Tetoviranje između trenda i identiteta

Ono što je nekada izazivalo podignute obrve i šapat iza leđa, sada se bez zadrške pokazuje na rukama, vratovima i licima ljudi različitih generacija. Tetovaže su od simbola prkosa, često povezanog s alternativnim subkulturama, postale dio pop-kulture i svakodnevnog modnog izraza, jednako prisutne na crvenim tepisima, u kancelarijama i na sportskim terenima.

Njihova popularnost raste iz godine u godinu, a trendovi se smjenjuju brže nego ikada zahvaljujući društvenim mrežama i globalnoj povezanosti. Iako su izgubile dio mističnosti koju su imale nekada, tetovaže i dalje nose snažnu simboliku. Za neke su to trajne uspomene na voljene osobe, prekretnice ili lične pobjede, dok ih drugi doživljavaju isključivo kao estetski dodatak, način da tijelu udahnu priču, boju i oblik. Bez obzira na motiv, svaka tetovaža ostaje trajni trag vremena i emocije u kojem je nastala, a umjetnici koji je stvaraju postaju hroničari nečijeg identiteta – ucrtanog pod kožu.

Brojevi, lavovi i tigrovi

Tattoo umjetnici iz Bosne i Hercegovine saglasni su da su motivi koje ljudi biraju posljednjih godina doživjeli veliku promjenu. Prije desetak i više godina dominirali su rimski brojevi, datumi rođenja, infinity znakovi, lavovi i tigrovi. Danas, uz pomoć društvenih mreža i alata baziranih na vještačkoj inteligenciji, klijenti dolaze s raznovrsnijim i personaliziranim idejama.

„Otprilike polovina ljudi i dalje vjeruje da tetovaža mora imati značenje, dok drugima estetika igra glavnu ulogu,“ objašnjava Amela Salihović, poznata kao Manzevaljac Tattoo. Minimalistički linework, brzi motivi i jednostavne forme sve su traženiji, ali složenije kompozicije i realistični elementi još uvijek imaju posebno mjesto među zaljubljenicima u tetoviranje.

Aleksandar Tomas primjećuje da se i dalje ponavljaju komercijalni motivi. „Lavovi su i dalje svuda. Ljudi dolaze s vrlo preciznim zahtjevima, koliko lavova žele, kako da stoje, koja boja očiju da bude, gotovo kao da naručuju komad namještaja“, kazao je Aleksandar, dodajući da posljednjih godina raste interes za grčku i nordijsku mitologiju, dok je slavenska ostala neistražena.

Azra Švrakić, Kazumi Tattoo, vidi i drugu vrstu promjene, onu koju donosi brzina savremenog života. Pojašnjava da joj klijenti često dođu s fotografijom koju su vidjeli na Instagramu. Ono što ona uradi jeste razgovor s klijentima o motivima, značenju i tome kako će ga doživljavati za pet, deset ili dvadeset godina. Objasni im da je „koža trajno platno i nije kao odjeća koju možeš zamijeniti“. Ponekad, kako pojašnjava, odluče promijeniti ideju ili je prilagoditi, a ponekad ostanu pri prvotnom planu.

„Moj cilj je da svaka tetovaža bude promišljena i da klijent izađe iz studija s osjećajem da je napravio ispravnu odluku,“ pojasnila je Azra.

Nekada su tetovaže u Bosni i Hercegovini često služile kao oznaka pripadnosti, bilo etničkoj, vjerskoj ili kulturnoj. Danas su takvi motivi rijetkost. „Većina mladih tetoviranje doživljava kao modni detalj, a ne izraz identiteta“, navela je Amela.

Aleksandar dodaje da kod manjeg broja ljudi ti simboli imaju autentičnu vrijednost, dok drugi u njima traže brži način da se svrstaju u određeni tabor, što kasnije često požale. „Vidim ih nakon nekoliko godina i traže način da to prekrijemo. Tad shvate da je tetovaža mnogo više od trenutnog osjećaja pripadnosti“ smatra Aleksandar.

Hana Muharemović smatra da mlađe generacije danas identitet izražavaju kroz druge kanale, dok tetovaže više vide kao estetsku igru. „Čak i kada biraju neki tradicionalni simbol, često ga stilizuju i pretvore u modernu verziju. To je spoj prošlosti i sadašnjosti, ali više zbog izgleda nego poruke“, navela je Hana.

Tatoo majstorice „lake“ ruke

Iako se tetoviranje nekada smatralo isključivo muškim poslom, danas sve više žena u Bosni i Hercegovini drži tattoo mašinicu. Amela pojašnjava da joj klijentice ponekad kažu da se kod nje osjećaju sigurnije, posebno kada tetovaže rade na intimnijim mjestima, a muškarci navode da je „lake ruke i obraća više pažnje na detalje“.

