citirao je Sejfo Mirine riječi iz mladosti.

Kako je istaknuo Sejfo, nisu opterećeni tim “nekim glupostima”, misleći na prepreke koje im društvo nameće. ,,Mislim da je to najveća tajna. Mi smo se uzeli baš iz ljubavi, bez obzira na to što je to bila školska ljubav. Ja nisam ni radio, kad se ona udala za mene, odmah sam išao u vojsku. Ona dolazi u, ipak… malo su drugačiji običaji. Moji roditelji su poznavali njezine (roditelje), i njezini (roditelji) moje, ali ipak su drugačiji običaji…“, opisao je Sejfo.

,,Ipak su sestre i svekrva uvijek mene pitale, kad se pravi jelo, šta ja hoću… Ako ja ne volim to, ona pravi, jedno, drugo. I dan danas, zaove, djever, nema ih nigdje (takvih). Oni su bili za nas, oni su bili za mene svi, puno podrške od njih… i dan danas“, navodi Mira.

U njihovom naselju postoji pet, šest multietničkih brakova, no, kako je Sejfo istaknuo “prokleti rat je učinio svoje”. ,,Meni sada ne postoje ni brakovi iz ljubavi, koliko ja vidim, teško… Razvode se, pokazuju se samo interesi. Došlo je neko vrijeme sada, kao nekad što je bilo, da beg od bega kćerku mora oženiti, tako se i bogati sa bogatima danas žene. Već se počelo gledati, vjerujte“, naveo je Sejfo koji smatra da mladi dosta gledaju kako će reagirati sredina.

Gdje postoji ljubavi, tu prepreke ne treba i ne može biti, smatra Sejfo. „I ako se poštuje tradicija njenoga oca i moje porodice i oca, ja nikad neću reći: ʻZašto to sad, mi da idemo na slavu?ʼ, pa išao sam i prije nego što sam nju upoznao kod kolega i prijatelja  na slave“, kazao je Sejfo.

„Gledati prvo da si čovjek“

Vrijedi se boriti kad vidiš da je onoj osobi stalo do tebe, Sejfo je nastavio. ,,Kad vidiš da im je (multietničkom paru) stalo, da je to stvarno neka ljubav, ne do kapitala, nekih novčanih vrijednosti, finansijskih… kad vidiš da im je tačno čisto stalo do tebe, onda se za to stvarno treba boriti, jer može čovjek biti siguran da će u toj osobi imati jednog partnera na duže vrijeme, partnera na kojega se može osloniti, i u dobru, i u zlu, i u svemu. I to su te vrijednosti za koje se isplati boriti“, poručio je Sejfo, a Mira se složila s njegovim riječima.

Djeca kada dođu, posebno održavaju brak, smatra Sejfo. Miri je ljubav sve: „Poštovanje…ovo što mi imamo, jeste, to. Šta ja znam, sve smo prošli, svašta, i eto, to je tako, uvijek smo zajedno. To mi je ljubav.“

Sejfo mladima poručuje: ,,Prvo gledaj osobu, da je osoba kakva treba (da bude), da je to stvarno iz ljubavi. A kako se ko zove, ko se kome Bogu moli, to je opet jedan Bog … Znači gledati prvo da si čovjek, pa onda, ne treba gledati ni kako se zove, ni koja je religija.“

Sejfo je dodao da na početku veze mladima ne trebaju materijalne vrijednosti biti ono prvo što se gleda. ,,Više će čovjek cijeniti ako sebi sam stekne. Do unazad šesnaest godina, mi smo bili ni na nebu, ni na zemlji…Sve mi je bilo zapaljeno, porušeno, tako nisam imao nekih finansija da bih nešto (napravio)… Ali eto, ispadne ta sreća da sam otišao u Njemačku, brat me odveo, kvalifikovao sam se, bio sam uporan, i uspio sam …“, opisao je Sejfo koji je za dvije godine rada uspio kupiti plac i napraviti kuću.

Mira se za to vrijeme, borila s teretom samoće odgajajući djecu. „Ona je ovdje teret podnosila, ja tamo“, dodao je Sejfo, istaknuvši da ne može ništa pobijediti ljubav.