Zaboravljena djeca rata

Ajna Jusić, predsjednica udruženja ,,Zaboravljena djeca rata”, za sebe kaže da je žena, kćerka, prijateljica, aktivistkinja, feministkinja, borkinja, optimista. Ova mlada žena primjer je snage, istrajnosti, borbe i upornosti.

Rođena je 1993. godine kao prva beba u udruženju ,,Medica” Zenica. Njeno mjesto rođenja određeno je sudbinom njene majke koja je preživjela silovanje tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH). Istinu o svom rođenju je saznala slučajno, kao srednjoškolka. Traumu koju je izazvalo to saznanje, pobijedila je nesebična ljubav majke i očuha sa kojima je rasla. Sve to oblikovalo je u hrabru osobu koja je spremna javno da govori o najosjetljivijim temama, a borbu za svoja i prava djece rođene „zbog rata” nastavila je kroz udruženje.

Sve ono što je Ajna postigla u svom životu ne bi bilo moguće bez podrške njene porodice. Naglašava da je upravo porodica imala ključnu ulogu u njenom životu. ,,Sama činjenica da sam rođena kao posljedica najgoreg zločina – silovanja – učinila je da budem poprilično ovisna o zaštiti porodice cijelog života. Majka i očuh su svaki atom snage davali samo da bi me zaštitili od društva koje još uvijek nije svjesno kako i na koji način vrši diskriminaciju i ometa normalan tok života.”

Ajna se prisjeća onoga što joj je tata (očuh) uvijek govorio: ,,Budi jaka, budi snažna, to što si djevojčica nisi manje vrijedna, pokaži svima koliko možeš kćeri”. “I evo danas, volim što sam djevojčica, a raja kaže i da sam jaka. Porodica je za mene definitivno bila zvijezda vodilja”, objašnjava Ajna.

Udruženje „Zaboravljena djeca rata” je osnovano od strane nekoliko entuzijasta – aktivista za ljudska prava i ,,djece rođene zbog rata” iz BiH, koja su ostala u sjeni rata, nevidljiva i neprepoznata kao posebno osjetljiva kategorija djece, u zemlji porijekla svojih majki i/ili zemlji porijekla svojih bioloških očeva.

Procjenjuje se da je u ratu u BiH silovano između 20 i 50 hiljada žena i djevojčica. Više od dvadeset godina nakon rata niko ne postavlja pitanje šta je sa djecom rođenom nakon silovanja u ratu ili djecom rođenom iz veza lokalnih žena sa vojnicima Ujedinjenih Nacija i drugim stranim službenicima koji su se nakon rata vratili u svoje zemlje, a da nisu priznali ovu djecu. Ajna i prijatelji okupljeni u udruženju ,,Zaboravljena djeca rata”, traže odgovore upravo na ova pitanja.

Njihov cilj je osnaživanje i osposobljavanje „djece rođene zbog rata” za preuzimanje proaktivne uloge, kako bi njihov status bio unaprijeđen. To, kako navode u ovom udruženju, znači i osigurati pristup obrazovanju, adekvatnoj socijalnoj zaštiti, psihološkoj podršci, tržištu rada i pristup pravdi kroz razumijevanje i zaštitu prava ove kategorije.

U udruženju su, također, pokrenuli inicijativu za pravnu analizu zakona BiH. Cilj im je donošenje jedinstvenog zakona o civilnim žrtvama rata na nivou BiH, koji neće razdvajati preživjele žrtve. Da se prava ove djece krše, Ajna se uvjerava svakodnevno kroz, na primjer, činjenicu da za bilo kakav papir moraju da navedu ime oca, čiji identitet ne znaju, a najčešće i ne žele da znaju.

Ajna Jusić je pokazatelj hrabosti i otpora sistemu koji do danas ne prepoznaje nju i njene kolege iz udruženja kao posebnu kategoriju u bosanskohercegovačkom društvu, a koji su do sada doživjeli sve povrede prava djeteta.

Na pitanje šta je najviše motiviše u životu i radu, Ajna kaže: „Pokreću me ljudi, ono što jesu, ono što ljudi mogu da budu i ono što ljudi osjećaju. Za mene je ljudsko dostojanstvo na prvom mjestu i smatram da to moramo poštovati. Ne volim vrijeđanje tog dostojanstva i to me pokreće, da ljude činim što više jednakim, ravnopravnim, da se osjećaju dostojanstveno. A s druge strane, aktivizam je moja strast. Aktivizam živim, aktivizam dišem. Jednostavno, kroz svoj aktivizam ostvarujem ciljeve svoje motivacije i sretna sam s tim. Često kažem, male radne ruke grade velike osmjehe, i mislim to.”

Njen motiv je jasan, želi da ostane u BiH, da se suoči sa problemima i pokuša da ih riješi i da bude glas mladih koji mora biti saslušan.

,,Ukoliko imate grupu mladih koja čvrsto vjeruje u neki cilj, mislim da će upravo ti mladi biti pokretači promjene. Dakako, potrebna je podrška mladim ljudima, moramo im dati vjetar u leđa, jer izgubljeni su svi, ne znaju šta da rade i na koja vrata da pokucaju. S druge strane, da postoji letargična masa, postoji, ali na kraju dana to je svačiji izbor, a izbor je svačije pravo.”

Ajna vjeruje da mladi ljudi trebaju da shvate koliko je bitno da se ljudske različitosti, počevši od religije, kulture i historije ne trebaju percipirati kao razlog koji razdvaja, nego bogatstvo iz kojeg se može učiti o zajedništvu. „Ono što trebamo jačati je ideja jednakog društva koje ne živi u prošlosti. Prije svega, trebamo jačati solidarnost, empatiju, slobodu, izbor. I to je savjet mladima, radite na jednakom društvu, jer samo tad imamo svi priliku da budemo prije svega ljudi.”

Ajna svoju budućnost vidi kroz rad u udruženju ,,Zaboravljena djeca rata”, a veliki broj ciljeva je već ostvarila. Najveći uspjeh je svakako činjenica da se o ovoj kategoriji društva konačno počelo govoriti.

„Za mene je najveći uspjeh činjenica da je društvo počelo da se upoznaje sa ovom tematikom. Da jednostavno, kad kažemo djeca rođena zbog rata znaju o čemu pričamo i da na neki način ljudi ponude podršku – to je najvažnije. Idemo malim koracima ali, vjerujem, do velikih uspjeha. Naravno, pored toga udruženje je radilo strateški plan, organizacijski razvoj, psihosocijalnu podršku, networking.  Ali svakako, idemo dalje, idemo jače, udruženje ima velike planove koje će strpljivo provoditi”, zaključuje Ajna.

Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.

Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva fondacije Robert Bosch i Nacionalnog fonda za demokratiju.