Usprkos podjelama, ratnim narativima i teretima prošlosti 90-ih, mladi u regiji pronalaze načine kako da grade mostove i stvaraju zajedničke prostore za izgradnju boljeg društva.
Zaključci su ovo međunarodne konferenciji „Naslijeđe Dejtona: 30 godina mira“ koja je održana početkom decembra prošle godine u Vitezu.
Mladi aktivisti iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske na panelu „Mladi u akciji: regionalni aktivizam uprkos podjelama“ otvorili su pitanja transgeneracijske traume, identiteta, odgovornosti i uloge mladih u izgradnji inkluzivnijeg društva u regionu.
Rođeni godinama nakon ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini i regionu, mladi ipak žive traume prošlosti. Prema istraživanju koje je predstavila aktivistkinja Tara Michelle Gliha iz Sarajeva, traume rata se prenose na mlade generacije i često se manifestuju kroz stres, anksioznost, umor, glavobolju i druge simptome. „Nosimo teret historije iako je nismo lično doživjeli“, kazala je Tara.
Govorila je i o pritisku da ostanu lojalni etničkim narativima svojih porodicama, što, prema njenim nalazima, stvara duboke unutrašnje konflikte. Naglasila je i da treba razlikovati intergeneracijsku i transgeneracijsku traumu.
„Intergeneracijska trauma prenosi se direktno s roditelja na dijete kroz emocionalne obrasce i narative. Transgeneracijska trauma, pak, nadilazi direktan odnos i manifestuje se u široj zajednici, oblikujući način na koji mladi percipiraju prošlost i sadašnjost. Zbog nasilne historije Balkana, ova dva koncepta često se preklapaju i kombiniraju u svakodnevnom životu mladih“, navela je Tara.
Prema njenim riječima, najvažnije je da se transgeneracijska trauma prepozna i adekvatno tretira kroz obrazovne i društvene institucije, kako bi mladi mogli razvijati otpornost i snagu, umjesto da ih prošlost tlači. „Postoje metode i programi kroz škole i druge inicijative koji mladima omogućavaju da osvijeste i prevaziđu ovu traumu, crpeći iz nje snagu, a ne osjećaj opterećenja”, pojasnila je ona.
Regionalne razlike – zajednički izazovi
Iris Knežević, aktivistkinja Inicijative mladih za ljudska prava iz Zagreba, naglasila je da je suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj gotovo stalo: „Institucije ne rade dovoljno, a dijalog se svodi na inicijative nevladinog sektora. Ulaskom u Europsku uniju, prestao je pritisak na političku odgovornost za ratne zločine.“
Mladi imaju moć da utiču na narative u svojim zajednicama, ali su izloženi i sve jačim pokušajima radikalizacije, smatra Melina Mikić Božanić, saradnica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.
„Važno je razlikovati pozitivnu društvenu promjenu od ekstremističkih narativa koji se predstavljaju kao ‘patriotizam’. Mladi moraju razumjeti prošlost, ali i osjećati odgovornost prema njoj“, stava je Melina.
Naglasila je da iako se određeni odnosi među ljudima različitih etničkih i vjerskih pripadnosti razvijaju, i dalje postoje narativi koji služe radikalizaciji mladih u destruktivnom smjeru. Prema njenim riječima, važno je prepoznati razliku između pozitivnih promjena u međuljudskim odnosima, koje su osnovna potreba za suživot, i narativa koji mlade uvode u ekstremne stavove.
„Ključno je da mladi ne samo razumiju prošlost, već i osjećaju odgovornost za nju, posebno kada je riječ o događajima iz 90-ih godina“, navela je Melina.
Aktivista Selmir Smajić iz Lukavca, naveo je da je aktivizam za mnoge mlade ljude nužnost jer: „Ako ostanemo pasivni, stagniramo. Mladi moraju ustati i pokrenuti se, jer su njihove akcije te koje mijenjaju lokalne zajednice i društvo“.
On smatra da aktivizam često prestaje nakon fakulteta jer mladi ulaze u borbu za egzistenciju zbog čega je pozvao na stvaranje sistema podrške koji će mladima omogućiti dugoročan angažman.
„Mladi kada postanu akademski građani i moraju razmišljati o svojoj egzistenciji, udaljavaju se od volonterizma. Ovo je sistemski problem – potrebno je raditi na tome da se mladi zadrže u aktivizmu i volonterizmu i nakon fakulteta, jer upravo oni najbolje znaju kako bi društvo trebalo funkcionisati i kako oblikovati budućnost. Aktivizam mladih akademskih građana ključan je za stvaranje snažnog i uključivog društva”, stava je Selmir.
Inspiracija za lični angažman
Adem Ajdin, učesnik međunarodne konferencije „Naslijeđe Dejtona: 30 godina mira“, koji pohađa Gimnaziju u Ilijašu, naglasio je da panel diskusija o aktivizmu mladih je na njega ostavila poseban utisak jer su pričali o onome što su postigli u svojim lokalnim zajednicama ali i šire, a samim time su potakli i njega da se više angažira i da nikada ne prestane biti društveno aktivan.
Osvrnuo se i na uvodni govor Almira Alića, mladog Roma koji se poezijom bori protiv predrasuda nad ovom najbrojnijom manjinom u Bosni i Hercegovini. „Izuzetno sam ponosan na Almira, jer su njegovi tekstovi zaista emotivni i inspirativni, te prikazuju dio surove realnosti našeg društva i odnosa prema manjinama“, kazao je Adem.
Asja Tursunović, učesnica Konferencije iz Tuzle, naglasila je da je se najviše dojmilo što su u fokusu mladi, edukacija i otvoren dijalog kako bi zajedno došli do pozitivnih promjena, a i generalna je poruka da mir počinje od nas samih.
Konferencija „Naslijeđe Dejtona: 30 godina mira“ održana je 01. decembra 2025. godine u Vitezu u organizaciji Centra za postkonfliktna istraživanja, uz podršku Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, i organizacije Pro Peace i sufinansiranje Europske unije. Uz mlade i predstavnike međunarodnih organizacija, konferenciji su prisustvovali predstavnici nevladinih organizacija, domaćih institucija, kao i akademske zajednice.
