Dok političari u regiji sve češće posežu za nacionalističkom retorikom i produbljuju podjele, mladi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine (BiH) i Srbije razvijaju drugačiju praksu – onu utemeljenu na svakodnevnoj zajedničkoj suradnji, solidarnosti i učenju.
Za njih regionalna suradnja nije politička fraza, nego konkretno iskustvo stečeno kroz neformalne edukacije, treninge i inicijative civilnog društva.
Suradnja se odvija izvan formalnog obrazovnog sustava – kroz radionice u Sarajevu, studijska putovanja u Zagrebu i zajedničke projekte u Beogradu. U tim prostorima mladi razgovaraju o odgovornosti, kulturi sjećanja i nasljeđu ratova devedesetih, razvijaju kritičko mišljenje i postavljaju pitanja koja u institucijama često ostaju neizgovorena.
Neformalna edukacija – prostor slobode i solidarnosti
Za razliku od formalnog obrazovanja, koje je često opterećeno nacionalističkim narativima i selektivnim interpretacijama prošlosti, neformalne edukacije pružaju prostor za kritičko promišljanje i otvoreni dijalog. Regionalni treninzi, razmjene mladih i radionice civilnog društva pomažu mladima razumjeti kompleksnost prošlosti i važnost suradnje u sadašnjosti.
Vid Radičević je 22 – godišnjak iz Zemuna (Srbija). Za njega, kako pojašnjava, regionalna suradnja je prilika da upozna nove ljude, stavove, mjesta, običaje, a da se „sve vreme sa svima razumem na našem jeziku – kako god se on klasifikovao u knjigama“.
„Važno je razumevati i upoznavati drugačije realnosti od sopstvene da bismo mogli bolje da shvatimo gde se nalazimo sami sa sobom, kako bismo želeli da izgleda naše okruženje i koje su stvari koje možemo da preduzmemo u sopstvenoj zajednici tako da bude otvorenija, ili više usmerena ka onome što od nje želimo da učimo”, kazao je Radičević.
Organizacije civilnog društva već gotovo tri desetljeća okupljaju mlade oko tema tranzicijske pravde, ljudskih prava i regionalne solidarnosti. Studijska putovanja, posjete mjestima stradanja i javne diskusije pokazuju da suočavanje s prošlošću nije izdaja vlastite države, nego čin društvene odgovornosti.
Na treninzima mladi prvi put imaju prilike čuti perspektive “ onih s druge strane”. Prvi put imaju priliku razgovarati bez dominantne političke retorike. I vrlo često po prvi put shvate koliko su im iskustva slična. Jer i u Zagrebu, i u Sarajevu, i u Beogradu mladi se suočavaju s osjećajem političke isključenosti.
Regionalna suradnja kao vjetar u leđa
U kontekstu učestalih političkih tenzija između Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, regionalna suradnja mladih djeluje i kao oblik građanskog otpora. Mladi odbijaju pristati na logiku kolektivne krivnje i trajne netrpeljivosti i biraju solidarnost.
Enis Mlivić, 24 – godišnjak iz Breze (Bosna i Hercegovina), za regionalnu suradnju je kazao da mu daje vjetar u leđa jer razbija osjećaj izolovanosti.
„Kada znaš da postoje ljudi u Beogradu, Zagrebu, Podgorici ili Prištini koji se bore za slične vrijednosti, to jest na polju ljudskih prava, odgovornosti, kulture sjećanja, shvatiš da nisi sam. To daje i legitimitet i snagu. Povezuje resurse, znanje i iskustva, ali još važnije povezuje ljude”, pojasnio je Mlivić.
Solidarnost mladih u regiji očituje u zajedničkim kampanjama protiv govora mržnje, u podršci aktivistima koji su izloženi pritiscima, protestnim podrškama, performansima i drugim oblicima akcije ali i u jednostavnim gestama – dolasku na komemoracije u susjednim državama.
Zajedničko suočavanje s prošlošću
Bez izgradnje prostora za dijalog i zajedničko razumijevanje nema održive regionalne suradnje. To je lekcija koju mladi aktivisti poručuju. Negiranje zločina, relativizacija presuda i politička instrumentalizacija ratnih trauma produbljuju nepovjerenje i zatvaraju prostor za dijalog.
Zato su regionalne inicijative koje povezuju mlade od iznimne važnosti. One stvaraju mreže povjerenja koje nadilaze granice i dnevnu politiku. Kada mladi zajedno analiziraju presude međunarodnih sudova, posjećuju mjesta stradanja ili rade na zajedničkim istraživanjima, oni grade kulturu odgovornosti koja je preduvjet trajnog mira.
Tena Vizinger, 21 – godišnjakinja iz Zagreba (Hrvatska), smatra da je regionalna suradnja u suočavanju s prošlošću ključna za budućnost. Tu ponajviše, kako pojašnjava, misli na pristupanje ka Europskoj uniji i sami prestanak međusobnog blokiranja pri pristupanju Uniji.
„Mislim da je zajedničko suočavanje s prošlošću moguće, ali da se to može primijeniti kroz strukturne promjene, npr. u obrazovanju. Hrvatska, ali i druge zemlje, imaju zaista kvalitetne i kompetentne profesore koji šire ideju međusobnog dijaloga, i nadam se da će to dugoročno rezultirati i konkretnom suradnjom država u suočavanju s prošlošću”, mišljenja je Vizinger.
Unatoč izazovima, od ograničenih resursa organizacija civilnog društva do političkih pritisaka, regionalni aktivizam mladih ne prestaje rasti. Mladi djeluju zajedno, kroz regionalne treninge, radionice i zajedničke projekte, pokazujući da inicijativa i solidarnost mogu prevladati institucionalne prepreke. Iako nisu birali ratove devedesetih, svjesni su da nasljeđe sukoba i dalje oblikuje društvene odnose.
Kroz inicijative mladi pokazuju da suradnja nije samo ideal, nego praktična realnost. Zajednički treninzi, posjete mjestima stradanja i projekti civilnog društva pomažu prevladati stereotipe, otvaraju prostor za dijalog i grade temelje konkretnih zajedničkih akcija. Oni potvrđuju da budućnost regije ne mora biti definirana podjelama, nego suradnjom i zajedničkim djelovanjem.
