Već sam negdje čula ovu priču. Pročitala sam je desetak puta. Ali, dok sam slušala priču o Maršu smrti Ahmeda Ustića nije bilo moguće da zaustavim neobičnu paralizu koju sam osjetila dok sam prvi put čitala izvještaj o užasnom šestodnevnom putovanju ovog mladića na trasi za opstanak.
Moglo bi se pomisliti da umjetnost i poslijeratne rane nisu toliko povezane. Aida Šehović, bosanskohercegovačka umjetnica sa sjedištem u New York-u, tvrdi drugačije. Ona tome svjedoči posljednjih 15 godina – dokazala je da umjetnost može pomoći oporavku nakon sukoba.
Ovog jula, u okviru programa obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici, u saradnji sa Memorijalnim centrom Srebrenica, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) organizuje treće izdanje Škole za mlade Srebrenica.
Grad Sarajevo, Informativni centar Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Centar za postkonfliktna istraživanja, Memorijalni centar Srebrenica i Modul memorije, pozivaju Vas da 4. i 5. aprila 2022. godine prisustvujete programu u sarajevskoj Vijećnici i obilježite 30 godina od početka opsade Sarajeva.
Priča je mogla početi ovako: Imam jedno dijete, sina. Zjenicu oka moga. Sav moj ponos i dika je on. Priča je mogla početi i ovako: Živimo našu bajku, a naše dvoje djece juri svoje snove. Život je lijep, ugodan. On ima posao, a ja se brinem o djeci i kući. Mi smo sretni. Čak je moglo biti i ovako: Imam majku i sestru. Nerazdvojne smo. Satima možemo kafenisati.
Lični dokumenti, odjeća, fotografije ubijenog oca Azema, kao i kaiš koji je izradio za svog sina Muhameda prije nego što je ubijen u srebreničkom genocidu, donirani su Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. ,,Predmeti pripadaju Memorijalnom centru Srebrenica jer najbolje mogu govoriti o ubijenima ako se nalaze blizu njih“, kazao je Muhamed Delić, sin ubijenog Azema.