Raznolikost u Bosni i Hercegovini i dalje nije prepoznata kao bogatstvo, već je društvo koristi kao osnovu za razvoj stereotipa, diskriminacije i socijalne isključenosti.
Romska zajednica posebno osjeća težinu tih posljedica zbog čega je sproveden projekat „Na točkovima tolerancije“ i izrađen priručnik koji služi kao vodič za razumijevanje i sprovođenje preventivno-interventnog modela suzbijanja etničkih predrasuda i socijalne distance prema romskoj zajednici, posebno kroz obrazovne aktivnosti.
Projekat „Na točkovima tolerancije“ sproveli su Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Osnovna škola „Branko Ćopić“ Prnjavor, uz podršku Grada Prnjavora, s ciljem unapređenja položaja mladih Roma u okviru obrazovnog sistema i socijalne inkluzije na nivou koji će omogućiti zadržavanje romskih učenika u školskim klupama.
Romi su najveća etnička, manjinska grupa u Bosni i Hercegovini, a po mnogim indikatorima predstavljaju najsiromašniju, najmarginalizovaniju i najvulnerabilniju populaciju. Jovana Šuman Šušak, magistrica psihologije i koordinatorica projekta „Na točkovima tolerancije“, pojašnjava da su željeli da identifikuju koji faktori najdominantnije utiču na nepovoljan socio-ekonomski položaj Roma.
„Generalno gledajući, nepovoljan socio-ekonomski položaj Roma i njihova marginalizacija značajnim dijelom je posljedica duboko ukorijenjenih socijalnih problema“, objasnila je Šuman Šušak, ističući nisku obrazovanost, siromaštvo, diskriminaciju i isključenost kao glavne faktore.
Ona pojašnjava da društvena isključenost znači da određena grupa nema pristup osnovnim mogućnostima i uslugama, što je u slučaju romske zajednice dodatno pogoršano stereotipima i površnim kontaktima s većinskom populacijom.
„Najveći uzrok isključenosti ipak su izraženi diskriminatorski stavovi i rasprostranjeni stereotipi“, naglasila je Šuman Šušak.
Na upit da li dovoljno govorimo o isključenosti, odgovorila je da „s obzirom na stanje u našoj državi i prisustvo visoke socijalne distance prema Romima, rekla bih da se nedovoljno govori i nedovoljno radi na unapređenju položaja pripadnika ove marginalizovane grupe.“
Iako prepoznaje napore pojedinaca, nevladinih i vladinih organizacija, naglašava da izostaje sveobuhvatan, integrativni pristup koji bi uključio obrazovanje, socijalnu zaštitu i zdravstvo. Posebno ističe primjer Prnjavora, kao jedne od rijetkih lokalnih zajednica koje su prepoznale značaj ove teme i direktno podržale projekat.
Potrebno uključiti sve „alarme“
Pozivajući se na izvještaje UNICEF-a i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Šuman Šušak je navela da u većini zemalja centralne i istočne Evrope, samo 20 posto romske djece završi osnovnu školu, dok djeca većinskog stanovništva preko 90 posto završavaju školu. Romi koji i upišu školu, kako se navodi u izvještaju UNICEF-a za 2022., vrlo brzo će je napustiti uslijed rasizma i diskriminacije u školama, te zbog lošeg predznanja i nedovoljne pripremljenosti za redovno školovanje.
Prema istraživanju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, stopa upisa u osnovu školu za romsku djecu iznosi 46, 9 posto odnosno manje je za trećinu u odnosu na većinsko stanovništvo. Oni koji upišu školu, prema dostupnim podacima, završe je u 40 posto slučajeva.
„Jedan od najčešćih razloga nepohađanja škole je uvjerenje mladih Roma da se u školi ne bi osjećali dobro. U školskom okruženju, doživljaj diskriminacije jedan je od glavnih faktora koji vodi ka ranom napuštanju školovanja, a najčešće se manifestuje kroz vršnjačko nasilje – verbalno i fizičko, te kroz socijalnu distancu – između ostalog odbijanje učenika većinske grupe da sjede u klupama sa Romima “, kazala je Šuman Šušak.
Dodaje i da uzroci isključenosti uključuju neadekvatne obrazovne politike, segregaciju, siromaštvo, niska svijest o važnosti obrazovanja i vršnjačko nasilje, ali i jezičke barijere i drugačije navike.
Praktičan vodič za smanjenje isključenosti Roma
Rješenja postoje i predočena su kroz tri modula priručnika „Na točkovima tolerancije“. Prvi modul se temelji na edukativno-psihološkim radionicama, koje učenicima pomažu da razumiju pojmove diskriminacije i predrasuda.
„Učenicima nismo ‘nudili’ gotove definicije, već smo ih podsticali na kritičko promišljanje i zaključivanje“, objasnila je Šuman Šušak.
Drugi modul oslanja se na parasocijalni kontakt, odnosno medijski posredovane priče o Romima, dok je treći fokusiran na direktni međuetnički kontakt kroz zajedničke ciljeve, saradnju i međusobno upoznavanje – sve kako bi se smanjila socijalna distanca i izgradilo povjerenje.
„Priručnik nije samo zbir teorijskih saznanja, već praktičan vodič koji može poslužiti nastavnicima, psiholozima, pedagozima i drugim stručnjacima koji rade sa pripadnicima marginalizovanih grupa za unapređenje socijalne inkluzije“, navela je Šuman Šušak, ističući širinu primjene priručnika i potencijal za pozitivne promjene.
Priručnik nudi konkretne primjere radionica i dobre prakse za sva tri modula, pružajući čitaocima alate i smjernice za implementaciju ovakve aktivnosti u njihovim zajednicama.
