Portreti i marame Majki Srebrenice – svjedočanstva borbe za istinu, pravdu i odgovornost

Izložba i instalacija su nastali kroz partnerstvo Centra za postkonfliktna istraživanja i udruženja „Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa“, a u Sarajevu su otvoreni u saradnji sa Gradom Sarajevo i Impunity Watch organizacijom iz Holandije.

Izložba „Majke/Mothers“ novozelandske umjetnice Nour Hassan prikazuje 25 portreta srebreničkih Majki kojima su u genocidu ubijeni njihovi najmiliji, a koje su se hrabro borile za pravdu, sjećanje i dostojanstvo. „Njihova lica su svjedočanstva“, kazala je Hassan, naglašavajući da sjećanje čini odgovornost s obzirom da ostavljanje neispričanih stranica historije otvara vrata drugačijim tumačenjima i narativima.

Pojasnila je da je većinu portreta napravila na Novom Zelandu. Tamo su, kako kaže, svi bili oduševljeni time što se fokusirala na žene. One su, dodaje, predugo bile izostavljene iz historijskih narativa, a snaga priča o njihovoj hrabrosti tek u posljednje vrijeme dolazi do izražaja.

Mirela Bećirović, prva dama bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na otvorenju izložbe izrazila je duboko poštovanje prema Majkama i ženama Srebrenice, nazvavši ih planetarnim simbolima borbe za istinu, pravdu i ljudsko dostojanstvo.

„Majke Srebrenice nas uče važnim lekcijama o ljubavi, hrabrosti i borbi za pravdu. Njihov glas, godinama i decenijama odjekuje širom svijeta podsjećajući nas na moralnu, pravnu i političku obavezu da se suprotstavimo politikama koje zagovaraju mržnju, nasilje i veličanje ratnih zločinaca. Majke Srebrenice su istinski heroji naše zemlje. Njihova borba za istinu i pravdu podsjeća nas na važnost djelovanja u borbi protiv zla i nepravde“, kazala je Bećirović.

Naglasila je da ne smijemo zaboraviti, niti pristati na šutnju pred onima koji negiraju presuđeni genocid, jer negiranje nije mišljenje, već produžetak zločina.

„Izložba nosi neprocjenjivu vrijednost. Portreti kroz grafit i ugljen nisu samo lica, to su svjedočanstva, pogledi koji govore više od hiljadu riječi. To su pogledi žena koje su preživjele nezamislivo zlo i uprkos tome ostale dostojanstvene“, istaknula je Bećirović.

Pozvala je da izložba „Majke/Mothers“ bude nadahnuće da genocid ne smije biti prešućen i zaboravljen – poziv da budemo ljudi, svjedoci i glas onih koji više ne mogu govoriti, te podsjetnik da se nikada ne smijemo umoriti u borbi za istinu i pravdu.

Istina o Srebrenici je živa

Doktorica Fatima Klempić Dautbašić, koja je preživjela genocid u Srebrenici, kazala je da smo se okupili u sarajevskoj Vijećnici kako bismo oteli zaboravu one koji su ubijeni i koji više ne mogu govoriti za sebe – u ime svih majki koje su ukopavale sitna, nekompletna tijela svoje djece u mezarju u Potočarima.

„Ovdje smo u ime naše Tidže koja je godinama tugovala između prazne kuće i mezarja, u ime Sabahete, kojoj iz naručja oteše maloljetnog sina jedinca Rijada koji nije uspio ni da se zamomči, a kamoli da nekome nešto nažao učini, u ime majke Nure koja svog sina prepozna na streljanju sa vezanim rukama, u ime svih onih koji ne dočekaše da njihovi najmiliji pronađu smiraj u dolini bijelih nišana“, rekla je Klempić Dautbašić.

Prisjetila se i svog puta spasa, kada je s bratom, bolničkim osobljem i muškarcima krenula kroz šumu, pitajući se da li čini ispravnu stvar. „Na taj težak put krenulo je 12 do 15 hiljada ljudi, većinom nenaoružanih, izgladnjelih i iscrpljenih muškaraca kroz minirana polja. U početku sam osjećala hrabrost kad sam vidjela toliko ljudi i očekujući da će međunarodna zajednica reagovati… Mnogi su poginuli već prvog dana kretanja, mnogi su bili teško ranjeni… Nikada neću zaboraviti lica onih koji nisu mogli dalje. Njihovi krici me i danas bude“, kazala je.

Istakla je da je sav užas koji su prošli teško shvatiti i ispričati.

„Iako je prošlo 30 godina od pada naše Srebrenice, svaki detalj tog užasa u nama živi kao živa rana. Ništa se nije promijenilo u nama s godinama. Kao da je vrijeme stalo 1995., sada znamo da će taj užas u nama živjeti zauvijek“, navela je Klempić Dautbašić.

