Nasilje zasnovano na identitetu i njegovi uzroci i dalje su široko rasprostranjen problem širom Zapadnog Balkana, čak i trideset godina nakon završetka ratova 1990-ih.
Umjesto da se s vremenom smanjuje, ideologija koja pokreće ovo nasilje postala je sve raširenija. Kako bismo se suprotstavili mržnji u mislima i djelima, potrebni su konkretni napori iz različitih sektora društva.
Predstavnici civilnog društva i međunarodnih organizacija na Mirovnom forumu Zapadnog Balkana su 3. i 4. marta u Podgorici, Crna Gora, na panelu „Sprečavanje nasilja zasnovanog na identitetu na Zapadnom Balkanu“ razmatrali uzroke nasilja zasnovanog na identitetu, te predočili šta rade širom regiona kako bi se izborili protiv njega. Panel je moderirala Kate Ferguson, izvršna direktorica britanske humanitarne organizacije Protection Approaches.
Prvi Mirovni forum Zapadnog Balkana je organizovao Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) u partnerstvu sa Protection Approaches (UK) i Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), uz podršku Fonda za otvoreno društvo Zapadnog Balkana i Evropske unije kroz program Globalne inicijative protiv nekažnjivosti. Učesnici Foruma su bili predstavnici 25 nevladinih i međunarodnih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova i Crne Gore, kao i mirovni aktivisti koji se bore za prava mladih, poštivanje ljudskih prava, građansko ali i sistemsko bolje obrazovanje.
„Postoji svojevrsno razumijevanje da je nacionalna mržnja postala dio nacionalnog identiteta. Problem je što se to počinje odražavati i na odluke institucija, prvenstveno sudova, koji očigledan govor mržnje pokušavaju opravdati kao dio identiteta,“ rekla je Jovana Spremo, direktorka zagovaračkih aktivnosti Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM).
Objasnila je da je govor mržnje postao normalizovan, što otežava napredak u budućnosti, budući da postoji malo ili nimalo krivičnog gonjenja.
Prema njenom mišljenju, najveći pozitivan korak koji se dogodio u zbližavanju naroda su studentski protestu u Srbiji. „Ovo je nešto što treba više podržati, također i od drugih država u regionu, i ovo je zaista mali tračak nade, jedini tračak nade koji imamo, budući da je nada u institucije vrlo niska“, rekla je Spremo.
O raširenosti revizionističkih narativa zasnovanih na mržnji govorila je i Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Crne Gore. Posebno je skrenula pažnju na to kako ovi narativi inficiraju umove mladih ljudi:
„Imamo veličanje osuđenih ratnih zločinaca poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, i institucionalnu šutnju pred ovim revizionističkim narativima. To je ono što je zapravo prilično opasno pošto prenosi neriješene sukobe na mlađe generacije jer se ovo pitanje ne rješava na odgovarajući način unutar obrazovnog sistema.“
Iako je rat završio prije trideset godina, Uljarević je naglasila da iste tenzije koje su potakle taj sukob prenesene su i na mlade koji nisu ni bili rođeni tokom rata.
Zbog toga što se u obrazovnim sistemima ne izučavaju činjenice o ratu, narativi mržnje se šire i to posebno putem digitalne komunikacije, naveli su panelisti. S porastom govora mržnje na internetu, kako su istakli, dezinformacije postaju glavni izvor informacija za mnoge grupe društva, i ne samo za mlade. Uljarević je naglasila građansko obrazovanje kao potrebu za ljude svih uzrasta kako bi se borili protiv retorike mržnje i rastućih tenzija u cijeloj regiji.
O važnosti mladih u rješavanju duboko ukorijenjenih problema, govorila je i Sonja Biserko, osnivačica i predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. „Da bi ova nova generacija razumjela šta je bilo u prošlosti, moramo s njima vrlo intenzivno raditi, ali za to nemamo podršku“, objasnila je Biserko. Također je detaljnije opisala obrazovne programe koje je kreirao Helsinški odbor za ljudska prava Srbija, uključujući regionalne škole za ljudska prava. Naglasila je važnost okupljanja mladih iz različitih regija kako bi učili o svojoj zajedničkoj historiji, rekavši da „mlađe generacije znaju malo ili ništa o Jugoslaviji, a i to naslijeđe je i dalje neriješeno.“ Bez suočavanja s prošlošću, kako je naglasila, nema načina da se krene naprijed.
Situacija u Bosni i Hercegovini je složena, kao i politički sistem, navela je Milica Pralica, predsjednica Udruženja građana Oštra Nula. Slično kao u Srbiji, kako je dodala, Republika Srpska suočava se s političkim elitama koje koriste svaki mehanizam da djeluju protiv nezavisnih novinara, aktivista i građana.
„Nasilje zasnovano na identitetu ne nestaje, već se transformiše u druge vrste nasilja u našem društvu… Danas je najopasniji oblik dehumanizirajuća retorika u mainstream politici“, objasnila je Pralica, zbog čega je „vrlo važno da civilno društvo radi zajedno jer postoje političari u regiji, na Zapadnom Balkanu, koji rade zajedno na tome da nas dehumaniziraju i polariziraju sve.“
Kao što je vidljivo, ljudi svih uzrasta širom regije, pod negativnim uticajem su političara koji koriste dehumanizirajuću retoriku i govor mržnje prikriven kao dio tradicije. Studentski protesti u Srbiji su važan dio borbe protiv nasilja zasnovanog na identitetu i zbog toga je bitno da se ne ušutkaju ili zaborave. Kako bi se preveniralo nasilje zasnovano na identitetu, panelisti su istakli da je nužno mladima pružiti obrazovanje utemeljeno na sudski utvrđenim činjenicama i kritičkom razmišljanju.
Moderatorica Ferguson naglasila je važnost rada na ovim uzvišenim ciljevima, ističući: „Put nije nikada lagan, a ovo su posebno izazovna vremena, pa to zahtijeva velike ciljeve. U osnovi moramo mijenjati duboko ukorijenjene strukture. Potrebni su nam kreativni napori proporcionalni prijetnjama.“
Kao što su mnogi panelisti primijetili, problemi na kojima se oni i njihove organizacije bore mogu se činiti beskrajnima. Ali to samo znači da organizacije civilnog društva iz cijele regije moraju nastaviti raditi zajedno i podržavati jedna drugu dok neumorno rade na mirnijoj budućnosti.
