Iako je ratni period iza nas, njegove posljedice su vidljive i danas. Muzeji širom BiH pokušali su da kroz pojedine izložbe dočaraju barem dio dešavanja i da prikažu teške situacije u kojima se nalazilo stanovništvo ove zemlje.
Težina rata leži u tome što prestanak oružanog sukoba ostavlja breme na srcu svih ljudi tako da na neki način taj rat i dalje traje. Koliko jako srce i dušu čovjek treba imati da se odupre mržnji prema onima koji su mu učinili nepravdu, najbolje pokazuje primjer Ajne Jusić, koja se bori da sistem konačno prepozna i prizna „djecu rođenu zbog rata”.
Koliki će biti njihovi dometi, sa kakvim izazovima će se susretati, na koliko podrške i osporavanja će nailaziti, članovi udruženja SARA-Srebrenica, nisu znali prije 20 godina kada su osnovali udruženje. Bila je to želja nekoliko ljudi koji su željeli pozitivne promjene i dijelili zajedničku viziju i opredjeljenje da unaprijede kvalitet života u Srebrenici.
Podijeljenost građana po etničkoj liniji opterećuje Mostar. Centar za mir i multietničku saradnju želi da kroz rad sa mladima spriječi razdvojenost i nagradi one koji pomogli gradu u teškim vremenima.
Aida Šehović, je Banjalučanka koja se suočila sa realnošću rata u 15. godini kada je njezina porodica emigrirala u Tursku, kasnije Njemačku pa u SAD. Danas, Aidina misija je da se kroz umjetnost sjeća žrtava genocida i edukuje građane širom svijeta o posljedicama rata.
Ranih 90-ih, niko nije vjerovao da će rat pogoditi Sarajevo, niti da će Jugoslovenska narodna armija postati neprijatelj stanovnika ovoga grada. Sarajevo je stoljećima bio multikulturalni grad, sa svojim džamijama, sinagogama, katoličkim i pravoslavnim crkvama. Stoga niko nije mogao zamisliti da bi neko imao moć da pretvori Sarajlije koji su živjeli u miru rame uz rame u neprijatelje.