Iako igra ključnu ulogu u spašavanju ljudskih života, broj dobrovoljnih davalaca krvi, kako navode u Crvenom križu Zenica, je u opadanju u posljednjim godinama.
Razloga je više, među kojima i sve češći odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine ali i neispunjavanje osnovnih zdravstvenih uslova. Ali, postoje i dobrovoljni davaoci krvi koji žive misiju darivanja, a kod nekih je to i porodična tradicija.
Akcije dobrovoljnog darivanja krvi najčešće ograniziraju pripadnici Crvenog križa, koji animiraju građane i građanke, dok Transfuzicijski centri provode i distribuiraju doniranu krv.
Crveni križ u Zenici je u posljednjih 15 godina organizirao više od 180 akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Broj darovanih doza krvi varira kroz godine, a Mirela Hodžić, sekretarka Crvenog križa u Zenici, navodi da je trenutno u padu broj davalaca krvi.
„Broj darovanih doza krvi varira kroz godine, a najviši broj je bio 2015./2016. godine, blizu 800 doza. Nažalost, zadnjih godina govorimo o u pola manjim dozama. Nama je godišnji plan 350 doza što je laički rečeno kap u moru“, kazala je Hodžić, pojašnjavajući da u godišnjem planu navode koliko doza krvi će prikupiti u toku jedne godine i to raspoređuju na mjesečne akcije.
Trend opadanja broja darivatelja krvi i razlozi zbog kojeg se građani ne odlučuju darovati krv su različiti. Među glavnim faktorima, Hodžić nabraja prvenstveno odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine te dobno ograničenje (gornja granica za darivanje krvi je 65 godina), ali i nezadovoljavajuću zdravstvenu sliku onih koji dođu na akciju.
Navela je primjer da im se na akciju prijavi 50 dvadesetogodišnjaka, a pola njih ne može darovati krv zbog trenutnog zdravstvenog stanja poput nedovoljne kilaže, niskog pritiska i slično.
„Crveni križ je usamljen u ovoj aktivnosti i borbi te je naš ultimativni cilj da krv čeka pacijenta a ne pacijent krv“, istakla je Hodžić.
Za devet godina 15 doza krvi
Prvi oblici Crvenog križa na prostoru Bosne i Hercegovine pojavljuju se za vrijeme balkanskog rata 1912./13. godine u Tuzli kada je Bosansko-hercegovačko društvo za pomoć i sanitarnu njegu u ratu i u slučaju opće nevolje u mirno doba imalo iste ciljeve kao i Crveni križ danas.
Crveni križ u Zenici djeluje još od 1940-ih godina kada su se radnici Željezare formirali u jednu organizacionu grupu koja će pomagati onima kojima je pomoć potrebna. Takve akcije uvijek se temelje na načelima dobrovoljnosti, besplatnosti, solidarnosti i anonimnosti.
Darivatelji krvi moraju imati između 18 i 65 godina života, težiti iznad 50 kilograma te biti zdravi i dobro se osjećati.
Veći duži niz godina aktivna darivateljka krvi je Ajša Luković, koja radi kao volonterka u Crvenom križu u Zenici. „Kod mene je bilo da prvo glasam, i onda darujem krv“, kazala je Luković, koja je za devet godina krv darovala 15 puta.
Istakla je da živi priču Crvenog križa i bila je animatorica za dobrovoljno darivanje krvi još od prije 18 godine života. „Kada sami sebe uvjerite da niko drugi ne može da vam da krv osim druge osobe, ne treba vam jači ideal i motivacija od toga“, dodala je Luković, pojašnjavajući kako svi moramo imati osobu kraj sebe koja može dati krv jer niko ne može doći na pult i kupiti B- ili određenu dozu krvi.
Darivanje krvi, prema riječima Luković, je privilegija koja znači da ste 101 posto zdravi.
Idriz Heljić je već duži niz godina darivatelj krvi, a o Crvenom križu i darivanju krvi naučio je od svojih roditelja slijedeći njihov primjer. Ipak, sve počinje još 1945. godine kada je njegov djed doselio u Zenicu i počeo volontirati u Crvenom križu.
„Moj tata je rastao uz djeda i učio od njega, te tako počeo volontirati. Nisam siguran koliko tata dugo volontira, ali otkako znam za sebe uvijek je postojala priča o Crvenom križu i o tome kako on pomaže građanima i kako tata i mama idu darovati krv“, kazao je Heljić i dodao da je njegova sestra slijedeći njegov primjer počela volontirati u Crvenom križu u Zenici.
Kao motiv darivanja krvi ističe da jedna doza spasi tri života i na taj način radi dobro djelo jer je nekome dao lijek.
Povezivanje lokalno i globalno
Crveni križ grada Zenice dio je strukture Crvenog križa Bosne i Hercegovine, ali djeluje autonomno zadržavajući svoju neutralnost. Njegovo djelovanje, ali i djelovanje ostalih udruženja Crvenog križa drugih gradova, doprinosi povezivanju na lokalnom, ali i regionalnom nivou što se dokazalo i kroz elementarne nepogode koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu ove godine.
„Što se tiče povezivanja lokalnih zajednica, ono je apsolutno. Sam primjer su poplave koje su pogodile određene dijelove Bosne i Hercegovine, gdje smo mi stalno bili na vezi sa kolegama, odlazili na teren u Konjic, Kiseljak i slično. Dio smo zajedničke strukture u kojoj surađujemo, radimo i pomažemo jedni drugima“, podsjetila je Hodžić, istaknuvši da je pomaganje karakteristika naših ljudi i da je sva humanitarna pomoć upravo prikupljena zahvaljujući bh. građanima.
Volonterka Luković naglasila je da sva udruženja Crvenog križa imaju zajedničku misiju, kako lokalnu tako i globalnu. Podsjeća da, pored pomoći koje Crveni križ pruža Bosni i Hercegovini, organizovali su i pomoć Turkiye za Hatay tokom i nakon potresa: „Važno je spomenuti tu globalno povezanost poput saradnje sa Crvenim polumjesecom Turkiye“.
Jedna od glavnih saradnji Crvenog križa u Zenici je s Kantonalnom bolnicom Zenica, odnosno sa Transfuzijskim centrom. Hodžić je pojasnila da bez te saradnje ne bi bilo moguće sprovoditi akcije darivanja. „Mi animiramo i organizujemo akcije, ali je Transfuzijski centar taj koji to provodi i koji distribuira darovanu krv. Ta suradnja je vrlo važna i neophodna za naš program“, istakla je Hodžić.
Poručila je građanima i građankama da vrate u svoju kulturu učlanjenje u Crveni križ jer četiri marke godišnje članarine pomažu njegov rad i doprinose akciji dobrovoljnog darivanja krvi.
