Stonoteniski klub „Vrbas“ u Banja Luci, putem kojeg su osobe s invaliditetom uključene u sport i takmičenja, među kojima su i svjetska, iza sebe ima više od 600 medalja, pehara i priznanja, ali suočava se s problemom prostora koji je prijeko potreban za obavljanje treninga.
Uključenjem u sport osobe s invaliditetom, kako kažu predstavnici ovog Kluba, doprinosi fizičkom i psihičkom zdravlju, izgradnji samopouzdanja, kvalitetnijem životu općenito ali i pomjera granice. Međutim, postoje mnogobrojne prepreke koje osobe s invaliditetom moraju sami prevazići ukoliko se odluče baviti sportom, a prije svega riječ je o predrasudama koje su jako zastupljene, ali i finansijama i uopšte logistici koja im je potrebna da dođu na trening.
Bojana Vukotić je počela da se bavi stonim tenisom kako bi srušila dvostruku predrasudu. Prva je bila ta što je ženskog spola, a druga je što je osoba s invaliditetom. ,,Nije mi bilo bitno da osvajam medalje. To je došlo kao rezultat rada. Željela sam i da budem aktivna i očuvam zdravlje. Stoni tenis je sport koji je idealan za očuvanje kondicije, a opasnost od povreda je minimalna“, kazala je Vukotić.
Među uspješnim sportašima ovog kluba nalazi se i Haris Eminović koji je ujedno i prvi stonotenisač koji je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Paraolimpijskim igrama u Tokyu 2020. godine.
,,Kao takmičar ima osvojene tri medalje na Svjetskim kupovima u Finskoj, Češkoj i Francuskoj te peto mjesto na Svjetskom kupu u Egiptu. Osim toga, vlasnik je dvije zlatne medalje s Balkanskog kupa i 20 medalja i pehara s Evropskih kupova. Svojim rezultatima je ostvario odlazak na Olimpijske igre u Tokyo 2020. godine. Šampion je Bosne i Hercegovine u svojoj kategoriji za osobe s invaliditetom i jedan od najperspektivnijih takmičara u Banja Luci (Republika Srpska, Bosna i Hercegovina) i regionu“, kazao je Jovica Šormaz, osnivač i trener Stonoteniskog kluba „Vrbas“.
Unatoč zavidnim uspjesima koje ostvaruju, Stonoteniski klub „Vrbas“ je ostao bez prostora u kojem su trenirali jer im Gradska uprava Grada Banja Luke nije odobrila da ga i dalje koriste, a nije im dodijeljen ni bilo koji drugi. Zbog toga, Šormaz je kazao da trenutno i zvanično klub ne radi i ne sprovodi trenažne procese. Sportisti Kluba se snalaze preko poznanika, najčešće u garažama ili obavljaju treninge kod prijatelja.
Pobjeda je i samo uključenje u sport
Kroz Stonoteniski klub „Vrbas“ iz Banja Luke je prošlo više od 300 polaznika, koji su se okušali u stonom tenisu. Učestvuju na takmičenjima na nivou Bosne i Hercegovine u svim invalidnim kategorijama. Ukupno na takmičenjima iz ovog Kluba je bilo više od 120 takmičara. Šormaz je kazao da su prvi u Bosni i Hercegovini koji su uveli inkluziju u sport.
„Smatram pobjedom trenutak kada mladu osobu s invaliditetom uključim u sport jer samim uključenjem ta osoba prelazi iz pasivnog u aktivni dio društva. Sport daje sposobnost, ne samo zdravlje. Mladi postaju odgovorni prema sebi, prema životu i takvim pristupom lakše savladavaju životne prepreke“, kazao je Šormaz.
U bh. društvu još uvijek su prisutne predrasude o bavljenju sportom osoba s invaliditetom. S tim se slaže i Vukotić, pojasnivši da predrasude postoje u samim udruženjima osoba s invaliditetom, ali i kod pojedinih osoba s invaliditetom.
Šormaz naglašava da je potrebno probuditi svijest i pokazati osobama s invaliditetom važnost bavljenja sportom, ali i ne samo njima, već i njihovim porodicama, ljekarima, profesorima fizičkog vaspitanja i tako dalje, jer sport može biti za svakoga i ima mnogo benefita i to ne samo fizičkih nego i mentalnih jer će tako osoba izaći iz kuće, osvijestiti se da mogu nešto što prije nisu znali da mogu, podiže samopouzdanje i pomjera granice.
Kada se osobe s invaliditetom počnu baviti sportom, Vukotić ističe da su uslovi jako teški (finansijski, prevoz i sl.), ali da bi se većim zalaganjem institucija mogla obezbijediti sredstva i raditi na promociji.
„U svijetu postoji 42 miliona registrovanih stonotenisera s invaliditetom. Bilo bi dobro da i mi doprinesemo tom broju jer imamo dosta njih kojima treba neki angažman u okviru integracije u društvu“, kazala je Vukotić.
Aktivirati osobe s invaliditetom
Sportski klubovi za osobe s invaliditetom, prema mišljenju Vukotića, nemaju podršku lokalne vlasti iako postoji ogroman potencijal da institucije pomognu sportskom aktiviranju ovih osoba. ,,Dobrobit je ogromna, od poboljšanja opšteg zdravstvenog stanja, psihičkog zdravlja, kroz sportske uspjehe i druženje s drugim sportistima i putovanjima na razne sportske događaje. Poseban je osjećaj za osobe s invaliditetom koje osvoje neku nagradu za sportski uspjeh jer je to baš onaj segment koji im je oslabljen. Time je uspjeh veći, jer se ostvaruju u onom segmentu koji im je oštećen“, smatra Vukotić.
Trener Šormaz ističe da je bavljenje sportom važno jer doprinosi kvalitetnom životu u cjelini: ,,U sportske aktivnosti ubrajaju se različite motoričke aktivnosti varijabilnog i dinamičnog karaktera, kroz koje čovjek zadovoljava potrebu za kretanjem, razvija sposobnosti, osobine i sportske vještine te čuva i unapređuje zdravlje. Takođe, kroz sportske aktivnosti čovjeku se pružaju i mogućnosti sportskog izražavanja i stvaralaštva te postizanja sportskih rezultata na svim nivoima takmičenja“.
Uprkos blagodatima koje donosi uključivanje u sport osoba s invaliditetom, sportisti Kluba „Vrbas“ nemaju prostor za treniranje u kojem bi mogli redovno obavljati treninge po šest ili osam sati dnevno ili imati posebne pripreme za takmičenja.
Dok pokušavaju da nađu način kako da prevaziđu problem prostora, iz Kluba „Vrbas“ ne odustaju od planova.
,,Imamo kapaciteta da u Parizu na Olimpijskim igrama 2024. godine imamo dvojicu svojih predstavnika. Realno je da uz Harisa imamo mladog takmičara na svjetskoj sportskoj sceni, ali bez dobre podrške teško da se može napraviti pozitivan iskorak“, zaključuje Šormaz.
