Svake godine svijet se ujedinjuje u žalosti za žrtvama genocida. Svakog januara se prisjećamo šest miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu, a u julu više od 8.000 Bošnjaka, muškaraca i dječaka, koji su ubijeni u Srebrenici. Posljednjih godina, komemoracije Holokausta i Srebrenice sve više uključuju bližu saradnju između edukatora iz obje zajednice.
Peta Škola za mlade Srebrenica održana je od 7. do 12. jula u historijskom gradu Srebrenici u istočnoj Bosni, u organizaciji Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Memorijalnog centra Srebrenica (MCS). Ovaj godišnji događaj nastavlja da služi kao ključna platforma za mlade istraživače, lidere i aktiviste kako bi se više uključili u prevenciju, izgradnju mira i sjećanja.
Ranije se ugled jedne porodice ogledao u vještini tkanja ćilima ili uopšte u vještinama ručnog rada. Koliko su djevojke spremne za udaju vješte u ručnim radovima, to je kuća bila bogatija. Danas je drugačija priča.
Tema memorijalizacije rata u Bosni i Hercegovini (BiH) je i dalje sporna. U svjetlu nepostojanja državnih zakona i propisa o spomen obilježjima, a kamoli nacionalne komemorativne strategije, memorijalni krajolik u zemlji zasićen je nizom napora za memorijalizaciju koji proizlaze iz svih razina bosanskohercegovačkog društva.
Zamislite da sjedite ispred karte svijeta i možete odabrati bilo koje mjesto na svijetu, mjesto gdje ćete živjeti godinu dana. Harun Čandić je jednog dana sjedio kod kuće i gledao tu kartu. Prikazala mu je svih 60 zemalja u kojima bi mogao volontirati godinu dana. Među tim mjestima bili su New York, Cape Town ili čak Novi Zeland. Ali iako mu je svijet bio na dlanu, odlučio se za Memorijalni centar Srebrenica.