Prevazilazi li Bugojno podjele nastale ratom?

Foto: Papaioannou Kostas

U Bugojnu, gradu u srednjoj Bosni, dvadeset pet godina nakon rata, i dalje su vidljive podjele. Iako nije riječ o administrativno podijeljenom gradu, Bošnjaci i Hrvati žive skoro u potpunosti odvojen život. Podijeljene su škole, ali i ugostiteljski objekti u kojima se tačno zna ko dolazi, a ko ne.

Jedino zajedničko su mladi koji žele promjene. Među njima su i Andrea Pocrnja i Mahira Herić, mlade aktivistkinje koje su ove godine završile srednju školu.

„Ne ustručavam se druge nacije i izlazim na mjesta gdje se ja osjećam ugodno. Odlično se snalazim i sklapam prijateljstva sa ljudima druge nacije. Ponekad mi smeta sistem u Bugojnu, ne stvara mi prepreke, ali zajednica bi mogla pružiti mnogo bolje mogućnosti nego što sada pruža. Završila sam srednju školu i planiram napustiti Bugojno“, kaže Andrea, koja vjeruje da upravo mladi treba da budu nosioci pozitivnih promjena.

Andrea Pocrnja

Andreina sugrađanka Mahira često razmišlja, kako kaže o toj ,,podjeli” Bugojna, iako nikada nije osjetila neugodnost  u društvu osoba koje nisu njene nacionalne pripadnosti.

„Međutim, iz priča oko mene, priča mojih roditelja koji su nakon rata u BiH osjetili tu neku neugodnost, i to ne samo Bošnjaci nego i ljudi hrvatske nacionalne pripadnosti. Moj stav prema tome je da jednostavno nikog ne gledam drugačije bilo koje nacionalne pripadnosti bio i trudim se da ja i moje društvo prihvatimo svakoga bilo ko on bio“, objašnjava Mahira za Balkan Diskurs.

Mahira Herić

Prisjeća se kako je prije tri godine bila na protestima u Travniku koji su organizovani zbog sistema „dvije škole pod jednim krovom“. Bila je, kaže tada ponosna na sebe, budući da je i sama pohađala nastavu u jednoj takvoj ustanovi i smatra da je takav način obrazovanja u potpunosti pogrešan.

Od kraja rata u Bosni i Hercegovini funkcioniše sistem „dvije škole pod jednim krovom“ u okviru kojeg djeca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u 13 gradova u Federaciji BiH, pohađaju nastavu odvojeno u istoj zgradi, prema dva nastavna plana i programa, hrvatskom i bosanskom.

Vrhovni sud Federacije BiH je 2014. godine donio presudu u kojoj je navedeno da ,,dvije škole pod jednim krovomˮ predstavljaju etničku segregaciju učenika i da takva praksa mora biti ukinuta, no to se još uvijek nije desilo.

U izvještaju Misije OSCE-a u BiH iz 2018. godine između ostalog se navodi da se karakteristike „dvije škole pod jednim krovom“ razlikuju od slučaja do slučaja, no da je svima zajedničko to da se u njima vrši segregacija učenika, i da se kroz tu segregaciju u školi uče da među njima postoje nepremostive razlike.

„Imam prijatelje i poznanike druge nacije i dio su mog života i mog društva. Ne suzdržavam se, najnormalnije izlazim u kafiće u koje želim bez obzira ko izlazi u iste. Mislim da ne treba biti bitno ko je koje nacionalne pripadnosti, te da mladi trebaju da rade skupa i da se trude da suzbiju ove stereotipe“, kaže Mahira.

Ona smatra da mladi u Bugojnu ispaštaju zbog manjka prilika za rad i poručuje im da budućnost neće biti ništa bolja ako ne pokrenu inicijative za bolje sutra i suzbijanje stereotipa.

Jedno od mjesta gdje se mladi u Bugojnu sastaju je Omladinski centar. Direktor Adis Čaušević kaže da je položaj mladih u Bugojnu bolji nego ranije, ali da oni i dalje nemaju adekvatan tretman od lokalne zajednice, koja ne investira u mlade.

„Ja Bugojno ne posmatram kao podijeljeni grad. Situacija je sad puno bolja nego što je bila prije, recimo, petnaest godina. Mislim da sada dosta mladih boravi zajedno u istim kafićima i prostorima, što nije bio slučaj ranije“, kaže on.

Adis Čaušević

Adis je naglasio i da u Omladinskom centru imaju jednu uzrečicu koja glasi: „Ovdje ne postoje MI i ONI, ovdje postoje MLADI“, te da se svi trude da otjeraju nacionalne predrasude i imaju jednake uslove za rad.

„Sve aktivnosti koje smo organizovali uz pomoć IOM BiH u protekle dvije godine su bile zajedničke. Bilo je otpora na početku. Sjećam se da je bivša direktorica iz Srednje škole Uskoplje koje ima dva odjeljenja u Bugojanskoj Mješovitoj srednjoj školi bila protiv zajedničkih aktivnosti, međutim dolaskom novog direktora to se promijeniloˮ navodi Adis i dodaje kako kroz rad nije primijetio nacionalne ili vjerske netrpeljivosti među mladima.

Adis vjeruje da su Bosni i Hercegovini potrebne promjene, ali one koje će učiniti da ljudi budu osvješteniji  i „da ne čekaju da im nešto padne s neba“.

„Valjda mi neće zamjeriti stari, ali kad se smijeni jedna generacija starijih ljudi koji su nacionalistički nastrojeni, mislim da će doći generalna promjena“, dodaje Adis za kraj razgovora.

Sajra je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Bugojna. Zanimaju je aktivizam i volontiranje. Krajnji profesionalni cilj joj je da postane ambasadorica Bosne i Hercegovine.

Vezani članci

Čestitost u vremenu zla
„Rat je kao kad udari bujica i onda ona izbaci đubre na površinu. Odakle li oni isplivaju, hajde znaj. Sve što ima đubreta ono ispliva, a oni pošteni ljudi, oni se povuku.To đubre pliva i pliva, sve dok ono pliva oko nas, neće nam se izbistriti. Nažalost mnogo đubreta ima oko nas.”
Marina Adamović: Humanitarka bez granica
Ne sećam se kada sam je prvi put videla. Znam da je sedela u invalidskim kolicima i sakupljala novac za lečenje onih kojima je novac potreban. Bar je tako pisalo na onima kartonima koje je okačila sa svih strana svojih kolica. Nekoliko puta sam ostavila svoj prilog nadajući se da će ovog puta otiću u prave ruke. Iskreno, nisam mnogo ni obraćala pažnju na nju.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu