Za ozbiljno i slobodno novinarstvo mogu se izboriti samo novinari

Source/Izvor: pxhere.com

U okviru projekta „Stvarni glas novinarstva“ koji finansira Evropska unija kroz program malih grantova „Zaštita slobode medija i slobode izražavanja na zapadnom Balkanu“, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) iz Sarajeva objavio je „Izvještaj o stanju slobode medija u 17 lokalnih zajednica Bosne i Hercgevine“.

Istraživanje je bazirano na djelovanju lokalnih medija kroz riječi novinara, a omogućilo je prikazivanje stvarnog stanja novinarstva u lokalnim zajednicama.

Jedna od autorki izvještaja, Tatjana Milovanović govori da je 30 novinara učestvovalo u istraživanju i to su novinari koji profesionalno rade u lokalnim medijskim kućama, novinari koji pišu za različite medije, dopisnici i frilenseri.

„Samo istraživanje je podijeljeno u nekoliko cjelina. Pitali smo ih da nam opišu jedan svoj radni dan, da nam ispričaju o izazovima sa kojima se susreću. Govorili su nam i šta oni smatraju kao prednost jednog novinara u BiH i koje su njihove preporuke za poboljšanje“, objašnjava ona, te dodaje da je istraživanje pokazalo kako novinari znaju da ne rade svoj posao na najprofesionalniji način.

Razlozi tome su mnogobrojni, a neki od problema koje je istraživanje detektovalo zajednički su svim novinarima, dok su određeni problemi specifični za rad i izvještavanje novinara u lokalnim zajednicama. Tako se kao glavne prepreke navode finansijska zavisnost od lokalnih vlasti, različiti pritisci i prijetnje, te izrazito prisutna cenzura i autocenzura. Prema izjavama intervjuisanih novinara upravo takva situacija onemogućava da poslove obavljaju na profesionalan način.

U lokalnim zajednicama, najteže je obrađivati teme nepotizma i korupcije, zatim priče o postkonfliktnom društvu, dok je teme iz oblasti ekonomije, svakodnevnog života, kulture i sporta prema učesnicima istraživanja mnogo lakše uraditi. Kao medije kojima najviše vjeruju, navode Radio Slobodna Evropa, N1 Televiziju, program medijske kuće Al Jazeera Balkans i izvještaje Balkanske Istraživačke Mreže (BIRN BiH). Istraživanje je pokazalo i da su postojeći zakonski propisi ocijenjeni kao dobri, ali da se ne provode na pravi način što je dodatan problem za medijske radnike u BiH.

Još jedan od izazova sa kojima se susreću novinari u lokalnim zajednicama jeste i pronalazak relevantnih sagovornika, kao i nedostatak tema i događanja.

„Ono što mi naročito smeta je mnoštvo priča koje se ne dotiču svakodnevnice, odnosno problema lokalnog stanovništva. Vijesti se “proizvode“ samo u korist vladajuće strukture i one treba da pokažu kako je sve napredno u gradu i da su svi zadovoljni. Mnogo je cenzure i svaki položaj da se čuje druga strana biva cenzurisan“, navodi novinarka iz Višegrada koja je željela ostati anonimna. [1]

Novinarka Radija Slobodna Evropa (RSE) i autorka izvještaja, Marija Arnautović takođe je istakla činjenicu da je novinarima u manjim lokalnim zajednicama puno teže da odrade neku temu, nego npr. novinarima u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru, te da dodatno zabrinjava mala solidarnost između novinara kao i njihove izjave da se ne osjećaju sigurno.

Profesorica Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu objašnjava da pored postojanja pritisaka na medije, postoje i pritisci medija kao medijskih kuća kojima je zapravo sve važnije od novinara.

„Vrlo često se čuje da je prva adresa gdje je ugroženo pravo novinara, upravo adresa medija u kojem rade. Vlasnici i urednici tih medija više vode računa o politici i publici i svemu drugom osim o novinarima. I kada ukažete urednicima, šta njihovi novinari kaži o uslovima rada, jedini odgovor koji dobijete jeste ako imaju negdje da odu neka idu. To je zapravo najstrašniji odnos prema novinarima koji postoji“, govori Turčilo.

Tu se nameće i pitanje kakvu mi priču očekujemo od novinara koji rade u takvim uslovima, ali i dalje prema profesorici Turčilo, to ne opravdava česti neprofesionalizam koji imamo u medijima.

Građani nemaju povjerenja u medije

Istraživanje javnog mjenja koje je tokom 2017. godine sprovelo Udruženje BH novinari pokazuje da građani BiH imaju skoro jednako povjerenje u vjerske zajednice i medije. Nepovjerenje prema medijima rezultat je života u medijskom sistemu koji je bio pod kontrolom države u periodu SFR Jugoslavije i tokom nacionalističkog perioda koji je uslijedio nakon raspada države gdje su mediji služili kao glasila političkih lidera i vojnih propagandista.

