Nevena Medić je nedavno osvojila prvo mjesto u okviru takmičenja ”Srđan Aleksić” organizovanog od strane Centra za postkonfliktna istraživanja. Balkan Diskurs je razgovarao sa Nevenom o njenom životu, suočavanju sa prošlošću i boljoj budućnosti za Bosnu i Hercegovinu.
Riječi poput budni sanjar i optimista, koji vjeruje u ljudsku solidarnost i uzajamno poštovanje, opisuju 26-godišnju Nevenu Medić. Prvih šest godina života provela je u rodnom Ilijašu. Odrastanje i djetinstvo, nakon završetka rata, nastavlja u Srebrenici. Danas je stalno nastanjena u Bratuncu, ali je edukacija vodi i van Bosne i Hercegovine.
Završila je osnovne studije novinarstva na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Nekoliko mjeseci kasnije pohađa program ljudskih prava i demokratije u Jugoistočnoj Europi na Univerzitetu u Sarajevu i Bolonji. Trenutno se priprema na odlazak na studije u Budimpeštu, gdje će pohađati studij nacionalizma na centralnom Europskom Univerzitetu.
Aktivna je članica civilnog društva u Srebrenici i Bratuncu, a interesovanja se protežu od tranzicione pravde, socijalnih i ekonomskih prava, suočavanja sa prošlošću, do umjetnosti, muzike i filma.
Razlog interosovanja za tranzicionu pravdu i suočavanje sa prošlošću datira još od prvog Neveninog susreta sa Srebrenicom. Kako je kazala, dobro se sjeća 24. februara 1996. godine, kada je ugledala prvi put slike razrušenog grada, prljavštine, razbacanog namještaja i odjeće po cesti. Sa porodicom ulazi u stan, gdje su umjesto prozora najloni sa natpisom UNICEF. Kao tinejdžerka počela se pitati zašto je to tako i time je započeo njen novi put.
Na polju suočavanja sa prošlošću, Nevena smatra da ne postoji nerazumjevanje između pojedinaca već kolektiva jer imamo tri ratne istine, to jest stalno se govori o tuđim zločinima i sopstvenim žrtvama. Uz to, Nevena naglašava da suočavanje sa prošlošću nije pokrenuto od institucija jer nema zajedničkih inicijativa, zakona, niti političke podrške.
Kao najbolji model za suočavanje sa prošlošću, Nevena navodi obrazovanje, koje je neophodno da dublje i šire razumijemo uzrok i posljedicu. Suočavanje sa prošlošću, prema rječima Nevene, treba da krene od ličnog ka društvenom. Onog momenta, kako je kazala, kada svako sa sobom iskreno postavi pitanja i odgovori na njih, tada možemo smatrati da je proces “oslobađanja“ počeo. Zašto proces oslobađanja, Nevena odgovara da misli da smo još uvijek porobljeni idejama ko je prvi počeo rat ili ko je veća žrtva. Osim obrazovnog, kao način suočavanja sa prošlošću, Nevena navodi, umjetnost i kreativnost.
Preći granicu
Put ka pomirenju, prema Neveni zahtjeva izalazak iz “okvira“, zašto je potrebna određena hrabrost. Ona ne govori o odbacivanja identiteta već priznavanju istih.
“Preći granicu i uvidjeti da je svaka žrtva prvenstveno čovjek – bez vjere i nacije, to je ono što nam nedostaje i ka čemu trebamo težiti“, kazala je Nevena.
Razbijanje stereotipnih priča i jednostranih izlaganja, Neveni je omogućila nevladina organizacija Centar za postkonfliktna istraživanja. Za tim ove nevladine organizacije kazala je da ima drugačiji koncept i pristup ratnim dešavanjima, tako da se dobro razumiju i dosta dugo sarađuju.
Kada govori općenito o situaciju u BiH, Nevena je istakla, da nam je svakodnevni život politika, a ne pripadanje jednoj skupini. Naša politika, kako je pojasnila, je što nemamo posao, krov nad glavom, kvalitetan zdravstveni i obrazovni sistem, te u konačnici što smo gladni.
“Sveprisutna učmalost i negativnost u BiH nakon rata prerasla je u društvenu normu. Protiv toga se treba boriti. Zamajavanje kako živimo u demokratskom društvu sa mogućnošću izbora tjera nas da budemo saučesnici u opstanku političkih elita. Vlastoljublje ovih elita i njihovih interesnih skupina drže društvo u oskudnosti i apatiji“, kazala je Nevena, dodavši da joj je najveća skrivena želja da prestanemo ćutiti i postanemo krajnje neposlušni.
Izići iz tvrđave
Za istine o ratu, Nevena se nada da će jednog dana stati, postati cjelina i osloboditi nas.
“Put do naše zajedničke istine je jako težak i to je ono čega se mnogi plaše. Obespravljeni, marginalizovani i zastrašeni građani i građanke nemaju vremena ni snage da razmišljaju ili sanjaju o boljem sutra. Jer ono što nam je ostalo je puka dnevna egzistencija. Nadam se da ćemo u budućnosti osnažiti ljude i dati im mogućnost za stvarnu političku participaciju. Za to su potrebne dobre socijalne i ekonomske politike“, kazala je Nevena.
Njena poruka mladima u BiH jeste da izađu iz tvrđava i pronađu svoje puteve.
“Tvrđava je jedan širi simbol. To je sve što odvaja ljude: religije, nacije, države, ubjeđenja, predrasude, sve u šta se zatvara pojedinac i zajednica prema drugome“, kazala je Nevena, pozivajući se i na riječi Meše Selimovića, koji je knjigom “Tvrđava“ htio da pokaže izlaz iz zatvorenosti u kojoj ljudi odavno žive.
“Može li se izići iz tvrđave i tvrđava, mogli li ljudi drugačije razgovarati među sobom nego kroz puškarnice? Moj glavni junak ima sve uslove da bude ogorčen i zatvoren u sebe, a on pokušava da nađe put do drugih. Za njega je neprihvatljiv ikakav drugi put osim ljubavi“, riječi su Meše Selimovića na koje se poziva Nevena.
Pročitajte Neveninu pobjedničku priču: “Suze Padaju na Kruh“
