S ciljem širenja svijesti i empatije prema djeci koja se bore s još jednim izazovom u odrastanju – autizmom, Ivona Grbešić, iz Opuzena s dubrovačkom adresom je pokrenula blog „No ordinary mom (neobična mama)“, na kojem opisuje svakodnevni život sa svojom djecom, od kojih su dvojica dječaka suočena s poremećajem iz spektra autizma.
„Smatram da je svaki glas više u ovom svijetu uvijek dobro došao da podignemo svijest o autizmu i pokušamo prihvatiti različitosti i posebnosti naše predivne djece. Znam koliko nedostaje psihičke podrške kada pričamo o autizmu, savjeta, uputa, ideje“, navodi Ivona na blogu „No ordinary mom“.
Neobična mama – Ivona Grbešić – je samohrana majka devetogodišnje Laure i petogodišnjih Tina i Tonija, blizanaca koji su suočeni s poremećajem iz spektra autizma.
„Upravo nam je ta dijagnoza bila presudna u našim životima, otvorivši nam vrata u jedan potpuno drugačiji svijet“, kazala je Ivona, podsjetivši da je i sama trudnoća s blizancima bila komplicirana ali želja za životom i njihova i njena su bile veće od bilo kojeg straha.
Komplikacije kod blizanaca su uočene između druge i treće godine starosti. Ivona je kazala da nije bilo drugog izbora nego potražiti svu stručnu pomoć koja je bila dostupna.
„Autizam je dijagnosticiran u Zagrebu u Klaićevoj dječijoj bolnici i sam proces obrade je trajao tjedan dana. Obrada uključuje, osim logopeda i edukacijskih rehabilitatora, i sve druge preglede kako bi se isključila druga oštećenja“, pojasnila je Ivona, dodavši da su nakon toga dobili službenu potvrdu i imala je osjećaj da je tada počeo novi život.
U teškim trenucima je prestao da funkcioniše i njen brak, ali Ivona nije ostala sama jer je imala podršku svoje majke. „Bez da je išta pitala, stala je uz mene i moju djecu i odlučila koračati s nama kroz taj naš život“, kazala je Ivona, istaknuvši da to pokazuje da je majčin posao ustvari posao s doživotnim stažom.
Ivona je danas jako sretna jer su blizanci uveliko napredovali, a kako kaže, često se dogodi da pogleda unazad samo da vidi dokle su dogurali. „Još ne mogu da vjerujem da smo prošli jedan dio puta, možda i najteži“, kazala je Ivona, dodavši da joj nije jasno odakle je izašla sva ta snaga ali joj je padalo na pamet da posebni ljudi dobiju posebne misije u životu a njena je autizam.
Iz dosadašnjeg iskustva, poručuje da za rješavanje svakog problema potrebni su rad, disciplina, puno strpljenja i odricanja. „Radimo neke male korake naprijed, u biti možda na oko, nekome izgledaju mali, nama su veliki koraci ka naprijed“, pojasnila je Ivona, spomenuvši da su dječaci dobili potporu institucija ali i da ih pokušava uključiti u sve životne situacije jer je želja svakog roditelja koji ima dijete s poteškoćama u razvoju da jednog dana bude samostalno za život.
Dodaje da su dječaci puno postigli u zadnje tri godine a za neke stvari je mislila da ih nikad neće doživjeti a onda je shvatila da je trebalo samo malo više vjere.
„Nisam mislila da ću doživjeti da čujem Tinov glas. Toliko sam puta sanjala da razgovaramo, da ga čujem. Danas se on više ne vodi kao neverbalni autist. Svjestan je svijeta u kojem živi i prisutan. Pustio je svoj glas. I eto, uspjeli smo i to, trudimo se i dalje“, kazala je Ivona, istaknuvši da je uz svoju djecu puno toga naučila, ali i da je za velike korake i napredovanje potrebno dosta vremena.
Vjetar u leđa, kako je kazala je bio i odlazak u beogradsku kliniku, gdje su dječaci dobili sve potrebne tretmane. ,,Obojica idu u vrtić, Toni ide u redovni uz pratnju asistenta, a Tin ide kombinirano, u vrtić za djecu s posebnim potrebama i redovni. Od prošle godine uključeni su i u sportske aktivnosti, i drago mi je vidjeti da se sve više otvaraju mjesta s takvim aktivnostima i za djecu poput njih“, kazala je Ivona.
Pojašnjavajući svoj odnos s dječacima, Ivona je kazala da svi traže svoje vrijeme i neko je u tome više, a neko manje dominantan.
,,Bez obzira što dosta aktivnosti radimo zajedno, svjesna sam da sam svakome od njih potrebna i nasamo. Tako da se trudim kombinirati posebne izlaske i aktivnosti van kuće. Vikend proveden samo s mojom djevojčicom i to je vrijeme za nas, odlazak u šetnje s Tinom ili obavljanje dnevne kupovine s Tonijem“, spominje Ivona, vođena intuicijom i ljubavi, jer tako uspijeva svakom od njih ugoditi.
U Bosni i Hercegovini ne postoje potpuni podaci koliko je djece suočeno s poremećajima iz autističnog spektra. Prema UNICEF-ovom istraživanju, 6,5 posto djece u BiH od dvije do devet godina starosti imaju smetnje u razvoju, a veliki dio njih ima poremećaje iz autističnog spektra. Uz institucionalnu jako bitna je i psihološka podrška, kako to ističe i „neobična mama“.
