Svake godine svijet se ujedinjuje u žalosti za žrtvama genocida. Svakog januara se prisjećamo šest miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu, a u julu više od 8.000 Bošnjaka, muškaraca i dječaka, koji su ubijeni u Srebrenici. Posljednjih godina, komemoracije Holokausta i Srebrenice sve više uključuju bližu saradnju između edukatora iz obje zajednice.
Memorijalni centar Srebrenica (MCS) je 2022. godine potpisao memorandum o razumijevanju s Memorijalnim centrom Mauthausen u Austriji. Sljedeće godine delegacija Svjetskog jevrejskog kongresa (SJK) otputovala je u MCS u Potočarima kako bi odala počast žrtvama genocida u Srebrenici. Preživjeli Holokausta i Srebrenice okupili su se u januaru 2024. godine kako bi pokrenuli prvu zajedničku inicijativu za zagovaranje mira i sprečavanje budućih genocida.
S ciljem zajedničke solidarnosti, direktorica Centra za holokaust i genocid u Durbanu (DHGC), Mary Kluk, prešla je 12.000 kilometara iz Južne Afrike do Potočara kako bi prisustvovala godišnjoj komemoraciji u Srebrenici u julu 2023. godine. Direktoricu DHGC-a pogodila je surova stvarnost (post)genocidne Srebrenice. Kako se njena organizacija bori za obrazovanje ljudi o Holokaustu u Južnoj Africi, Mary Kluk je podijelila s Balkan Diskursom.
Osnivanje DHGC i edukacija društva
Kluk je 2008. godine osnovala ono što će kasnije postati Centar za holokaust i genocid u Durbanu Danas je misija centra „podizanje svijesti o zlu genocida,“ što se čini kao ogroman zadatak u svijetu dezinformacija i sve složenije relativizacije. Međutim, sjeme DHGC-a posijano je u kontekstu mnogo užeg, hitnijeg cilja. Tokom posjeta južnoafričkim školama radi promocije izložbe o njemačkim Jevrejima koji su 1930-ih pobjegli u Južnu Afriku, Kluk je 2007. godine imala ozbiljan razgovor s nastavnicima. „Svi su mi objasnili da je te godine državni kurikulum za društvene nauke u devetom razredu promijenjen i da sada uključuje modul o nacističkoj Njemačkoj i Holokaustu. Nadalje su objasnili da većina njih nema znanja o ovoj historiji, i to je ono što me navelo na razmišljanje – vjerovala sam da postoji potreba za podrškom kurikulumu i nastavnicima kako bi se osiguralo odgovorno podučavanje ove historije,“ prisjeća se Kluk.
Centar za holokaust u Durbanu osnovan je godinu dana kasnije, a 2011. godine postao je Centar za holokaust i genocid u Durbanu. Iako je posvećen obrazovanju o genocidu, postizanje promjena u post-aparthejd prostoru donijelo je značajne izazove. „DHGC se nalazi u provinciji KwaZulu-Natal na istočnoj obali zemlje, gdje su prisutni politički izazovi i raširena područja ekstremnog siromaštva,“ kaže direktorica DHGC-a.
Buđenje demokratije donijelo je mnogo nade koja je, nažalost, vremenom splahnula. Rast korupcije doveo je do socio-ekonomske stvarnosti u kojoj je više od 70 posto mladih ljudi nezaposleno. Posljedice su rasizam i ksenofobija koji dostižu velike razmjere. Iako su predrasude i ksenofobija pogoršani teškom socio-ekonomskom situacijom u Južnoj Africi, Kluk obećava da DHGC „nastoji adresirati suštinski problem ‘drugosti’”.
Obrazovne inicijative DHGC-a uključuju seriju webinara iz 2020-2021. godine s vodećim autorima iz oblasti studija i literature o Holokaustu. Ovi su webinari omogućili široj publici priliku da čuje preživjele i istraživače te da kroz pisanu riječ nauče o različitim aspektima Holokausta. Teme su obuhvatale sve, od života i motiva Schutzstaffel [paravojna organizacija nacističke Njemačke] oficira do priča djece koja su preživjela genocid. Kluk je u junu 2021. ugostila autora i i predsjednika Međunarodne mreže jevrejske djece preživjelih Holokausta, Menachema Rosensafta.