„Postoje mediji koji rade na osnovu činjenica u sklopu sa novinarskim standardima, ali postoje i oni koji su pod uticajem političkih partija i rade sve u skladu sa njihovim interesima. Ti mediji svoje izvještavanje zasnivaju manje na istinitim činjenicama, a više na hvalospjevima partija koje zastupaju i negativnim izvještavanjem o njihovim protivnicima. Osnov da bi medij bio nezavistan jeste finansijska nezavisnost što je danas rijedak slučaj“, objašnjava Gojko Veselinović, novinar iz Banjaluke. [2]

Ono što je istraživanje „Stvarni glas novinarstva“ pokazalo, a na šta ukazuje i Borka Rudić iz Udruženja BH novinari, jeste sve veći broj onlajn medija koje nerijetko osnivaju političari u vrijeme predizbornih kampanja.

„Vaša analiza je detektovala kritične probleme. A jedan od njih je i pokretanje medija od strane političara. Mi imamo novinare i urednike na izbornim listama. Novinari smiju i trebaju aktivno politički djelovati, ali to ne smije uticati na njihov rad, odnosno na medijski sadržaj koji proizvode. Samo novinari se mogu izboriti za profesionalno novinarstvo. Ako oni sami ne štite svoju profesiju, ni jedan sistem ne može to riješiti“, poručuje Rudić.

Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije, broj aktivnih (tradicionalnih) medija u BiH iznosi 386, uključujući 10 dnevnih novina, 189 drugih štampanih časopisa, 144 radio stanice i 43 televizijske stanice. Tačna statistika o broju onlajn medijskih portala nije dostupna. [3]

Sa obzirom na veliki broj medija, i količinu dostupnog sadržaja, izvještaj je pokazao da jedan od problema u radu medija i problem medijske pismenosti građana.

Milorad Milojević, novinar iz Banjaluke smatra da vrlo mali broj građana stvarno može kritički i objektivno da razloži informacije koje dobija putem medija,

„Često snimam ankete, radim sa građanima i ono što sam zapazio jeste da vrlo lako padnu pod uticaj populističke politike… Čini se da se od rata na ovamo malo odmakli od zakopanih rovova.“ [4]

I za novinare, pogotovo one zaposlene u lokalnim zajednicama, veliki je izazov ne potpasti pod uticaj politike i uspjeti objektivno i etički izvještavati.

Kako novinar Milojević govori u sklopu istraživanja, upravo je glavni izazov očuvati nezavisnost novinara i ne podleći pod bilo kakav uticaj cenzure i autocenzure.

„Najveći izazov je napraviti priču takvom da je svako razumije i da ne može da se kaže da je pristrasna po bilo kom osnovu. Novinari treba da rade za sve građane, a ne za političare, poslovne ljude ili kriminalce“, govori on. [5]

Umjesto zaključka

Stalni politički pritisci jačaju, pogotovo u lokalnim medijima, zbog čega se i izgubilo profesionalno novinarstvo. Takođe, veliki problem je i izostanak adekvatnog procesuiranja napada na novinare. Jako mali postotak prijavljenih slučajeva je riješen, a i ako su riješeni oni su tretirani kao prekršajno, a ne kao krivično djelo. Tako se napadi na novinare tretiraju kao remećenje javnog reda i mira, a ne kao krivično djelo kršenja prava novinara na izvještavanje, čime se umanjuje težina tih krivičnih djela.

Novinari su pod stalnim pritiscima, a sve dodatno otežava i finansijska situacija. Novinari rade za više medijskih kuća, a primanja su jako mala. Nezvanični podaci udruženja novinara otkrivaju da je plata novinarima u prosjeku 500-600 KM i da samo novinari i urednici koji rade za medijske kuće finansirane iz inostranstva imaju veći mjesečni dohodak. Novinari su angažovani na kratkoročne ugovore. [6]

Novinarima je potrebna pomoć kako bi se izborili za dostojanstven rad u lokalnoj zajednici, no prije svega potrebno im je jedinstvo u toj borbi i insistiranju da novinarska profesija mora biti oslobođena od svakog uticaja, jednako koliko mora biti odgovorna za svaku napisanu i izrečenu riječ. Za ozbiljno i slobodno novinarstvo mogu se izboriti samo novinari.

Ovaj članak je objavljen u sklopu projekta ‘’Stvarni glas novinarstva’’. Projekat finansira Evropska unija kroz program malih grantova “Zaštita slobode medija i slobode izražavanja na zapadnom Balkanu” koji implementira Hrvatsko novinarsko društvo kao dio regionalnog projekta Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i novinarske sigurnosti, koji se sprovodi kroz partnerstvo šest regionalnih novinarskih udruženja – Nezavisno udruženje novinara Srbije, Udruženje ‘’BH novinari’’, Hrvatsko novinarsko društvo, Udruženje novinara Kosova, Udruženje novinara Makedonije i Sindikat medija Crne Gore.