Iako je ratni period iza nas, njegove posljedice su vidljive i danas. Muzeji širom BiH pokušali su da kroz pojedine izložbe dočaraju barem dio dešavanja i da prikažu teške situacije u kojima se nalazilo stanovništvo ove zemlje.
Mnogo je problema počevši od različitih mišljenjima tri konstitutivna naroda, preko ratnih zločina za koje još niko nije odgovarao, pa sve do žrtava rata koje su pale u zaborav jer se vode kao nestale.
U Republici Srpskoj (RS) temama rata i postkonfliktnih problema bave se samostalni autori, umjetnici i galerije. Ove teme obrađivali su i muzeji, poput Muzeja Republike Srpske i Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske. Muzej RS se smatra centralnom ustanovom zaštite pokretnih kulturnih dobara, sa više od 40 zaposlenih kustosa, konzervatora, pedagoga i restauratora. U tom pogledu predstavlja najznačajniju muzejsku ustanovu u RS.
U sastavu svojih aktivnosti Muzej RS je pored autorskih izložbi, kataloga, promocija, edukativnih radionica i muzejskih časova, uvrstio i pokušao da odgovori na ovaj zadatak kroz dvije važne izložbe. Prva izložba organizovana je 2010. godine pod nazivom „Petnaest godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma”. Ova postavka predstavljala je realne i objektivne događaje koji su se dešavali u periodu od 1990. do 1995. godine.
Druga izložba organizovana je 2012. godine pod nazivom „Obilježja Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992. – 1995. godine”. Riječ je o izložbi na kojoj je po prvi put prikazano 150 originalnih amblema koje su nosile jedinice Vojske RS u proteklom ratu. Uz ambleme predstavljeno je i oružje, uniforme, kao i fotografije i dva autentična filma.
Direktorica Muzeja RS Nada Puvačić objašnjava kako su izložbe sa ratnom tematikom često pod političkim uticajem i ističe da je Muzej RS poštovao obavezu istorijske distance, po kojoj nije upitno praviti izložbe opterećene emocijama, neprovjerenim podacima i spornim činjenicama.
„Druge izložbe nismo radili jer smatramo da mora postojati istorijska distanca koja obezbjeđuje pravilan pristup istorijskim događajima, tumačenje koje je tačno, istinito i neopterećeno i bez političkog uticaja. Izložbe na tu temu u drugim muzejima na našim prostorima su pokazale da kustosi nisu uvijek na visini zadatka struke i da su neke izložbe bile politička propaganda”, objašnjava direktorica.
Ratna tematika je delikatna tema koja zahtijeva posebno obraćanje pažnje na svaki detalj, kako bi se poruka vjerodostojno prenijela i kako bi se prikazao krizni period koji ima zadatak da podsjeti i da upozori na vrijeme nemira, smrti, razdora, neimaštine i straha, kako se slični događaji ne bi ponovili u budućnosti.
Izložbe koje je organizovao Muzej RS izazvale su veliki interes javnosti, o čemu svjedoči i činjenica da je otvaranju izložbi prisustvovao i Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini (BiH), Valentin Inzko.
Direktorica muzeja ističe da imaju u planu raditi još izložbi ovog tipa i da će se izložbe na ovu temu raditi nakon temeljitog, stručnog i vremenski dužeg istraživanja arhivskih dokumenata.
„Kada je izložba urađena stručno i profesionalno, njene poruke su naučne i kulturološki neutralne. Izložba obrađena na ovaj način, ne ostavlja prostora za političke uticaje i manipulacije”, objašnjava Puvačićeva.
Kada je Muzej savremene umjetnosti RS u pitanju, ratnom tematikom pozabavilo se nekoliko autora. Među njima se ističe prof. dr Mladen Miljanović, koji je svoje vojno iskustvo prenio kroz slike koje prikazuju posljedice rata. Miljanović je završio školu za rezervne oficire gdje je dobio čin vodnika pa tako i njegovi radovi balansiraju od prostora vojske do prostora umjetnosti.
Projekat „Služim umjetnosti” kao i serija radova „Sitno” identifikovali su i formalizovali tranziciju prostora i društva, koja je u ovom slučaju koincidirala sa Miljanovićevim ličnim iskustvom. On smatra da koliko postoje drastične razlike u doktrinama umjetnosti i vojske, jednako tako postoje i velike sličnosti u smislu (zlo)upotrebe oba sistema. Miljanović navodi da je kroz seriju radova „Sitno” pokušao ispitati mogućnosti primjene jednog „dril” pristupa koji je svojstven vojsci u kontekstu umjetnosti, i koji se u ovom radu ogledao kroz forsiranje svakodnevne kreativnosti.
