Daun sindrom centar iz Banjaluke je jedinstvena ustanova socijalne zaštite na prostoru Bosne i Hercegovine koja svojim programom socijalne rehabilitacije izgrađuje kapacitete osoba sa Daunovim sindromom za funkcionalan život.
U septembru prošle godine, Daun sindrom centar je dobio status ustanove socijalne zaštite, a prethodno je, od 2005. godine, funkcionisao kao udruženje građana.
U sklopu ovog Centra, pored sjedišta u Banjaluci, otvorene su i dvije komune: na Banji Vrućici i na Jahorini. Komuna na Banji Vrućici raspolaže plastenikom, voćnjakom i pčelinjakom, dok je voćnjak posađen i u komuni na Jahorini, a u planu je instalacija pogona za proizvodnju eteričnih ulja.
,,Kada sam pokrenuo program socijalne rehabilitacije 2015. godine, mislio sam da ću promijeniti njih, a oni su promijenili mene kada sam vidio šta sve mogu. Podučavajući njih, ja zapravo učim od njih. Njihov altruizam ne sadrži ni dio egoizma u sebi, jer oni kada pomognu ne traže i ne očekuju ništa zauzvrat”, objašnjava Zoran Jelić, direktor Daun sindrom centra.
Kako sam kaže, u prošlom životu je bio građevinski inženjer, a sada je psihoterapeut i refleksolog. Nova zvanja je stekao obukama u inostranstvu. Navodi da sa štićenicima radi svaki dan, a pomaže i to što svira gitaru. U rad Centra je uključena i njegova supruga Zdravka Jelić koja je po zanimanju arhitektica, a u Centru je voditeljica likovne terapije.
Zoran Jelić je osnovao ovaj Centar iz ličnih razloga sa nastojanjem da pomogne svom sinu Lazaru koji se rodio sa Daunovim sindromom. Motiviralo ga je to što su osobe sa Daun sindromom, nakon što napune 19 godina i prestanu da pohađaju ustanove obrazovnog karaktera, prepuštene same sebi i roditeljima.
,,Tako postaju nevidljivi i za stručnjake i za širu okolinu. Mnogi od njih tada zapadaju u stanje apatije što kasnije može dovesti do razvijanja ozbiljnih depresivnih stanja. Zato sam sve ovo pokrenuo kako bih vratio ono što je osobama sa Daunovim sindromom oduzeto, a to je pravo na dostojanstven život”, dodaje on.
Metode usklađene sa onim u Evropskoj uniji
Jelić navodi da je model socijalne rehabilitacije koji sprovodi Daun sindrom centar usklađen prema modelu koji se sprovodi u Evropskoj uniji. U pitanju je rehabilitacioni program “PAIN”, koji za cilj ima izgradnju ličnog identiteta i integriteta osoba sa Daunovim sindromom na osnovu prava na samoizbor.
Taj model socijalne rehabilitacije podrazumijeva grupne i individualne psihoterapije, likovnu, dramsku, muzičku, plesnu i sportsku terapiju te program osamostaljivanja i radnog osposobljavanja. Prethodnih godina su imali saradnju sa nekoliko banjalučkih kafića u kojima su štićenici radili kao konobari. Sarađivali su i sa Zdravstveno-turističkim centrom Banja Vrućica i hotelom Kardial, sve do izbijanja pandemije korona virusa.
Od jula ove godine otvorena je komuna na Jahorini u okviru koje je uspostavljena saradnja sa Olimpijskim centrom Jahorina i hotelom Vučko. Zahvaljujući postignutoj saradnji, štićenici će prolaziti kroz obuke za konobare, kuvare, sobare, higijeničare i radnike u vešeraju.
,,Fokus je na onome što oni mogu, da izgrade samopouzdanje i razviju svoje potencijale, rušeći predrasude i boreći se protiv diskriminacije i stigmatizacije, jer od samog rođenja slušaju od okoline samo šta ne mogu i kako neće moći biti korisni članovi društva”, kaže Jelić.
Ovakav centar je važan, kaže Slađana Popović, master psihološkinja i psihoterapeutkinja pod supervizijom.
,,Kroz aktivnosti koje ovaj Centar sprovodi, osobe sa Daunovim sindromom se osnažuju i stiču kompetencije za izvršavanje određenih poslova što značajno doprinosi socijalizaciji ovih osoba. Na ovaj način se građanima šalje poruka da osobe sa Daunovim sindromom mogu i trebaju da budu aktivni članovi zajednice”, dodaje ona.
Naglašava da su u društvu još uvijek prisutne predrasude i stigmatizacija prema osobama koje su na neki način drugačije.
,,Nažalost, svjedoci smo da se osobe sa Daunovim sindromom, ali i druge osobe koje imaju bilo koji vid smetnji u razvoju ili neki oblik fizičkog invaliditeta, degradiraju i marginalizuju od strane društva. Ljudi često iz neznanja, neinformisanosti i straha, donose mnogo pogrešnih zaključaka i predrasuda o osobama sa Daunovim sindromom’’, navodi Popović.
,,Rad ovog Centra je primjer dobre prakse jer omogućava uključivanje osoba sa Daunovim sindromom u zajednicu, podižući svijest javnosti o sposobnostima i potencijalima osoba sa Daunovim sindromom, rušeći predrasude i stigmu”, objašnjava.
Rušenje predrasuda
Mnoge predrasude su štićenici Daun sindrom centra srušili u septembru 2019. godine kada je premijerno odigrana predstava “Mali princ”, prva predstava u BiH koju su izvele osobe sa Daunovim sindromom, dok je u junu ove godine premijerno prikazan i dokumentarni film “Neki novi Brodvej” koji je na filmskom platnu oslikao živote štićenika ovog Centra.
Još jednom su štićenici Daun sindrom centra srušili predrasude u maju ove godine, kada su osvojili prvo mjesto na Međunarodnom gastronomskom festivalu u Moskvi. Bili su jedini tim sačinjen od osoba sa smetnjama u razvoju.
Svi vidovi terapija koje organizuju u Centru imaju za cilj da svako od štićenika otkrije svoje potencijale, odnosno da svako pronađe ono što mu najviše “ide od ruke”, a onda se dalje radi na razvijanju tog potencijala.
Jedna od štićenica Daun sindrom centra iz Banjaluke je i dvadesetosmogodišnja Sandra Radinković. Kaže kako voli sve aktivnosti koje radi u Centru. ,,Volim sve da radim, i da slikam, kuvam, perem, berem bilje, to sve radim iz ljubavi. Mi smo tim, sve radimo zajedno. Nema tu laganja i izmotavanja. Mi smo porodica”, priča Sandra sa osmijehom.
Sandra dodaje kako joj Centar mnogo znači, da je u njemu stekla mnogo drugara, ali i da im pomaže da budu pametni, vrijedni iskreni i dobri ljudi.
Njene želje za budućnost su usmjerene ka zaposlenju i samostalnosti. ,,Hoću da radim, da budem kuvarica, volim sve da kuvam i ja to mogu”, dodaje Sandra.
Kao i Sandri, tako i Aleksandri Lakić, dvadesetpetogodišnjoj štićenici ovaj Centar znači mnogo.
,,Meni ovo znači sve u životu, da se aktiviram i da se bavim onim što volim. Volim ove ljude koji su uz mene, moje drugare, Zorana i Zdravku. Da nema ovog Centra, ne znam šta bi bilo sa mnom i svima nama, ne znam šta bih uradila – život bi mi bio mnogo teži”, kaže ona.
Navela je da u budućnosti sebe vidi kako radi i kako se bavi sportom. ,,Imam planove u sportu. Volim da igram fudbal i košarku, jer sportom pokazujem svoj trud. Želim da prođem obuku za konobaricu i kuvaricu i da pokažem sve što ja mogu”, dodaje.
Pomak u sistemu formalnog obrazovanja
Zoran Jelić ističe da je Daun sindrom centar doprinio i značajnom pomaku u sistemu formalnog obrazovanja u pogledu ophođenja prema osobama sa Daunovim sindromom. Početkom juna ove godine je potpisan sporazum sa Medicinskim fakultetom Univerziteta u Foči. Sporazumom je predviđena višednevna obuka za studente defektologije u komuni na Jahorini.
Također je uspostavljena saradnja sa Medicinskim fakultetom Univerziteta u Banjaluci. Saradnjom je dogovoreno da će studenti medicine tokom pete godine studija učiti o programu socijalne rehabilitacije osoba sa Daunovim sindromom.
Iako je Daun sindrom centar zvanično postao ustanova socijalne zaštite od septembra 2020. godine, još uvijek nemaju finansijsku podršku.
Trenutno se finansiraju dobrovoljnim donacijama privrednika i građana, kao i iz ličnih resursa njegove porodice. Jedan dio finansijskih izvora dolazi preko samoprivređivanja kroz proizvodnju i prodaju biljnih i mednih preparata u okviru komune na Banjoj Vrućici. Međutim, direktor Daun sindrom centra ističe da ovi finansijski izazovi, kao ni izazovi u pogledu ljudskih resursa, ipak nisu najveći sa kojima se Centar susreće.
,,Najveći izazov su stavovi roditelja osoba sa Daunovim sindromom. Roditelji nisu svjesni svih potreba i mogućnosti osoba sa Daunovim sindromom zbog nedovoljno pruženih informacija od strane stručnjaka po rođenju djeteta i to se mora promijeniti kroz pokazivanje pozitivnih primjera šta sve mogu osobe sa Daunovim sindromom, a mogu puno toga”, zaključuje Jelić.
