Ljetnja škola za mlade u Srebrenici 2020/21: I mir ima svoje pobjede

Foto: Paul Lowe

U protekle dvije godine, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Memorijalni centar Srebrenica organizovali su dvije ljetnje škole za mlade u Srebrenici. Prva, pod nazivom ,,Suočavanje s prošlošću za budućnost“, održana je u periodu od 08. do 13. jula 2020. godine, dok je druga, naziva ,,Istina. Pravda. Prevencija.“, trajala od 06. do 13. jula 2021. godine.

Škole su zamišljene kao multidisciplinarni programi za učenje i razvijanje kritičkog mišljenja u oblastima sjećanja, umjetnosti, tranzicione pravde i sprečavanja genocida. Kroz niz predavanja i radionica, upotrebe inovativnih pristupa, tehnika i najboljih praksi za rad na pitanjima prevencije genocida i postkonfliktnih tranzicija, učesnici su imali priliku da uče od stručnjaka, akademika i umjetnika iz oblasti tranzicione pravde, istorijskog pamćenja, novinarstva, sprečavanja nasilja i ljudskih prava. 

Prva škola je okupila 25 mladih iz različitih lokalnih zajednica Bosne i Hercegovine. Iako je pandemija virusa COVID-19 ograničila mogućnosti i broj učesnika, nije ograničila raznovrsnost sadržaja, kao ni učesnike/ce da stiču iskustva i prave najbolje uspomene.

,,Osjećala sam se zaista privilegovanom da ove godine budem u Srebrenici, da odam počast žrtvama genocida, ali i da radim s mladim ljudima širom Bosne i Hercegovine. Da budem dio tog tima i obavim sve te aktivnosti u sklopu Memorijalnog centra, pogotovo zbog situacije s virusom. Svi zajedno smo učili i pokupili sva znanja i sjećanja potrebna za gradnju održivog mira“, navodi Amira Banjić, učesnica iz Doboj Istoka.

Foto: arhiva CPI-a

Tokom boravka u Srebrenici, učesnici/e su imali priliku prisustvovati komemoraciji i obilježavanju 25. godišnjice genocida. Rebeka Matičević, učesnica iz Tuzle, kaže da je na komemoraciji i ukopu žrtava u Srebrenici bila više puta ali da joj je uvijek osjećaj bio drugačiji. 

,,Preplave vas emocije u svakom smislu te riječi, osjećate tugu, strah, ljutnju, dolazite do psihičke barijere između ljutnje, nerazumijevanja, pokušaja razumijevanja, priče, pa možda i oprosta“, dodaje Rebeka. 

Foto: arhiva CPI-a

Prema riječima Nikoline Gagić iz Srebrenice, ovo je bio način da ljudi koji ne žive tamo vide kakav je svakodnevni život ljudi u ovom gradu. Nju je ovaj događaj, kako kaže, mnogo više povezao s ljudima koje zna i ne zna, s onima koji žive i koji će nekada živjeti u Srebrenici.

Mnogima je upoznavanje mladih Srebreničana bilo od izuzetnog značaja, budući da su tako mogli direktno slušati o tome kako je živjeti u mjestu koje diše sramotnom historijom čovječanstva. Iako svakodnevno suočeni s onim što se desilo prije 26 godina, ovi mladi ljudi u sebi nose mnogo pozitivne energije i ljubavi koje zaista ulijevaju nadu u bolje sutra i razbijaju stereotipe o Srebrenici kao ,,mrtvom gradu“ kojeg pamtimo i znamo samo po mračnim i bolnim pričama. 

Foto: arhiva CPI-a

,,Srebrenica kao grad treba da se posjećuje ne samo 11. jula, već i drugim danima kako bi na svojoj koži mogli da osjetite da nakon toliko godina poslije rata ovdje stvarno nema toliko mržnje i da pogotovo mladi ovdje imaju vrlo, vrlo dobar suživot. Čak bolji nego u nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine“, ističe Sandro Sekulić iz Srebrenice.  

Za razliku od programa ,,Suočavanje s prošlošću za budućnost“, na programu ,,Istina. Pravda. Prevencija.“ učestvovalo je 50 mladih ne samo iz Bosne i Hercegovine, već i iz država Zapadnog Balkana i svijeta.

