Nakon 32 godine povezana je historijska nit i ponovno pokrenut Međunarodni festival dokumentarnog filma u Tuzli, s tradicijskom crvenom bojom koja simbolizuje “Rudare” ali i prolivenu krv radničke klase za gradnju zemlje, a s ciljem da bude otrgnut od zaborava za nove, mlade generacije.
Prvenac Aide Gavrić “Bezbojni”, koji je prikazan 14. oktobra u okviru projekta i fotografske izložbe “Priče o ljubavi” Centra za postkonfliktna istraživanja, prikazuje djecu iz mješovitih brakova, pogrdno nazvanim “mješancima” koja su prinuđena živjeti “negdje između”, u “paralelnim” svjetovima u Bosni i Hercegovini obzirom da je kompletna stvarnost prožeta nacionalnim ključem.
Mjesta koja sasvim spontano i prvi put posjetite zaista imaju jednu posebnu auru i dušu. Upravo tako, s ovim emocijama, moj prvi odlazak u Ramu bio je zbog sicanja (bocanja ili križićanja), to jest tradicionalnog tetoviranja katolika u Bosni i Hercegovini.
Turističke agencije u Sarajevu su počele s radom odmah nakon završetka rata. Prvi poslijeratni turisti počeli su dolaziti u grad 1996. godine, samo nekoliko mjeseci nakon opsade.
Tamo, iza stambenih blokova koji su nekoć zaklanjali inauguralnu iteraciju Festivala 1994. godine od snajperista Vojske Republike Srpske, smjestili smo se za posebnu pretprojekciju još uvijek nedovršenog dokumentarca Jasmile Žbanić o Emeriku Blumu.