Azra koja je poznata po avangardnom pristupu i spremnosti na eksperimentisanje izradila je reputaciju koja prelazi granice Bosne i Hercegovine.  Na konvencijama, kako pojašnjava, ljudi joj prilaze iz znatiželje a ostaju zbog energije koju donosi u rad. Ne voli pravila jer joj guše kreativnost, a uvijek pokušava otkriti šta klijent zaista želi reći kroz tetovažu, čak i onda kada to ne zna artikulisati.

Hana je najmlađa među tatoo majstoricama, a u svijet tetoviranja je ušla s nepunih osamnaest godina. Mnogi su mislili, prema njenim riječima, da je niko neće shvatiti ozbiljno ali dogodilo se suprotno. Navodi da ljudi cijene njenu posvećenost i svjež pogled. Jedna klijentica, kako prenosi, rekla joj je da joj više vjeruje nego nekim starijim majstorijama jer „vidi da mi je stalo do svakog detalja“.

Iza svake gotove tetovaže stoje sati pripreme, koncentracije i strpljenja. Tattoo umjetnici rijetko imaju ustaljen raspored, a dan im se često prilagođava terminima klijenata. Za mnoge od njih, rad u studiju nije samo posao nego i životni ritam, u kojem se kreativnost i disciplina isprepliću iz dana u dan.

Azra svoj dan počinje u šest ujutro. Prvih sat vremena koristi za crtanje novih dizajna i pregled inspiracije. Navodi da tetoviranje nije samo fizički nego i mentalni posao. „Moraš biti potpuno prisutan. Radim i po deset do dvanaest sati kada je sezona gužve“, navela je Azra.

Za Hanu je najljepše kada tetovira ljude s kojima se može opustiti, ali isto tako uživa i u izazovu. Kada joj neko dođe s idejom koja izlazi izvan okvira, kazala je da je to „ponese“.  Naučila je da improvizacija zna stvoriti najbolje radove.

Društvena percepcija od sumnje do normalizacije

Razvoj industrije, dostupnost interneta i globalni trendovi učinili su tetovaže društveno prihvatljivijima nego ikada prije. Više nije neobično vidjeti „rukave“ na javnim mjestima ili tetovaže na vratu i rukama.

„U Holandiji sam vidio starije od pedeset godina s rukavima starim dvadeset godina, pa čak i radnike javnih službi s vidljivim tetovažama. Kod nas će trebati još vremena, ali krećemo se u tom pravcu“, kazao je Aleksandar.

Amela dodaje da društvo više ne reaguje burno na tetovaže, ali i dalje postoje radna mjesta gdje su pravila rigidna. Još uvijek vidljive tetovaže u nekim sektorima nisu dobrodošle, ali Amela je optimista kada vidi kako mlađe generacije razbijaju te barijere.

Za jedne, tetovaža je trajno umjetničko djelo koje na koži nosi priču i postaje intimni podsjetnik na trenutak, osobu ili osjećaj. Za druge, ona je modni dodatak koji se uklapa u estetske tokove trenutka i prati trendove koje oblikuju društvene mreže i popularna kultura.

„Mladi danas često biraju ono što je trenutno popularno, ali odgovornost je i na tattoo umjetnicima da ih edukuju, pokažu im kako tetovaža može biti mnogo više od ukrasa. To je prilika da se kroz vizuelni izraz ispriča priča koja će i za deset godina imati istu težinu kao i prvog dana“, smatra Azra. Ona vjeruje da uloga umjetnika nije samo da prenese motiv na kožu, nego i da pomogne klijentu da donese odluku koja će biti jednako snažna i kada trendovi prođu.

Hana dodaje da će uvijek postojati ta podjela između onih koji se tetoviraju iz dubokih ličnih razloga i onih koji to čine zato što im se sviđa određeni dizajn. „Bitno je da se odluka donosi svjesno, jer koža pamti sve. Možda motiv za nekoga nema značenje sada, ali će ga dobiti kasnije, dok će kod drugih priča postojati od samog početka. Na kraju, tetovaža je uvijek dio nas, ma kako do nje došli“, kazala je Hana.

Kako god je posmatrali, jedno je sigurno, tetoviranje u Bosni i Hercegovini više nije skrivena subkultura. To je javni, vidljivi i sve raznovrsniji oblik izražavanja, prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prepliću pod kožom i u kojem svaka linija, sjenka ili boja nose trag vremena i priča onih koji su ih odlučili ucrtati.