Dijete je dvoje preživjelih Holokausta, rođen 1948. godine u logoru za raseljena lica Bergen-Belsen. Tokom webinara, Rosensaft je čitao svoju pjesmu, Meditacija o djetetu-duhu, čitanje koje Kluk posebno pamti. „Tragično, ova pjesma odražava duboku fizičku i emocionalnu traumu djece preživjelih genocida,“ kaže direktorica DHGC-a, dodajući „osjećaj gubitka izražen u ovom stihu [On se više ne sjeća osmijeha, zagrljaja, poljupca, samo blijedih odjeka uspavanke] je opipljiv – gubitak voljenih osoba, ali i gubitak prošlog života, sugerisan je kroz riječ ‘odjeci’.“
Obrazovni projekti DHGC-a nastavili su se razvijati od serije webinara, i online i uživo. S obzirom na izazove u vezi s govorom mržnje i pristupačnošću obrazovanja, centar se priprema za lansiranje dva projekta na terenu. „Prvi je priručnik o govoru mržnje, posebno za nastavnike, a drugi je projekt kroz koji nudimo program školama u rubnim područjima našeg grada,“ kaže Kluk. Cilj ovog drugog projekta je proširiti obrazovni doseg centra na školske grupe koje možda nemaju sredstava da putuju do centra. „Formirali smo mali obrazovni tim koji će odlaziti u ove škole s kompaktnom putujućom izložbom i pružiti učenicima priliku da se u svom okruženju angažiraju s ovom historijom,“ objašnjava Kluk i dodaje, „naš pilot-projekt je bio izuzetno dobro prihvaćen i sada ga širimo u većem obimu.“
Obrazovanje o Srebrenici i Holokaustu
Kluk je 2023. godine posjetila MCS u Potočarima i učestvovala u godišnjoj komemoraciji genocida u Srebrenici. Usred težine ovog događaja, Kluk kaže da ju je posebno pogodilo neprijateljsko okruženje u kojem MCS obavlja svoj rad: „Rad Memorijalnog centra Srebrenica zaista je impresivan, kao i njihov sjajan profesionalni tim. Ovo je bilo u oštrom kontrastu s lokalnim okruženjem koje je često djelovalo neprijateljski. Lokalno stanovništvo izgleda podijeljeno na ‘nas’ i ‘njih,’ što je izuzetno problematično.“
S obzirom na ovakvo sistematsko brisanje ratnih zločina, nije iznenađujuće da ni genocid u Srebrenici, niti mnogi drugi zločini iz perioda 1992-1995. nisu dio školskog kurikuluma u RS-u. Ovo je problem koji, prema Kluk, zahtijeva kreativna rješenja.
,,U Južnoafričkoj Republici, uključivanje Holokausta u državni kurikulum je u određenom smislu zamišljeno kao način da mladi kroz historijsku studiju slučaja polako pristupe vlastitoj vrlo teškoj prošlosti. Možda bi se ova metoda mogla primijeniti na proučavanje genocida u Srebrenici, gdje bi početna studija genocida nad Tutsima u Ruandi, koji se dogodio godinu ranije, mogla biti način za otvaranje razgovora o njihovoj vlastitoj teškoj prošlosti?“,smatra Kluk.
Kluk podržava razvoj obrazovanja o Srebrenici i Holokaustu, koji bi trebao težiti efikasnom načinu borbe protiv poricanja i revizionizma genocida.
Uspostavljanje čvrstog obrazovnog okvira o genocidu također podrazumijeva razmišljanje o budućim izazovima. Kluk upozorava srebreničke nevladine organizacije i aktere civilnog društva na izazov s kojim se edukatori Holokausta već neko vrijeme suočavaju. ,,Izazov ‘dana poslije,’ kada svjedoci iz prve ruke i preživjeli više nisu među nama, nešto je s čime se edukatori Holokausta već neko vrijeme bore, i ta borba je potrebnija nego ikad,“ kaže Kluk. ,,Snimanje svjedočenja je ogroman prioritet, a sada je započet i rad na dokumentovanju historije druge generacije preživjelih.“
Nužda za ovim proaktivnim pristupom nešto je što je Kluk posebno osjetila tokom svoje posjete Srebrenici 2023. godine. ,,Dok sam bila u Srebrenici, upoznala sam izvanrednu mladu ženu koja je sestra i kćerka žrtava genocida u Srebrenici. Ona živi u SAD-u i vraća se u Srebrenicu svakog jula kako bi bila sa svojom majkom i prisustvovala komemoracijama – pitam se da li je njena priča podijeljena i zabilježena?“ Kluk dodaje da tehnologija ostaje ključni alat za digitalizaciju i očuvanje glasova svjedoka, ali završava svoje misli dugoročnijim prijedlogom: ,,Smatram da genocid u Srebrenici ne dobija dovoljno svjetske pažnje i da bi saradnja s drugim centrima širom svijeta mogla biti veoma korisna.“
Bez obzira na to šta budućnost nosi za BiH i Južnu Afriku, jasno je da obrazovanje o genocidu širom svijeta sve više teži bližoj međusobnoj saradnji. Dok se edukatori suočavaju sa sve sofisticiranijim metodama negiranja i revizionizma, ovo bi moglo postati najjači savez ovog sektora u godinama koje dolaze.
