U vrijeme dok je radila kao novinar za ABC i NPR, Marton je pokrivala građanske ratove na svim kontinentima i sastajala se sa ozloglašenim terorističkim grupama. Primala je prijetnje smrću zbog otkrivanja korumpiranih američkih političara. “Bilo je odlično”, kaže. Naglasila je kako je važno uvijek u životu otkrivati istinu. “Novinari se približe historiji,” objašnjava ona. “Imamo važnu ulogu kao ljudi koji drže vladu poštenom; nismo osobe za odnose sa javnošću.”
“U životu imaš nekoliko prilika da se ponovo otkriješ”, rekla je Kati Marton tokom posjete Sarajevo School of Science and Technology. Studenti su bili uzbuđeni što će upoznati i učiti od proslavljene Mađarsko-američke spisateljice, novinarke i borca za ljudska prava, čija uzbudljiva karijera i ljubavni život posramljuju mnoge živote. Tokom interaktivne diskusije, Marton je pričala o svome putu od političkog siročeta u Mađarskoj i bijega njene porodice u Ameriku do svoje karijere kao nagrađenog novinara, pa i do svoje uloge kao žene bivšeg diplomate Ričarda Holbruka. Njeno ponovno otkrivanje se također odnosilo na Bosnu i Hercegovinu i izazove sa kojima se zemlja i dalje suočava, skoro 20 godina nakon kraja rata. Martonina harizma i strast su držali pažnju auditorijuma, a životne lekcije koje je dijelila su bile autentične, logične i prosvjetljujuće kao i ona sama.
Priču o sebi je počela sa detaljima o djetinjstvu u Budimpešti, Mađarskoj, pod čeličnom vladavinom represivnog, podivljalog komunističkog režima. Za svoju knjigu “Neprijatelji naroda: Put moje porodice u Ameriku”, Kati je pregledala hiljade dokumenata komunističke Mađarske brutalne Državne bezbjednosti i u njima našla podatke o tajnom nadziranju Martonovih koji su otkrili izdaju kolega, prijatelja, pa čak i porodičnog zubara i dadilje. Katini roditelji Endre i Ilona Marton su bili harizmatični dopisnici za strane novinske agencije i uhapšeni su, ispitivani i zatvoreni zbog otkrivanja korupcije u Mađarskoj vladi i zbog održavanja bliskih odnosa sa zapadnim diplomatama. Kati i njena sestra su provele godinu dana na staranju kod nepoznatih ljudi dok im roditelji nisu konačno pušteni.
Radi učestalih prijetnji Mađarske vlade, Martoni bježe u Ameriku u potrazi za slobodnijim životom i boljim prilikama za djecu. U Bethesdi, Marylandu,Marton počinje imigrantski život u Americi i kao i mnogi drugi se hvata u koštac sa “stvaranjem uvezane ličnosti iz razbijenih odanosti.”
Osim sjećanja na sebe kao političko siroče, Marton je govorila o inspiraciji u svojoj karijeri kao nagrađivane novinarke. “Uvijek sam htjela biti samo novinarka, ” rekla je skupu. Prije nego je Marton dosegla vrhunac novinarske karijere, imala je mnogo prepreka da pređe, uključujući i pridobijanje još jedne borbene žene novinarke, Barbare Walters. U vrijeme kada je radila kao novinar za ABC i NPR, Marton je pokrivala građanske ratove na svim kontinentima i sastajala se sa ozloglašenim terorističkim grupama. Primala je prijetnje smrću zbog otkrivanja korumpiranih američkih političara. “Bilo je odlično”, kaže. Naglasila je kako je važno uvijek u životu otkrivati istinu. “Novinari se približe historiji,” objašnjava ona. “Imamo važnu ulogu kao ljudi koji drže vladu poštenom; nismo osobe za odnose sa javnošću.” Kati je primila mnogo nagrada za svoj rad, među kojima se ističu 2001 Rebekah Kohut Humanitarna nagrada Nacionalnog vijeća Jevrejskih žena, 2002 Matrix nagrada za Žene koje mijenjaju svijet, George Foster Peabody nagradu, kao i najveće civilno priznanje u Mađarskoj, Zapovjednički krst Republike Mađarske.
Također je iskreno govorila o 17-godišnjem braku sa pokojnim diplomatom i arhitektom Dejtonskog mirovnog sporazuma Ričardom Holbrukom. U knjizi “Pariz: ljubavna priča” koju je posvetila pokojnom mužu, Marton opisuje svoj burni brak sa voditeljem ABC-a, Piterom Dženingsom, kao i “čisto udvaranje” i ljubav sa Ričardom Holbrukom.
Što se tiče diplomatije, Kati je od muža naučila da “diplomatija treba biti interakcija, jedan čovjek po jedan, a ne golema birokratija.” Da bi ilustrovala ljudsku prirodu diplomatije, Marton se prisjetila kako je u Dejtonu njen muž od nje tražio da sa svakim vođom prošeta i pomogne mu da zamisli živote kakve žele svojoj djeci i unučadi. Marton to opisuje kao gotovo nemoguć zadatak, jer je bilo “pakleno natjerati ih da se dogovore za pauze, kamoli da okončaju rat.”
Kada je jedan od članova auditorijuma sporazum nazvao “luđačkom košuljom”, Kati je priznala da je Holbruk žalio radi nekih stvari na kraju, ali je podsjetila studente da je to trebao biti prelazni ustav o kome se treba suditi po implementaciji. Glavni cilj njenog muža, objasnila je, bio je zaustaviti ubijanje i uspostaviti mir. Marton kaže da je rješenje u novim generacijama, onima koji su nasljedili historiju i koji su zaduženi za asimilaciju lekcija iz prošlosti sa životom u sadašnjosti.
“Tražim od vas da budete neustrašivi. Budite skeptični oko onoga što čitate,” kaže Marton. Unatoč živahnosti Sarajeva, Marton je naglasila razočarenje zbog političkog stanja u Bosni i Hercegovini. Rješenje za korupciju u očima Marton je informisana populacija i vođe čija je prva odgovornost “da budu moralna ljudska bića”. “Ne gubite sopstvenu moralnost iz vida”, rekla je studentima. Marton je zaključila diskusiju sa nadom u uspostavljen mir i rekonstrukciju, kao što je njen muž zamislio prije mnogo godina.