Predrag Puharić, gradonačelnik Sarajeva, kazao je da, dok otvaramo izložbu „Majke/Mothers“ i instalaciju „Marame sjećanja“, stojimo pred tihim, ali snažnim podsjetnikom da je istina o Srebrenici živa, i da nije samo broj niti sudski zapis.

„Ona je utkana u bore, u marame, u poglede žena koje su preživjele ono što se ne može ni zamisliti, a kamoli prepričati“, rekao je Puharić.

Zajedno sa zamjenikom Mirzom Selimbegovićem izrazio je zahvalnost umjetnici Hassan, čiji portreti majki prenose emociju, tišinu bola, snagu ljubavi i ustrajnost u borbi za pravdu i dostojanstvo.

Izložbu prati i fotomonografija sa pričama o ulozi Majki Srebrenice u očuvanju istine, borbi za pravdu i kolektivno sjećanje.

Katherine Biering, ambasadorica Kraljevine Norveške u Bosni i Hercegovini, uputila je najdublje poštovanje Majkama Srebrenice kao istinskim heroinama koje su, nakon što su preživjele neizrecivu tragediju, hrabro istupile da budu svjedoci pred domaćim i međunarodnim sudovima, te se aktivno zalagale za zabranu negiranja genocida i usvajanje Rezolucije UN-a o Srebrenici.

„Njihova hrabrost je inspiracija svima nama“, kazala je ambasadorica Biering.

Naglasila je i posvećenost Kraljevine Norveške Bosni i Hercegovini, kako na međunarodnom, tako i na domaćem planu, s ciljem izgradnje sigurnog, inkluzivnog društva oslobođenog svih oblika nasilja, uz poseban fokus na žene i mlade.

„Umjetnička instalacija ‘Majčina marama’ i izložba ‘Majke/Mothers’ snažno pokazuju kako umjetnost može pomoći u suočavanju s bolnom prošlošću, dok nas istovremeno poziva na sjećanje i promišljanje. Dok obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, edukacija i sjećanje kroz umjetnost važniji su nego ikad“, istaknula je ambasadorica Biering.

Majčina marama kao simbol mira i nade

Umjetnička instalacija „Majčina marama“ je nastala kroz partnerstvo Centra za postkonfliktna istraživanja, Memorijalnog centra Srebrenica i udruženja „Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa“. Instalacija poziva na simboličan čin povezivanja šalova i marama kao gesta sjećanja, empatije, solidarnosti i nade.

„Majčina marama“ je prvi put predstavljena u Srebrenici 2022. godine, a u prvoj godini prikupljeno je više od 2.500 marama i šalova iz preko 20 zemalja i 50 gradova. Marame i šalovi, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i širom svijeta, imaju duboko značenje u svim zajednicama, izvan vjerskih i etničkih granica. Kada se povežu, postaju tihi, ali snažni simbol tuge, otpornosti i poziv na mir.

Ove godine, kolekciju su upotpunile i marame Prve dame Bosne i Hercegovine, Mirele Bećirović, te njenog Kraljevskog Visočanstva Sophie, Vojvotkinje od Edinburgha.

Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja, istakla je da instalacija „Majčina marama“ prije svega uspostavlja ličnu povezanost s Majkama Srebrenice i njihovom hrabrom borbom, te da je nastala s ciljem da se sačuva od zaborava i dokumentuje njihova herojska borba u polju tranzicijske pravde.

Tiffany Fairey s Kraljevskog koledža u Londonu naglasila je da smo tu da pamtimo i odamo počast žrtvama, kako bismo prepoznali neizrecivi bol preživjelih, posebno majki, čija bol nije samo moralna savjest ove zemlje nego i mnogo šire.

„Portreti umjetnice Nour Hassan i majčine marame idu dalje od tuge – oni pokazuju i snagu. Ne samo gubitak, već i otpor“, kazala je Fairey. Dodala je da umjetnost ne može izbrisati ono što se desilo, ali može pomoći da bolje vidimo težinu historije, suočimo se s realnošću i osiguramo prostor za sjećanje.

______________

Izložba portreta „Majke/Mothers“ realizovana je uz finansijsku podršku regionalnog projekta „SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan“, Kreativne agencije Novog Zelanda i BH Telecoma. Umjetnička instalacija „Majčina marama“ nastala je zahvaljujući finansijskoj podršci Nacionalnog fonda za demokratiju, Rockefeller Brothers fonda, Sigrid Rausing fonda i Pro Peace. Obje instalacije su dio i regionalnog projekta „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“.