Despić kuća nekada je bila porodični dom a danas depandans Muzeja Sarajevo sa dubokim i trajnim tragom kulturne historije Sarajeva.
Smještena je u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Baščaršije, a nasuprot Latinskoj ćupriji koja povezuje dvije obale rijeke Miljacke. Svjedok je kulture stanovanja ugledne trgovačke porodice Despić iz 19. i dijela 20. stoljeća i nije riječ samo o arhitektonskom blagu, već o jednom od prvih mjesta gdje se razvijao pozorišni život u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Dva svijeta pod jednim krovom
,,Ovaj depandans Muzeja Sarajeva predstavlja kulturu stanovanja trgovačke, imućne, pravoslavne porodice kroz dva perioda: osmanski i austrougarski. U muzeoloŝkom smislu velika je vrijednost i iznimno je rijetko na jednom mjestu posmatrati specifičnosti dva različita perioda, te moći uporediti razlike, ali primjetiti i sličnosti“, kazala je Žanka Dodig, muzejska savjetnica i voditeljica Despića kuće.
Objekat, zajedno sa svim sačuvanim artefaktima, predstavlja jedinstvenu sintezu istočnjačkog i zapadnjačkog načina življenja u Sarajevu na prijelazu dva perioda. Historija porodice Despić započinje dolaskom Riste Sljepčevića iz istočne Hercegovine u Sarajevo, gdje je oženio Sarajku Despu. Po supruzi Despi i njenim sinovima nastalo je prezime Despić. Među brojnim članovima porodice, posebno se izdvaja Hadži Makso Despić – haznadar za vrijeme osmanske uprave i gradski vijećnik u doba Austro-Ugarske, koji se smatra najmarkantnijom ličnošću porodice.
,,U muzeološkom smislu, Despića kuća ima neprocjenjivu vrijednost jer omogućava rijetku priliku da se na jednom mjestu sagledaju specifičnosti dvaju različitih historijskih perioda – uočavajući njihove razlike, ali i iznenađujuće sličnosti“, objašnjava Dodig.
Posebnu vrijednost kuće čini njen dvostruki karakter – u prizemlju dominira orijentalni stil: sinija, sećije, mangale i mjesto za spavanje na podu, dok nas sprat vodi u svijet zapadnog građanskog stila s visokim stolovima, tapaciranim namještajem, keramičkim pećima i klavirom kao simbolom tadašnjeg statusa i kulturne orijentacije. „Malo je muzeja koji dopuštaju ovakva poređenja“, ističe Dodig, naglašavajući koliko je Despića kuća vrijedna u muzeološkom i obrazovnom smislu.
Prvo pozorište i mjesto za posvećen rad
U Despića kući nalazi se soba Kubelija i Pozorišna soba. Kubelija simbolizuje da je domaćin obavljao poslovne dogovore, ozbiljan i posvećen rad, dok Pozorišna predstavlja prostor zabave, bogat večerima poezije i pozorišnim predstavama. Prema svjedočanstvima, na ta druženja su redovno dolaziti diplomati iz stranih država, ali i rodbina i prijatelji porodice Despić, što pokazuje široke poglede domaćina kuće i njihovog poštivanja tradicije. Upravo zbog takvog stava i otvorenosti, kako je pojasnila Dodig, Makso Despić je bio izuzetno omiljen i cijenjen u društvenoj zajednici u kojoj je živio.
,,Najznačajnija ličnost u porodici bio je Makso Despić. Njegova životna filozofija je ono što fascinira gotovo svakog ko posjeti ovaj depandans Muzeja Sarajeva. Najbolje se očituje u testamentu, koji je napisao i u kojem je sažeo svoj pogled na svijet: kako treba živjeti, umirati i odnositi se prema ljudima“, kazala je voditeljica Dodig.
Despića kuća nije samo prostor ispunjen autentičnim predmetima, već i mjesto koje prenosi duh jednog vremena. „Stolice na kojima su sjedili, stolovi za objedovanje, fotografije, te lični predmeti ove porodice su i izvorni muzejski eksponati“, pojasnili su u Muzeju Sarajevo.
Ono što iznenađuje mnoge posjetioce jeste skromnost u kojoj je porodica živjela – iako su po bogatstvu mogli živjeti daleko luksuznije. Privatnost, kao vječno intrigantna tema, ovdje dobija novu dimenziju – priča o porodici rekonstruisana je kroz sačuvane dokumente, fotografije i porodično stablo, što svjedoči o njihovoj posvećenosti očuvanju sjećanja i spremnosti na prilagođavanje društvenim promjenama.
Danas, Despića kuća ne svjedoči samo o jednoj porodici, već i o jednom vremenu, njegovim kontrastima i transformacijama. To je prostor u kojem se susreću tradicija i modernitet, tišina prošlosti i glasovi koji i dalje govore – kroz predmete, arhitekturu, porodične zapise i testament koji i dalje inspiriše.
_______________
Tekst je objavljen uz finansijsku podršku Ambasade Austrije u BiH. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Ambasade Austrije u BiH, Centra za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskursa.