Prema riječima Selme Mašić, učesnice iz Zenice, ovo je bila prilika da se upoznaju mladi iz zemalja bivše Jugoslavije, ali i mladi sa stranih univerziteta. ,,Mislim da je ovo jedan odličan način da učimo o prošlosti i upozoravamo na budućnost. Da zajedno komuniciramo, da zajedno iznosimo naše stavove, da upoređujemo naše narative i što je najvažnije da ih na kraju pomirimo i da jednostavno krenemo dalje“, kaže Selma.

Foto: Erin Brown

Važnost ovakvog internacionalnog susreta istakli su i ovogodišnji pripravnici Centra za postkonfliktna istraživanja koji dolaze iz različitih država svijeta. ,,Kroz različite programe smo uspjeli razmijeniti iskustva, ali i tokom pauza za ručak razgovarati s nekima o tome zašto žele ostati u Bosni i Hercegovini ili zašto žele otići, i govoriti o doista složenim pitanjima na način koji obogaćuje moje razumijevanje istih, ali i dozvoljava lokalnim studentima isto“, kaže Taylor Whitsell iz Sjedinjenih Američkih Država. 

Različitim radionicama, sesijama, panel diskusijama s umjetnicima, predstavnicima i stručnjacima iz međunarodnih organizacija i nevladinog sektora obuhvaćene su različite teme koje su imale za cilj da podstaknu učesnike na kritičko razmišljanje ali i kreiranje pozitivnijih narativa u budućnosti kako se ovakvi zločini nikada i nikome ne bi ponovili.

,,Fascinantno je da svako u svom polju imao puno iskustava koje su podijelili s nama. Svaka velika i mala priča, svaka lična i generalna priča je bitna da bismo mi mogli sve to skupiti u jednu veliku ideju da izgradimo neku novu budućnost koja će biti bolja za sve nas. Ne samo za nas, mi starimo, već i za buduće generacije“, kaže Matej Trojačanec, učesnik iz Sjeverne Makedonije. 

Osim što je škola bila mjesto sticanja novih znanja i međusobnog upoznavanja mladih različitih profila, ona je za neke bila susret s ličnim uspomenama i bolnim sjećanjima. Jedna od njih je Samra Ljukanović, učesnica iz Crne Gore, kojoj je Srebrenica rodno mjesto. 

Foto: Nina Kolarzik

,,Samo učešće u ovoj školi meni lično ima veliki značaj zato što sam i sama iz ovoga grada i zato što sam na neki način žrtva genocida u Srebrenici“, govori. 

Dodaje da su slike i razgovori teško uticali na nju jer je došla s velikim znanjem o svemu što se desilo. ,,Prenijet ću ga ostalim generacijama i čuvat ćemo ovo i u srcu“, ističe Samra.

Prošle godine, Centar za postkonfliktna istraživanja i Memorijalni centar Srebrenica kreirali su multimedijalni projekat ,,Duh doma“, a izložba radova je svečano otvorena 10. jula. Projekt je kreiran s ciljem predstavljanja svakodnevnog života u Srebrenici i Podrinju kroz vizualni prikaz posljedica genocida, uključujući pitanja povratka i obnove porodičnih kuća, a otvorenju su prisustvovali i učesnici ljetnje škole.

Ističući značaj uloge Memorijalnog centra Srebrenica kao mjesta koji pažljivo čuva sjećanja na preminule, Adelisa Mašić iz Sarajeva navodi koliko je važno da baš na takvom mjestu budu viđeni ovakvi projekti koji prate ovakve priče. 

,,Izložba ,,Duh doma“ je na mene zaista ostavila poseban utisak. Kada vidite sve te porušene domove jedino zaslijepljeni možete ostati ravnodušni. Smatram da stanovnicima Srebrenice trebamo pomoći ne samo pružanjem moralne podrške, već i ulaganjem u infrastrukturu upravo na način da se prethodno upoznamo s njihovom situacijom – baš onako kako je kroz ovu izložbu to predstavljeno“, govori Adelisa.

Pojedini učesnici prisustvuju komemoraciji skoro svake godine, dok su ostali prvi put bili na mjestu obilježavanja, u ovom slučaju 26. godišnjice genocida u Srebrenici.

