Rodno zasnovano nasilje, uključujući i poseban oblik ubistva – femicid, koji nije zakonski definisan, sve više potresa Bosnu i Hercegovinu.
Uz svu glasnost nevladinih organizacija, aktivistica, borkinja za ljudska prava, mladih i svih drugih koji su izlazili na proteste i dali podršku borbi protiv nasilja, strepnja i strah od narednog femicida svakodnevno je prisutna u bosansko-hercegovačkom društvu.
Stravično ubistvo Nizame Hećimović u Gradačcu, koje je uživo prenošeno na Instagramu, pa kasnije i ostalim društvenim mrežama, zgrozilo je bosansko-hercegovačku ali i širu javnost. Nedugo poslije, uslijedio je femicid u Živinicama, u Zavidovićima, zatim teško nanošenje ozljeda u Bijeljini, premlaćivanje u Ljubuškom, ali i femicid u Sarajevu. Femicid i nanošenje teških povreda partnerkama ili suprugama se dešavalo i ranije, ali od ubistva Nizame doživljavamo sve veću kulminaciju, ali i vidljivost.
Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV-a), uslovne kazne za osudu nasilja u porodici 2021. godine je dobilo 518 osoba, 2022. godine 494 osobe, a 2023. godine 410 osoba. Osuđujuću presudu sa zatvorskom kaznom 2021. godine dobilo je 118 osoba, 2022. godine 139, a 2023. godine 151 osoba.
Identificiranje nasilnika
Doktor Safet Mušić, naučni istraživač pojava vezanih za nasilje, kazao je da prema brojnim istraživanjima nasilni postajemo odrastanjem, utjecajem okoline, obrazovanjem i drugim neophodnim faktorima za formiranje ličnosti.
Neke od osobina karakterističnih za osobe spremne na nasilje, kako navodi doktor Mušić su ispoljavanje agresivnosti kada za to nema potrebe, odsustvo mogućnosti razumne rasprave i nenasilnog rješavanja problema, sklonost incidentima u školi i tokom odrastanja, pokušaj dominacije u partnerskim odnosima uz prijetnju fizičkom silom, upotreba psihoaktivnih supstanci, alkoholizam, posjedovanje nelegalnog oružja, konfliktnost u društvu, pripadnost ekstremnim i nasilnim grupama i slično.
Izuzev femicida, kao najtežeg oblika, rodno zasnovano nasilje uključuje fizičko nasilje, koje je vidljivo na razne načine (masnice, modrice, podlivi, hematomi, krvave usne, povrijeđeno oko, tragovi davljenje na vratu i slično), ali i prisilu, prijetnje, zastrašivanje, izolaciju i emocionalno (psihološko), seksualno i ekonomsko zlostavljanje.
Identificiranje nasilnika u društvu je teško, jer se najčešće koriste svim metodama kako bi narušili samopouzdanje i ponos žrtve. U razgovoru sa žrtvom prepoznatljiv je strah u izražavanju, u pogledu, sklanjanje i povlačenje u sebe, nedostatak samopouzdanja i slično.
Kao način kako zaštiti žrtve nasilja, doktor Mušić podsjeća na razrađene opcije po kojima se može tražiti pomoć – prijava policiji, ostajanje pri prijavi i svjedočenje protiv nasilnika. Uz to, moguće je u saradnji nadležnih da reaguje Centar za socijalni rad kako bi pružio podršku žrtvi.
Jedan od problema koji se pojavljuje jeste da su žrtve često nezaposlene i nakon šest mjeseci su ponovno bez sigurnog skloništa, ali i bez sredstava, i to doktor Mušić smatra dijelom gdje se treba više raditi, kako bi se prevazišao problem.
Kao podrška žrtvama nasilja, doktor Mušić je kazao da je možda opcija kroz stalne financijske naknade preko Centra za socijalni rad do pronalaska zaposlenja za žrtvu nasilja.
„Nasilje se može spriječiti da nema fatalne posljedice prije svega brzom reakcijom izvršne vlasti (policija, tužilaštvo, sud)“, kazao je doktor Mušić, naglasivši da uz jasno pridržavanje zakonskog okvira u slučajevima nasilja je izuzetno bitna prevencija, a što uključuje uvođenje u formalno obrazovanje predmeta ili dijela sadržaja u nekom od postojećih predmeta.
Podrška i preventivne mjere
Prema doktoru Mušiću, određenu ulogu imaju nevladine organizacije koje mogu provoditi programe osvješćivanja u zajednici sa mladima, ali i sa prestupnicima. Također, trebaju se realizovati i projekti kroz razne društvene aktivnosti kao što su seminari, ljetni kampovi, kvizovi i slično, a što bi bilo podržano sa svih nivoa vlasti.
Amina Kolašinac, koordinatorica projekta ,,Nasilje nije ljubav”, kojeg provodi Udruženje za društvena istraživanja Global Analitika, navodi da projektima, javnom kampanjom, edukacijom mladih, uličnim akcijama i preko medija, žele osvijestiti da se nasilje nad ženama ne smije normalizirati i da ženama treba pružiti podršku uz preventivne mjere kako da na vrijeme prepoznaju nasilje u partnerskim vezama i reaguju na isto.
„Realizacijom edukacija prvenstveno za mlade omogućen je njihov direktan doprinos temi o kojoj je neophodno govoriti, a javnom kampanjom poslana je poruka ženama da nisu same i napuštene“, pojasnila je Kolašinac, naglasivši da se preko projektnih aktivnosti utiče i na svijest muškaraca o važnosti njihove uloge u životu svake žene.
Osim u porodici, rodno zasnovano nasilje dešava se i na poslu. Jedan od primjera sa kojim je javnost upoznata je i nanošenje povreda Enisi Klepo, koju je fizički napao direktor hotela u Jablanici, u kojem je radila, a zbog toga što je tražila da ostvari svoja radna prava.
_______________
Ovaj članak je ranije objavljen u drugom izdanju MIR Magazina (maj 2024.). MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs.
