Stotine djece trčalo je po Kosmaju, Kozari, Sutjesci i drugim značajnim mjestima nastalim u spomen žrtava Drugog svjetskog rata. Sada su te posjete rijetke, a neki spomenici godinama nisu dočekali turiste.
Da li će Bosna i Hercegovina postati država staraca je vrlo često postavljeno pitanje na čiji rezultat mogu uticati predstavnici vlasti na svim nivoima, i to pružanjem prilika mladim ljudima da se zaposle i dobiju solidna primanja za normalan život, da osiguraju poticaje za smanjenje bijele kuge a samim time i da školske klupe u nekim kantonima ne budu prazne.
O njegovom zanimanju za umjetnost možemo govoriti s posebnim naglaskom na ilustraciju i digitalnu umjetnost. Njegovi radovi izloženi su u mnogim umjetničkim galerijama, ali i institucijama te javnim prostorima širom svijeta – od Sarajeva i Mostara, preko Berlina, New Yorka, Miamija, Los Angelesa, pa do Tajvana.
Iako su nastali kao rezultat kapitalističkog društva, djeca i mladi prate različite youtubere zato što smatraju da su autentični i nezavisni u svojim mišljenjima.
Priča je mogla početi ovako: Imam jedno dijete, sina. Zjenicu oka moga. Sav moj ponos i dika je on. Priča je mogla početi i ovako: Živimo našu bajku, a naše dvoje djece juri svoje snove. Život je lijep, ugodan. On ima posao, a ja se brinem o djeci i kući. Mi smo sretni. Čak je moglo biti i ovako: Imam majku i sestru. Nerazdvojne smo. Satima možemo kafenisati.
Tokom protekle decenije, nezaposlenost među mladima na Zapadnom Balkanu bila je stalna tema. Mladi ljudi iz Albanije, Bosne i Hercegovine i Kosova masovno napuštaju Balkan u potrazi za boljim poslom i šansom za kvalitetniji život.