Aida Šehović, je Banjalučanka koja se suočila sa realnošću rata u 15. godini kada je njezina porodica emigrirala u Tursku, kasnije Njemačku pa u SAD. Danas, Aidina misija je da se kroz umjetnost sjeća žrtava genocida i edukuje građane širom svijeta o posljedicama rata.
Ranih 90-ih, niko nije vjerovao da će rat pogoditi Sarajevo, niti da će Jugoslovenska narodna armija postati neprijatelj stanovnika ovoga grada. Sarajevo je stoljećima bio multikulturalni grad, sa svojim džamijama, sinagogama, katoličkim i pravoslavnim crkvama. Stoga niko nije mogao zamisliti da bi neko imao moć da pretvori Sarajlije koji su živjeli u miru rame uz rame u neprijatelje.
Ova višedjelna serija ima za cilj da istraži različita gledišta bosanskih migracija u Njemačkoj, te da predstavi lične doživljaje migranata i njihove djece, ne samo kako bi se podstakla diskusija o zajedničkim iskustvima bosanskih migranata, već kako bi se razmotrile proširene teme i uticaj njihovih priča.
U jednoj od posjeta Memorijalnom centru Potočari ugledala sam na ulazu čovjeka u invalidskim kolicima. Zatim sam upoznala tog čovjeka – Senada – i njegovu nevjerovatnu priču o hrabrosti i preživljavanju.
Iako je od masakra na tuzlanskoj Kapiji, u kojem je granatom ispaljenom sa Ozrena, Vojska Republike Srpske (VRS) ubila 71, a ranila više od 140 osoba prošlo 22 godine, porodice žrtava i dalje čekaju pravdu.
Opsada Sarajeva je trajala 44 mjeseca. Tokom 1425 dana Sarajlije su prvo bili pod okupacijom Jugoslovenske Narodne Armije, a zatim Armije Republike Srpske. Nezavisnost je imala svoju cijenu u najdužoj opsadi glavnog grada u historiji modernog ratovanja.