Sve više ljudi, posebno mladih napušta BiH.Prema procjenama Svjetske banke, oko 1.6 miliona ljudi koji su rođeni u BiH sada žive izvan zemlje, što predstavlja 44,5% stanovništva BiH.
U Izvještaju o migracijama i doznakama iz 2016. godine koji je objavila Svjetska banka, BiH je na 16. mjestu po broju emigracija u svijetu. Najčešći razlozi zbog kojih ljudi odluče otići su siromaštvo, nemogućnost pronalaženja stalnog zaposlenja i želja za boljom kvalitetom života.
Avdo Halilović (25) mogao je da ode ali je izabrao da ostane. Između Velike Britanije i Bosne i Hercegovine izabrao je svoju domovinu. Priča o običnom heroju, koji je iz rodnog Kladnja, gradića nadomak Tuzle, došao u Sarajevo kao student, osnovao svoje preduzeće, dobio ponudu iz snova koju je bez kajanja odbio i odlučio da snove živi ovdje.
„Moji roditelji i inače cijela familija, svi imaju svoja preduzeća, tako da je u mojoj glavi uvijek bila ona misao, kreirati posao, prije nego tražiti posao. Kako sam studirao, sve više dodira sam imao sa profesorima i stručnjacima iz oblasti poduzetništva, što je u meni dodatno probudilo tu želju za stvaranjem. Ova država, ovakva kakva jeste, je zapravo naše breme, i kakva god da je, druge nemamo“, počeo je svoju priču Avdo.
On je patentirao higijenski podmetač za glavu. Ispričao je da mu se ideja rodila jer je stalno kad se vozio autobusom razmišljao kako je nehigijeski nasloniti glavu na gornji dio sjedišta.
Danas je vlasnik patenta ovog podmetača koji se može koristiti u javnom prevozu, dječijim kolicima, gdje god ima sjedište. Na masovnu proizvodnju smatra da bi mogao doći ove godine. Registrovao je firmu „KIMBLY“ i potrošio za taj proces oko 3.000 maraka. Kazao je da kada je registracija u pitanju, nema čime da se pohvali ili rado sjeti. Smatra da je ta procedura nešto što najviše koči mlade na ovom putu.
„Lakše je bilo kad naiđem na nekog poznatog ko bi mi nešto objasnio ali u suštini, nikakvih olakšica niti nečeg sličnog nije bilo i to zaista nije lako prebroditi. Čak i ovjera lične karte se plaća, što je najmanji ali besmislen trošak“ prisjeća se on.
Ispričao nam je anegdotu sa jednog od brojnih šaltera. „Pitam ja tu gospođu koja radi tu, zašto sve plaćam, svaku kopiju, ovjeru a ona mi kaže, bez okolišanja registruješ firmu pa ti imaš para“, kazao je Avdo.
Prema njegovim rječima, stalno sreće mlade ljude koji su pokrenuli firme i odlično rade.
„Kroz priču, svi smo imali iste probleme i imamo ih i dalje, ali se dobro razumijemo“, objašnjava Avdo.
Osim poduzetničkog duha, želje za nečim novim, Avdo je kazao da je potrebna i vjera u sebe, optimizam. „Hoću sebi da dokažem da mogu a pri tom i da pomognem drugima. Ne znam, nije to samo patriotizam, kao razlog što sam odbio ponudu da ovo radim u Velikoj Britaniji. Lijepo je i ovdje samo se moramo jako mnogo potruditi“, kategoričan je Avdo.
Na opasku da mnogi mladi ovu zemlju vide kao poteškoću u životu i uzrokom mnogih problema on napominje da se s tim djelimično slaže: „Teško je, nekad ti se čini da je sistem protiv tebe pa ja sam pred silnim šalterima padao u depresiju i htio da odustanem ali onda se sjetiš da ovo radiš baš da toga bude manje“.
„Ono što ja u ovom trenutku vidim kao način na koji mogu olakšati onima koje volim jeste da kreiram radna mjesta i ne samo kreiram nego i zaposlenima osiguram dostojanstvene radne uslove i primanja koja će im omogućiti da žive a ne da preživljavaju. To je razlog zašto sam u BiH i zašto sam odbio Britaniju u prvom redu“, napominje Avdo i dodaje da je ovo najbolji način borbe za svoju zemlju.
Ukupna loša ekonomska slika, period tranzicije koji ovdje, čini se, traje duže nego se iko nadao čini mlade, poput Avde Halilovića istinskim herojima. Kako sam priznaje „želim napraviti nešto, eto, uspjeh, da pokažem da se može raditi bez lopovluka, štela, partijskih knjižica“.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Pomoć pri realizaciji ovog projekta ljubazno je osigurao fond National Endowment for Democracy (NED).