Foto: Nina Kolarzik

,,Izuzetno sam zadovoljan što sam donio takvu odluku i evo me danas ovdje u Srebrenici s vama, na ovaj sveti dan, 11. juli, kada se obilježava godišnjica Srebrenice“, kaže Ilija Đuričić iz Srbije. 

Dodaje da je na ovaj način naučio mnogo više o samoj Srebrenici i shvatio važnost ovog događaja. ,,Sa sobom ću ponijeti jedno iskustvo s terena, jedno živo iskustvo bazirano na emocijama i razumijevanju ljudi i značaja samog događaja“, kaže. 

Emocije nisu izostale ni kod Aleca Andersona iz Sjedinjenih Američkih Država. ,,Tokom komemoracije sam shvatio nešto što nikada neću zaboraviti. I ne dešava se tako često da u jednom trenutku postanete svjesni onoga što će vas zauvijek pratiti. Ali vidjeti majke, sve te ljude koji su izgubili nekoga u genocidu u Srebrenici su jaki prizori. Neizmjerno sam zahvalan na prilici da tome svjedočim“, naglašava. 

Ističe kako većina ljudi u njegovoj državi ne zna šta se dogodilo u Srebrenici i da mu znači što će nakon ovog iskustva on o tome moći da priča. ,,Ako želimo izgraditi svijet gdje se ovakve stvari ne ponavljaju, važno je da širimo istinu i da ističemo iskustva žrtava i preživjelih užasnih stvari poput ovih“, zaključuje. 

Foto: Nina Kolarzik

U pravcima djelovanja Centra za postkonfliktna istraživanja istaknuto je i mirovno obrazovanje, a škola predstavlja još jedan način ukazivanja na važnost tog usmjerenja. Dunja Mijatović, povjerenica Vijeća Evrope za ljudska prava, je na svojim društvenim mrežama objavila da joj je zadovoljstvo vidjeti mlade ljude koji su na ljetnjoj školi ujedinjeni oko promocije kulture mira kroz obrazovanje, jer kako navodi, obrazovanje je ključ za prevazilaženje poricanja, razbijanje mitova, promovisanje pravde i put ka pomirenju. 

,,Ne znam šta je bila inicijalna ideja ove škole, ali mislim da je ona pogodila suštinu. Zahvalio bih se još jednom i volio bih da ovaj projekat nastavi i da se održava i u većem kapacitetu i možda više dana ili nekoliko puta tokom godine. Da to ne bude samo tokom mjeseca jula, već da prerasta u neku školu koja bi bila u kontinuitetu kako bi mladi ljudi imali mogućnost da dođu ovdje“, poručio je Alek Barović iz Crne Gore. 

Spoj lokalnih zajednica, nacija, vjera, spolova, interesovanja, emocija – ovo je definicija ljetnjih škola za mlade u Srebrenici. Učešćem na ovim programima mladi su pokazali da se mir ne gradi sporazumima već razgovorom, razumijevanjem, suočavanjem i prevazilaženjem svega onoga što nas razdvaja.

Benisa je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Bijelog Polja, a trenutno živi i radi u Sarajevu. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu gdje je stekla i zvanje magistra na odsjeku za politologiju. Kao jedan od najboljih studenata, Benisa je dobitnica dvostrukog Specijalnog priznanja ‘’Srebrena značka’’ Univerziteta. Dvije godine radi u nevladinom sektoru kao certificirana omladinska radnica, vršnjačka edukatorica i PR u oblasti rada sa mladima, a od 2021.godine i kao projektna asistentica Centra za postkonfliktna istraživanja.

Vezani članci

Društvo za svjesnost Krišne: Religijske manjine u Bosni i Hercegovini (Dio II)
„Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare”- predstavlja maha mantru koju pripadnici Društva za svjesnost Krišne u Bosni i Hercegovini (BiH) pjevaju individualno i skupno na ulicama i trgovima gradova, a zbog čega su ih ljudi kolokvijalno prozvali Hare Krišna.
Zemaljski muzej BiH: Historijska borba za opstanak
Još od 1. februara 1888. godine, Zemaljski muzej se bori s brojnim i čestim finansijskim problemima, ali ga to nije spriječilo da se razvije u najvažniju naučno-obrazovnu i kulturnu instituciju u  Bosni i Hercegovini.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu