Ponovo rođen Međunarodni festival dokumentarnog filma u Tuzli

Foto: Ramo Tučić

Nakon 32 godine povezana je historijska nit i ponovno pokrenut Međunarodni festival dokumentarnog filma u Tuzli, s tradicijskom crvenom bojom koja simbolizuje “Rudare” ali i prolivenu krv radničke klase za gradnju zemlje, a s ciljem da bude otrgnut od zaborava za nove, mlade generacije. 

Međunarodni festival dokumentarnog filma Tuzla, 24. po redu, održan je od 22. do 24. oktobra ove godine. Posljednji je bio 1990. godine i prekinut je zbog ratnih dešavanja, a okupljao je velika imena iz filmskog svijeta. Na ovogodišnjem Festivalu učešće je uzelo pet filmova, a za najbolji dokumentarni film izabran je “Svjetla Sarajeva”, režisera Srđana Perkića. 

 „Dobiti nagradu u slobodarskom, multietničkom, multikulturalnom gradu kao što je Tuzla zapravo nosi posebnu čar. Nastaviti tu tradiciju na kojoj su se nekada pojavljivala velika imena za mene je posebno iskustvo i predivna emocija koju nosim sve vrijeme“, rekao je Perkić, dobitnik nagrade “Rudar” za najbolji dokumentarni film. 

Nagrada “Rudar” je odličje prijeratnog Festivala, kao i plakat s prkosnom crvenom bojom kao što je i sam rudar. 

Nagrada Rudar dodijeljena je po 24. put. (Foto: Ramo Tučić)

„Ono što predstavlja tradiciju Festivala je crvena boja, boja prolivene krvi za gradnju zemlje koju je gradila radnička klasa, ali i “Rudar”. To su definitivno simboli ovog grada“, rekao je Boris Balta, direktor Tuzla Film Festivala.

Ove godine Međunarodni festival dokumentarnog filma Tuzla održan je kao dio Tuzla Film Festivala i tako će biti dok „ne stane na noge“ a organizatori vjeruju i dok ne povrati svoju staru slavu i ne mogne biti zaseban događaj. Na Festivalu je dodijeljena i nagrada “Vila”, koju već 11 godina dodjeljuje Tuzla Film Festival. 

Prvi put Međunarodni festival dokumentarnog filma je organizovan 1968. godine kao Radnički festival i niko nije ni slutio da će 1990. godine posljednji put vidjeti njegove boje na filmskom platnu u Tuzli. Tad se već, kako je pojasnio Balta, osjetio raspad Jugoslavije, a Tuzla je bila na margini političkih dešavanja i nisu znali šta će ih dočekati. 

Tuzlu i njene građane je dočekala blokada. Iako je Tuzla gradila svoju kulturu, Balta smatra da su bili marginalizovani i zbog svog ,,lokal patriotizma“, a što se ogledalo i u tome da nisu imali funkcionalnu kino dvoranu do 2012. godine. 

Zbog uspostavljanja festivalske kulture, a prije svega filmske, rodila se ideja da se pokrene Tuzla Film Festival koji je ove godine proslavio 11. izdanje. Zapravo, Tuzla Film Festival poslužio je kao kolijevka ponovnog uspostavljanja kultnog Festivala dokumentarnog filma.

Balta je pojasnio da je bilo razmišljanja da se prije Tuzla Film Festivala pokrene Festival dokumentarnog filma, ali u tom trenutku se smatralo da ne postoji dovoljno publike koja bi pratila dokumentarni film kao konkretnu umjetničku formu. Međutim, u sklopu Tuzla Film Festivala postoji nekoliko kategorija, među kojima je i dokumentarni film i Balta je primijetio sve veći broj publike kako dolazi na projekcije a što je i bio trenutak da ponovno pokrenu Festival dokumentarnog filma i tako ga otrgnu od zaborava. 

Ipak, da nije bio skroz zaboravljen, pokazatelj je inicijativa da se napravi jedinstvena izložba novinskih članaka ili bilo kojeg medija kao svjedočanstvo postojanja Festivala.  Bilo je skepticizma da se ideja može realizovati, jer se u to vrijeme mnogo više bavilo pozorištem ili nekom drugom umjetnošću, umjesto filmom.

Sabina Babajić, voditeljica Zavičajne zbirke Narodne i univerzitetske biblioteke “Derviš Sušić” Tuzla, kazala je da je bila skeptična oko ideje da se napravi jedinstvena izložba novinskih članaka ili bilo kojeg drugog medija ali ipak je počela prikupljati tekstove. 

Izložbena postavka u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Derviš Sušić Tuzla posvećena događajima festivala u periodu njegovog održavanja (Izvor: Tuzlanska Bibioteka Derviš Sušić, Facebook)

„Ono što me posebno iznenadilo jeste da se o Festivalu nije pisalo samo u dnevnoj periodici s bosanskohercegovačkog podneblja, nego su o njemu pisale i novine iz regije“, rekla je Babajić.  

Izložba arhiva svjedoči i podsjeća da je nekada postojao Međunarodni festival dokumentarnog filma u Tuzli, kroz razne spise, filmske sveske, isječke iz novinskih članaka i prigodne monografije posvećene portretima važnih režisera koji su u to vrijeme doprinosili izgradnji i značaju samog Festivala. 

Ramo je bachelor žurnalistike. Zaposlen je na RTV Slon Tuzla, a pored toga obavlja poslove PR marketinga za nekoliko kompanija. Svestran je, a javnosti je prepoznatljiv kao nagrađivani slikar te iza sebe ima nekoliko samostalnih, kao i grupnih izložbi. Bavi se i pjevanjem, te je aktivan član Vokalnog ansambla BKC-a TK.

Vezani članci

Vital Voices: Ulaganje u žene za bolje sutra
Na svakom profesionalnom putu postoje mnogobrojne prepreke, pa tako i u oblasti ljudskih prava i izgradnje mira u postkonfliktnom društvu. Jedan od načina kako sam prevazišla prepreke u svakodnevnoj borbi za napredak je mreža podrške i mentora. Pokazala se neprocjenjivom.
Otpor i aktivizam LGBTQI+ zajednice u Bosni i Hercegovini
LGBTQI+ aktivisti su 2019. godine u Bosni i Hercegovini (BiH) u Sarajevu organizovali prvu Povorku ponosa. Događaj je popraćen međunarodnim medijima i dobio je niz pozitivnih reakcija zbog svog značaja. Akademsko istraživanje čak je pokazalo da je događaj pomogao promjeni javnog mišljenja prema ovoj zajednici među stanovnicima Sarajeva.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu