Romi su najveća od 17 nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini (BiH) i na njenim prostorima su prisutni vise od 600 godina. Ipak, i dalje je živa stigma vezana za ovu manjinsku grupu, što se pretočilo u zlostavljanje i loše životne uslove širom zemlje.
Ova situacija u BiH se može uporediti s romskim pravima u Velikoj Britaniji. Iako ih je manje nego u BiH, zlostavljanje i stigma su još uvijek prisutni. U obje države postoji veliki broj organizacija koje rade na poboljšanju i zaštiti prava Roma i promijeni negativne percepcije o ovoj manjinskoj grupi među ostalim građanima.
U BiH ne zna se tačno koliko živi Roma kako zbog stigme ali i zbog toga što mnogi pripadnici ove zajednice se odbijaju identifikovati kao Romi. Prema popisu stanovništva 2013. godine, 12.583 osobe su se izjasnile kao Romi. Prema procjenama Vijeća Evrope iz jula 2012. godine, u BiH je najmanje 40.000, a najviše 76.000 Roma. To je 1,54 posto ukupnog stanovništva što znači da BiH ima najniži postotak Roma od bilo koje populacije zapadnog Balkana, procijene su Vijeća Evrope iz 2012. godine.
Prema specijalnom izvještaju o položaju Roma Institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH, značajne romske zajednice žive u Brčkom, Bijeljini, Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Kaknju, Prijedoru, Zenici i Tesliću.
Tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine, romska zajednica je pretrpjela značajne gubitke i maltretiranja od svih strana u sukobu. Prema dostupnim podacima, više od 30.000 Roma je protjerano iz svojih domova i podvrgnuto nehumanim uslovima. I danas Romi žive u nehumanim uslovima bez pristupa vodi i struji. Postotak zaposlenih Roma je izuzetno nizak, u Federaciji BiH i Brčko distriktu ih je oko jedan posto te manje od tri posto u Republici Srpskoj. Nedostatak pristupa obrazovanju i slabe vještine povećavaju diskriminaciju na tržištu rada. Prema podacima UNICEF-a, samo 69 posto romske djece završi osnovno obrazovanje u BiH u usporedbi s 98 posto ostatka populacije. Neophađanje škole i nezaposlenosti ostavljaju mnoge Rome bez zdravstvenog osiguranja. Romska udruženja procijenjuju da tek između 60-70 posto romske populacije u BiH ima pristup zdravstvenoj zaštiti.
UNICEF je izvijestio da 69 posto romskih porodica zarađuje ispod 200 maraka (102 eura) mjesečno, dok je nacionalni prosječni mjesečni prihod 700 maraka (350 eura).
Sveobuhvatna posljedica ovoga je da je međugeneracijsko siromaštvo Roma u BiH izuzetno visoko. Romskim kućanstvima nedostaju sredstva, vještine i obrazovanje potrebni za školovanje djece, što dovodi do neprekidnog beskrajnog kruga siromaštva unutar romske populacije. Romska djeca su stoga postala najrizičnija grupa u BiH, a diskriminacija romske djece postala je prepreka na svim poljima društva.
Aktivizam za prava Roma u BiH
Misija OSCE-a u BiH od 1996. kontinuirano radi na poboljšanju života Roma. Važan korak bio je razvoj i usvajanje Strategije BiH za rješavanje problema s kojima se Romi suočavaju. Vlasti BiH su nakon toga izradile i usvojile Akcijski plan za Rome, koji pokriva područja stanovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja, a posebno obrazovanja. Otkako je BiH pristupila Inicijativi „Desetljeće“ 2008. godine, svake godine u proračunu BiH za provedbu Akcijskog plana za Rome izdvaja se približno 1,5 miliona eura. Nadalje, od 2008. godine institucije BiH su izgradile više od 1.000 stambenih jedinica za ugrožene romske porodice, realizirale brojne projekte zapošljavanja te radile na boljem uključivanju Romkinja i mladih u procese donošenja odluka. Također treba napomenuti da je Vijeće ministara BiH uspostavilo Odbor za Rome kao savjetodavno tijelo koje radi na sistematskom poboljšanju položaja Roma u BiH.
Misija OSCE-a u BiH blisko sarađuje s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH na provedbi Akcijskog plana za Rome. OSCE također sarađuje s romskim organizacijama civilnog društva širom zemlje i radi na jačanju njihovih pojedinačnih i kolektivnih kapaciteta za zagovaranje zaštite prava Roma. I dalje se fokusirajući na borbu protiv različitih oblika diskriminacije Roma i držeći institucije odgovornima za obveze za poboljšanje statusa Roma, OSCE također ove godine provodi istraživanje o pristupu sigurnom stanovanju Romkinjama koje su bile žrtve porodičnog nasilja. Osim toga, blisko sarađuju s lokalnim vlastima u regulisanju neformalnih naselja i rješavanju stambenih potreba i prava romske zajednice.
