,,Za mrtve i za žive – moramo svjedočiti.” – Elie Wiesel Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Memorijalni centar Srebrenica udružili su se s koalicijom ,,Together We Remember” (Zajedno se sjećamo) kako bi učestvovali u 24-satnom virtualnom bdijenju u znak sjećanja na žrtve genocida i masovnih zločina, 30. aprila 2020. godine. Događaj je okupio vodeće …
,,Za mrtve i za žive – moramo svjedočiti.” – Elie Wiesel
Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Memorijalni centar Srebrenica udružili su se s koalicijom ,,Together We Remember” (Zajedno se sjećamo) kako bi učestvovali u 24-satnom virtualnom bdijenju u znak sjećanja na žrtve genocida i masovnih zločina, 30. aprila 2020. godine. Događaj je okupio vodeće organizacije, akademike i aktiviste koji rade u oblasti genocida i ljudskih prava kako bi zajedno doprinijeli sjećanju na globalnom nivou. Tokom 24 sata događaj je uključio edukativne prezentacije, dirljive umjetničke performanse i čitanje imena u čast žrtvama genocida.
David Fox-Estrin, osnivač i izvršni direktor koalicije Together We Remember, bio je student treće godine na Univerzitetu Duke kada ga je djedova smrt potaknula da započne kampanju koja će postati njegov životni poziv. Davidov djed, James Lichtman, preživio je Holokaust, a ostatak života je proveo dijeleći svoju priču o preživljavanju. Kako bi nastavio nasljeđe svog djeda u tradiciji l'dor v’dor – ideje u judaizmu koja se odnosi na odgovornost prenošenja znanja s koljena na koljeno – David je u univerzitetskom kampusu organizovao poseban događaj za Dan sjećanja na Holokaust tokom kojeg je puna 24 sata čitao imena žrtava genocida širom svijeta.
Od tada je kampanja #TogetherWeRemember prerasla u snažan, globalni pokret koji motiviše ljude iz cijelog svijeta da drže bdijenja uz čitanje imena ubijenih u svojim zajednicama. Kamen temeljac Davidove kampanje je njegova predanost širenju svijesti o svim genocidima i pružanje platforme za sudjelovanje svima, bez obzira na dob, etničku pripadnost ili lokaciju. Kao dokaz Davidove predanosti ideji ,,Da se nikada ne ponoviˮ, globalno 24-satno virtualno bdijenje je uspješno organizovano krajem aprila, uprkos komplikacijama uzrokovanim COVID-19 virusom. Bdijenje je uživo emitovano preko Facebook Live aplikacije.
David Fox-Estrin navodi: ,,Prema našim podacima pratile su nas hiljade ljudi iz 114 zemalja, što je daleko više od onoga što smo uopšte mogli zamisliti.” Prema njegovim riječima, preko 50 organizacija i pojedinaca iz 20 različitih zemalja je organizovalo program u sklopu 24-satnog događaja. Centar za postkonfliktna istraživanja i Memorijalni centar Srebrenica su dvije organizacije iz Bosne i Hercegovine koje su sarađivale na organizaciji 24-satnog globalnog bdijenja kako bi podigli svijest o etničkim tenzijama i poricanju genocida u Srebrenici koji su prisutni u BiH.
CPI i Memorijalni centar su organizovali interaktivni sat na kojem su razgovarali o naslijeđu srebreničkog genocida u Bosni i Hercegovini sa najistaknutijim akademicima i istraživačima. Tanya Domi, dugogodišnja predsjednica Savjetodavnog odbora CPI-a i profesorica na Univerzitetu Kolumbija, otvorila je program podsjećanjem na razarajuće posljedice genocida u Srebrenici: ,,Ove godine, 11. jula, obilježava se 25 godina od najstravičnijeg masakra i genocida od završetka Drugog svjetskog rata. Tog kobnog dana, 11. jula 1995. godine, ubijeno je više od 8 hiljada dječaka i muškaraca – Bošnjaka. Njihove majke i sestre i njihova mlađa braća odvojena su i etnički očišćena sa teritorije Srebrenice.”
