U Bugojnu, gradu u srednjoj Bosni, dvadeset pet godina nakon rata, i dalje su vidljive podjele. Iako nije riječ o administrativno podijeljenom gradu, Bošnjaci i Hrvati žive skoro u potpunosti odvojen život. Podijeljene su škole, ali i ugostiteljski objekti u kojima se tačno zna ko dolazi, a ko ne.
Jedino zajedničko su mladi koji žele promjene. Među njima su i Andrea Pocrnja i Mahira Herić, mlade aktivistkinje koje su ove godine završile srednju školu.
„Ne ustručavam se druge nacije i izlazim na mjesta gdje se ja osjećam ugodno. Odlično se snalazim i sklapam prijateljstva sa ljudima druge nacije. Ponekad mi smeta sistem u Bugojnu, ne stvara mi prepreke, ali zajednica bi mogla pružiti mnogo bolje mogućnosti nego što sada pruža. Završila sam srednju školu i planiram napustiti Bugojno“, kaže Andrea, koja vjeruje da upravo mladi treba da budu nosioci pozitivnih promjena.
Andreina sugrađanka Mahira često razmišlja, kako kaže o toj ,,podjeli” Bugojna, iako nikada nije osjetila neugodnost u društvu osoba koje nisu njene nacionalne pripadnosti.
„Međutim, iz priča oko mene, priča mojih roditelja koji su nakon rata u BiH osjetili tu neku neugodnost, i to ne samo Bošnjaci nego i ljudi hrvatske nacionalne pripadnosti. Moj stav prema tome je da jednostavno nikog ne gledam drugačije bilo koje nacionalne pripadnosti bio i trudim se da ja i moje društvo prihvatimo svakoga bilo ko on bio“, objašnjava Mahira za Balkan Diskurs.
Prisjeća se kako je prije tri godine bila na protestima u Travniku koji su organizovani zbog sistema „dvije škole pod jednim krovom“. Bila je, kaže tada ponosna na sebe, budući da je i sama pohađala nastavu u jednoj takvoj ustanovi i smatra da je takav način obrazovanja u potpunosti pogrešan.
Od kraja rata u Bosni i Hercegovini funkcioniše sistem „dvije škole pod jednim krovom“ u okviru kojeg djeca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u 13 gradova u Federaciji BiH, pohađaju nastavu odvojeno u istoj zgradi, prema dva nastavna plana i programa, hrvatskom i bosanskom.
Vrhovni sud Federacije BiH je 2014. godine donio presudu u kojoj je navedeno da ,,dvije škole pod jednim krovomˮ predstavljaju etničku segregaciju učenika i da takva praksa mora biti ukinuta, no to se još uvijek nije desilo.
U izvještaju Misije OSCE-a u BiH iz 2018. godine između ostalog se navodi da se karakteristike „dvije škole pod jednim krovom“ razlikuju od slučaja do slučaja, no da je svima zajedničko to da se u njima vrši segregacija učenika, i da se kroz tu segregaciju u školi uče da među njima postoje nepremostive razlike.
„Imam prijatelje i poznanike druge nacije i dio su mog života i mog društva. Ne suzdržavam se, najnormalnije izlazim u kafiće u koje želim bez obzira ko izlazi u iste. Mislim da ne treba biti bitno ko je koje nacionalne pripadnosti, te da mladi trebaju da rade skupa i da se trude da suzbiju ove stereotipe“, kaže Mahira.
Ona smatra da mladi u Bugojnu ispaštaju zbog manjka prilika za rad i poručuje im da budućnost neće biti ništa bolja ako ne pokrenu inicijative za bolje sutra i suzbijanje stereotipa.
Jedno od mjesta gdje se mladi u Bugojnu sastaju je Omladinski centar. Direktor Adis Čaušević kaže da je položaj mladih u Bugojnu bolji nego ranije, ali da oni i dalje nemaju adekvatan tretman od lokalne zajednice, koja ne investira u mlade.
„Ja Bugojno ne posmatram kao podijeljeni grad. Situacija je sad puno bolja nego što je bila prije, recimo, petnaest godina. Mislim da sada dosta mladih boravi zajedno u istim kafićima i prostorima, što nije bio slučaj ranije“, kaže on.
Adis je naglasio i da u Omladinskom centru imaju jednu uzrečicu koja glasi: „Ovdje ne postoje MI i ONI, ovdje postoje MLADI“, te da se svi trude da otjeraju nacionalne predrasude i imaju jednake uslove za rad.
„Sve aktivnosti koje smo organizovali uz pomoć IOM BiH u protekle dvije godine su bile zajedničke. Bilo je otpora na početku. Sjećam se da je bivša direktorica iz Srednje škole Uskoplje koje ima dva odjeljenja u Bugojanskoj Mješovitoj srednjoj školi bila protiv zajedničkih aktivnosti, međutim dolaskom novog direktora to se promijeniloˮ navodi Adis i dodaje kako kroz rad nije primijetio nacionalne ili vjerske netrpeljivosti među mladima.
Adis vjeruje da su Bosni i Hercegovini potrebne promjene, ali one koje će učiniti da ljudi budu osvješteniji i „da ne čekaju da im nešto padne s neba“.
„Valjda mi neće zamjeriti stari, ali kad se smijeni jedna generacija starijih ljudi koji su nacionalistički nastrojeni, mislim da će doći generalna promjena“, dodaje Adis za kraj razgovora.