Centar za postkonfliktna istraživanja i OSCE nastavljaju zajednički rad na projektu ‘Na marginama’, s primarnim ciljem da se “izazovu negativni stereotipi o romskoj zajednici u BiH” kroz pružanje platforme za Romske pojedince da daju svoj glas i bore se protiv negativnih stereotipa koji se za njih vežu.
Pomaci na polju prava Roma u BiH
BiH je postigla izuzetan uspjeh u rješavanju problema nedostatka dokumenata o civilnom registru i rizika od apatridije, zahvaljujući saradnji između državnih tijela i nevladinih organizacija, smanjivši broj Roma bez dokumenata s oko 3.000 na 57 u 2017. godini.
Prema izvještaju Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u saradnji s općinama gradi stambene objekte za 150 romskih obitelji u 14 općina, zahvaljujući fondovima Evropske unije (EU) u ukupnom iznosu od četiri miliona eura u 2012. godini. Legalizacija i poboljšanje životnih uvjeta u neformalnim naseljima je u toku i još uvijek je neujednačena u cijeloj zemlji.
Vijeće ministara usvojilo je Revidirani akcijski plan o obrazovnim potrebama Roma u julu 2010. godine. Vlasti također osiguravaju udžbenike, školski prijevoz, obroke i druge subvencije. Od tada se povećao upis romske djece u osnovno, srednje, kao i visoko obrazovanje (Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini).
Slični problemi Roma i u Velikoj Britaniji
Romska zajednica također je jedna od najugroženijih etničkih grupa u Velikoj Britaniji. Procjenjuje se da njih i Putnika ima najmanje 200.000 Roma, iako se smatra da je to vrlo mali broj zbog njihovog neučešća u popisu stanovništva 2011. godine.
Zajednice Roma i Putnika susreću se s izazovima u gotovo svakom aspektu života u Velikoj Britaniji, slično kao i u BiH, od stanovanja, obrazovanja i zapošljavanja do kontinuiranog negativnog prikazivanja u medijima. Nedavna anketa Pew Research Centra pokazala je da 50 posto ljudi u Velikoj Britaniji ima negativno mišljenje o romskoj zajednici (Katalin Barsony & Damian James Lebas, Before You Make Another Offhand Remark About Roma and Travellers in the UK, We'd Like to Tell You This, 2016).
Romska djeca u Velikoj Britaniji, kao i u BiH, su među lošijima u obrazovnom sistemu. Samo 14 posto romske djece uspije postići minimalna GCSE očekivanja u usporedbi sa 60 posto njihovih vršnjaka, a četiri do pet puta je veća vjerovatnoća da će biti isključena iz škole (Katalin Barsony & Damian James Lebas, Before You Make Another Offhand Remark About Roma and Travellers in the UK, We'd Like to Tell You This, 2016). Ovo, kao i niska postignuća i niska pismenost i matematičke sposobnosti u mladoj dobi, zarobljavaju Rome u slabo plaćenim i nesigurnim poslovima kao odrasle osobe.
Zahtjevi za planiranje koje podnose Romi i Putnici u Velikoj Britaniji često odbijaju općine, što stalno otežava integraciju. Nadalje, rastuća ksenofobija nakon Brexita i potencijalni gubitak zaštite Evropske konvencije o ljudskim pravima rizikuje da britanske Rome učini još ranjivijima.
Aktivizam za prava Roma u Britaniji i nedavna postignuća
Postoje razne organizacije koje rade u Velikoj Britaniji kako bi pomogle u poboljšanju života Roma, uključujući Romi Support Group, Friends, Families and Travellers i Traveller Movement.
Treba napomenuti da je popis stanovništva u Ujedinjenom Kraljevstvu 2021. prvi put uključio kategoriju „Romi“. Došlo je do nekih poboljšanja u vezi s obrazovanjem Roma i Putnika, a Vlada je prihvatila uključivanje više smjernica vezanih uz karijeru za Rome kako bi istražili druge puteve karijere koji im možda prije nisu bili otvoreni.
Uvedeno je i više savjeta i planova za pomoć Romima u sticanju stalne boravišne dozvole nakon Brexita.
Sve u svemu, i u BiH i Velikoj Britaniji, Romi su jedna od najranjivijih grupa u društvu. U ova dva konteksta, mogu se povući paralele između nedostatka obrazovanja i dostupnih prilika za karijeru, kao i stalnih problema sa stanovanjem i zdravstvenom pomoći koji potkopavaju njihovu kvalitetu života.
Romi se često pogrešno predstavljaju i važno je suprotstaviti se štetnim zabludama i stereotipima. Skretanje pozornosti na romske glasove i romske priče može pomoći društvu u cjelini da razumije položaj Roma i različite izazove s kojima se suočavaju. Osim što obrazuju javnost i promiču romsku kulturu i tradiciju, ove pozitivne priče imaju potencijal osnažiti i nadahnuti sadašnje i buduće romske lidere koji se bore za promjene.