Nakon kratkog uvoda, CPI je prikazao epizodu iz svog nagrađivanog dokumentarnog serijala ,,Obični herojiˮ. Serijal ističe hrabrost bosanskih građana koji su rizikovali svoj život tokom rata u Bosni i Hercegovini kako bi spasili one koji su bili u najvećem riziku od progona. Priča koja je izabrana za ovaj događaj je priča o Zoranu Mandlbaumu, vođi jevrejske zajednice u gradu Mostaru koji je odlučio ostati u gradu i pružiti pomoć ljudima koji su bili zarobljeni na istočnoj strani grada ili u obližnjim koncentracijskim logorima. Uprkos prijetnjama po život, Zoran je ustrajao i doprinjeo međuetničkom spašavanju koje danas služi kao nadahnuće svim ljudima u Bosni i Hercegovini da svijet posmatraju van okvira nacionalističkih narativa.
Nakon projekcije dokumentarnog filma, dr. Hikmet Karčić, akademik koji radi u oblasti genocida, prezentovao je istorijski kontekst bosanskog genocida. On je naglasio dvije važne karakteristike genocida kojih, kako on vjeruje, mnogi strani istraživači nisu svjesni: ,,Prvo, ovo nije bio ad hoc projekt koji su koordinisali neki lokalni luđaci u Bosni… Ovo je bila vladina politika, promišljena, finansirana i podržana od strane Beograda. Bosanski muslimani su dehumanizirani isključivo na osnovu svog muslimanskog nasljeđa. Na meti su bili čak i oni koji se nisu smatrali muslimanima ili vjernicima. Počinitelji, a ne žrtve, odlučili su kojem identitetu pripadate.”
Nakon Hikmetove prezentacije uslijedila je priča o preživljavanju Hasana Hasanovića. Hasan je preživio genocid u Srebrenici pridruživši se ,,Koloni”, grupi od 15 hiljada muškaraca Bošnjaka koji su pobjegli iz Srebrenice kroz šumu u nadi da će doći do Tuzle, najbliže slobodne teritorije (Remembering Srebrenica, 2014). Na ovom mučnom putovanju dugom 70 kilometara, koje je bilo praćeno teškim artiljerijskim napadima i prolaskom kroz minska polja, Hasan je imao tek malo hrane i vode i nije mogao spavati od straha da će biti ubijen. Samo 3 hiljade muškaraca iz ove grupe je uspjelo doći na sigurnu teritoriju. Ostali, uključujući Hasanovog oca i brata blizanca, su ubijeni iz vatrenog oružja ili su stradali u zloglasnom Maršu smrti.
Hasan je naglasio da mu je jedan od najtežih dana u životu bio dan kada je morao sahraniti brata blizanca. ,,Morao sam vlastitim rukama staviti njegove kosti u grob, pravi grob. Bili smo blizanci. Nosili smo istu odjeću. Sve smo radili zajedno.” Uprkos svojoj tragičnoj prošlosti i ličnoj traumi, Hasan nikada nije prestao pričati svoju priču, a danas je kustos Memorijalnog centra Srebrenica i proslavljeni autor knjige Surviving Srebrenica (Preživjeti Srebrenicu), ličnog memoara u kojem iznosi svoja iskustva prije, tokom i nakon genocida.
Za kraj programa, Jasmina Đikoli, novinarka i radio voditeljica pročitala je dio imena žrtava genocida u Srebrenici. Tokom 15 minuta, dok je međunarodna zajednica slušala u tišini i solidarnosti, spomen na žrtve je bio kratak, ali moćan trenutak. Tokom 24 sata programa, CPI se povezao sa umjetnicima, aktivistima i naučnicima iz različitih zajednica u Argentini, Kini, Njemačkoj, Poljskoj, Ruandi, Južnoj Africi, Velikoj Britaniji i SAD-u. Globalno virtualno bdijenje je bio događaj bez presedana koji okupio globalne aktiviste s istom misijom stvaranja snažnog pokreta za zaustavljanje mržnje.
Prema riječima Davida Fox-Estrina i u duhu CPI-ove posvećenosti svijesti o genocidu: „April i završnicu mjeseca kroz virtualno bdijenje vidimo kao trenutak u kojem pokazujemo jedinstvo i u kojem nastavljamo rad na pronalasku rješenja i inspiracije, da bi se zatim ostatak godine vratili na posao i sve ponovili ispočetka.”
