Ljubav prema fotografiji osjetio je još kao mladić kada je, kako kaže, zahvaljujući svojoj intuiciji pokucao na vrata poznatog fotografskog kluba CEDUS. To ga je uvelo u svijet njegove buduće profesije. Njegovu karijeru obilježili su različiti fotografski izričaji, a danas satisfakciju pronalazi u aktovima i portretima.
Almin Zrno jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih fotografa koji je organizovao 18 samostalnih izložbi u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH. Autor je dvije monografije i dobitnik sedam prestižnih nagrada Collegium Artisticum za najbolju fotografiju. Također nosi status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo.
Za sebe kaže da je sasvim običan čovjek, zaljubljenik u život i sve ono što život pruža. Ne voli se nazivati umjetničkim fotografom, već stvaraocem i to u pokušaju. Inspiraciju crpi iz svega što ga okružuje a voli je pretočiti u djela akromatskih boja.
„Većina mojih fotografija satkane su u valerama akromatskih boja iz tog razloga da bi ih svako mogao obojiti na svoj način. Svako od nas kada stane pred određeno djelo treba da proživi ono što on sam jeste. Takvi tonovi u meni bude najviše empatije, jer su i moji snovi obojeni tim bojama“, slikovito objašnjava Almin Zrno.
Dugo se bavio dokumentarnom fotografijom, a jedan od njegovih najpoznatijih radova „Majka Srebrenice“ bio je prekretnica u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Zbog ove fotografije odlučio je da se više neće baviti tim žanrom.
„Fotografija ,,Majka Srebrenice“ nastala je 2001. godine. Nakon što sam je izradio, shvatio sam da ne mogu graditi svoju sreću na tuđoj nesreći jer niti jedna ratna fotografija nije zaustavila niti jedan rat. Mi stalno propitujemo prošlost i pravimo revizionizme, ali tu umjetnost ne stanuje, ona stanuje na nekom drugom mjestu. Da sam nastavio da radim u tom pravcu, ja bih sebe poništio a to ne vodi nikuda“, kaže on.
Zrno smatra da je umjetnost jak poriv koji čovjek ima iznutra, a ne izvana. Njegov lajt motiv je da volimo umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti. Stoga, njegovo stvaralaštvo poprima nove obrise u vidu akt fotografije koja mu, kako kaže, nudi bezbroj mogućnosti za razotkrivanje. Kako tijela, tako i duha.
Atipično za ovo podneblje, Zrno stvara monografiju pod nazivom „Apologija Erosa“. Ona se sastoji od 53 fotografije podijeljene u dva ciklusa – Fresco i Nude, te dva stručna teksta prof. dr Amele Hadžimejlić i prof. dr Fehima Hadžimuhamedovića.
„Nije to samo senzibilitet prema aktu, već i senzibilitet prema duhu. Svi mi posjedujemo maske od kojih, kada ustanemo, vješto biramo koju ćemo staviti taj dan. U mojim fotografijama nema maski, tu smo ogoljeni i slobodni, a istovremeno mali i krhki. Trebamo zaroniti u sebe i pronaći sebe, jer tu se nalazi centar svemira i centar svih naših problema i rješenja, a to jedino možemo ako se potpuno ogolimo. To je moja ,,Apologija Erosa“. To je moj odgovor na svijet koji me okružuje i ogledalo moje stvarnosti“, objašnjava Zrno koncept svoje monografije.
Dodaje da njegovi aktovi kroz određene geste i poze sugeriraju određena emotivna stanja, tjerajući nas da slavimo ljubav i slobodu, na taj način predstavljajući protutežu besmislu svijeta kojim smo danas okruženi.
Kroz promociju sebe i svoje umjetnosti van granica Bosne i Hercegovine, on promoviše i državu iz koje dolazi. Na taj način pokušava srušiti stereotipe o ovom području.
„Trudim se da podignem svijest o određenim tabuima u našem društvu i razbijem predrasude. Problem je što je neko sveo umjetnost na crnjake. Neko je tretira i govori da je samo to umjetnost, te se očekuje od nas da se referiramo samo na to. Nadam se da ćemo jednog dana dosegnuti taj nivo slobode da uistinu možemo biti slobodni“, kaže on.
Zrno fotografiju ne smatra poslom, već ljubavlju, a za njega ljubav nije posjedovanje nego davanje.
„Čim se dobije želja za posjedovanjem to već nije ljubav“, zaključuje Zrno svojom životnom filozofijom iz koje proizilazi potreba za stvaranjem.