Upravo njegova izložba „Sitno” prikazuje niz dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih slikarskih prikaza koje prožimaju vojnici i njihovi zadaci. U projektu „Služim umjetnosti” Miljanović je prikazom siluete vojnika prekrivao cijeli prostor, da bi „okupirao” umjetnost i osvajao galerije. On je u svojim radovima povezivanja umjetnosti i rata, od dijelova bombe pravio cvijet i time prikazivao apsurd i ujedno povezanost ove dvije tematike.
Portparol Branka Šestić navodi da Muzej savremene umjetnosti RS radi na principu demokratičnosti, da bi se prevazišli problemi u društvu i radilo na pomirenju. Ona ističe da su radovi ove tematike uglavnom rađeni kroz lično iskustvo kustosa prenijeto u umjetničke izraze. Ona takođe navodi da su poslijeratni problemi današnjice kao što su: kriza identiteta, nacionalizam, negiranje i manipulisanje ratnim zločinima, politička manipulacija, nešto što kustosi pokušavaju da prikažu u svojim radovima. Kustosi poput Mladena Miljanovića, bave se uglavnom poslijeratnim problemima, koji su još uvijek prisutni u našem društvu.
Pored Miljanovića, ratne teme obrađivao je i Radenko Milak koji se najviše bavio iskustvima civilima. Njegova izložba pod nazivom „A šta ste još vidjeli? Nisam mogao da vidim sve” prikazuje dešavanja tokom rata u BiH. On je nizom slika prikazao vojnika koji šuta civile na ulici.
Kustos Žana Vukičević ističe da su ovakve teme više zanimljive stranim kustosima jer prikazuju stanovništvo iz kriznog područja. Ona smatra da su ovakve teme prevaziđene i da se njihovim forsiranjem neće riješiti poslijeratni problemi u društvu.
Različitost zemalja u tranziciji i ostalih naprednih država, najbolje je prikazala Mila Panić u svom video radu koji prikazuje jednu porodicu koja živi u BiH i čiji život nije ni malo lak, jer je svaki dan borba za opstanak i prehranjivanje porodice, dok njihovi rođaci, koji žive u Australiji, žive u izobilju i svaki dan kupuju neke nove nepotrebne stvari. Ovim video radom prikazane su krajnosti života u poslijeratnoj fazi i neimaštini i života u zemljama u kojima „teče med i mlijeko”.
Još jedna umjetnica koja se služi filmom je Adela Jušić. Ona je napravila video pod nazivom „Snajper” u kojem koristi dijelove iz dnevnika svog oca koji je izgubio život kao snajperista na ratištu 1992. godine.
U Galeriji UDAS u Banjaluci, organizovana je izložba ,,U tišini zaborava”, slikarke Aleksandre Grbović. Ova slikarka na svojim ekponatima prikazala je svoja osjećanja i emocije povodom nesretnih događaja poput Drugog svjetskog rata, Novosadske racije i NATO bombardovanja, koji su pogodili Srbiju i nedužne civile.
,,Želja mi je da probudim empatiju kod ljudi i da neke stvari nikada ne budu zaboravljene. Na mojim radovima se ocrtavaju mnogi simboli rata i patnje, ali i datumi koji su skriveni. Ostavila sam slobodu ljudima da dožive moje grafike onako kako oni to vide”, rekla je ova mlada slikarka.
,,Rat sjećanja” naziv je izložbe koja je 2016. godine predstavljena banjalučkoj publici u Muzičkom paviljonu ,,Staklenac”. Organizator ove izložbe je Centar za nenasilnu akciju. Cilj izložbe jeste istraživanje, dokumentovanje i analiziranje politike memorijalizacije i kulture sjećanja u BiH sa sve tri zaraćene strane.
Teme rata i njegovog naslijeđa obrađivane su s ciljem da se prikažu stradanja i patnje, koje su doživjeli građani BiH, da bi time upozorili kako obično stanovništvo, tako i političke moćnike da ne narušavaju sigurnost običnog čovjeka i da se radi na uspostavljanju mira i pomirenja. Neke stvari se ne mogu promijeniti i neke se uspomene nikada ne mogu izbrisati. Preko ovakvih izložbi želi se skrenuti pažnja koliko je zapravo važno da se nemili događaji nikada ne zaborave i nikada ne ponove.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva fondacije Robert Bosch i Nacionalnog fonda za demokratiju.
