Opsada Sarajeva kroz objektiv Paula Lowea: Stalna postavka u sarajevskoj Vijećnici

Tokom obilježavanja 30. godišnjice od početka opsade Sarajeva izložba ‘Opsada/Siege’ je izložena u auli sarajevske Vijećnice, koja je također bila razorena.Tokom fotografisanja Vijećnice 1993. godine, Lowe je kazao da je bila toliko uništena, razorena, da nije mogao zamisliti da će biti ponovno izgrađena, otvorena. ,,Postavljanjem fotografija, uključujući i onu snimljenu u ruševinama Vijećnice tokom rata, bio je snažan, simboličan trenutak za mene i ovaj grad“, pojasnio je Lowe.

Korištenjem modernih tehnologija bilo je moguće skenirati negative u visokoj rezoluciji i ispisati ih na mrežasti materijal koji je namijenjen za vanjsku upotrebu, što omogućava stvaranje ogromnih ispisa bez ugrožavanja kvalitete. Tako su crno-bijele fotografije širine 2,35 metara i visine 1,5 metara sadržane u izložbi ‘Opsada/Siege’ u sarajevskoj Vijećnici bile otisci u gotovo prirodnoj veličini koje se u atriju nisu takmičile s prostorom nego su djelovale s njim u sinergiji.

Atrij je šesterokutan, a Lowe je odabrao pet fotografija za prikaz na svakoj od šest strana -ukupno 30 fotografija. Svaka od šest “strana” ima temu: sama opsada, kultura, svakodnevni život, mehanizmi preživljavanja, smrt i djetinjstvo. „Stvarno sam želio koristiti fotografije na način koji bi odgovarao arhitekturi Vijećnice kako bih ispričao priču“, istaknuo je Lowe.  

Gledajući njegove crno-bijele fotografije, neki bi se mogli iznenaditi kada saznaju da je Lowe u početku bio poznat po fotografiji u boji. „Kada sam prvi put došao u Bosnu ‘92. godine, bio sam na neki način poznat kao mlad fotograf u usponu koji je pretežno radio u boji. Tokom svog prvog putovanja, fotografisao sam samo u boji“, kazao je Lowe.

Njegov prvi posjet Sarajevu je bio kratak, samo nekoliko sedmica. Zatim je otišao u Somaliju, gdje je zabilježio glad koja je tamo vladala. Ali, nešto ga je vuklo u Sarajevo gdje je i ostao  – zauvijek.

„Kad sam se vratio ‘93. godine, imao sam malo drugačiju perspektivu. Opsada je već zakoračila u svoju dugu drugu godinu. Više sam se zainteresovao za tu priču o svakodnevnom životu – kako ljudi, obični ljudi, preživljavaju u ovoj situaciji. Osjećao sam da bi nešto o prirodi grada, suštini onoga što je bilo, bolje funkcionisalo kao crno-bijelo“, pojasnio je Lowe zašto su fotografije crno-bijele.

Grad Sarajevo, Informativni centar Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u partnerstvu sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, Memorijalnim centrom Srebrenica i Modulom memorije su 4. i 5. aprila ove godine organizovali obilježavanje 30. godišnjice od početka opsade Sarajeva u sarajevskoj Vijećnici. Program obilježavanja na prijedlog gradonačelnice Benjamine Karić usvojilo je 23. februara gradsko vijeće Grada Sarajeva. Izložbom ‘Opsada/Siege’ započelo je obilježavanje 30. godišnjice opsade Sarajeva, a dan kasnije održana je međunarodna konferencija pod nazivom ‘30. godina poslije – Sarajevo’.

„Važno je da se ovakva svjedočanstva sačuvaju za buduće generacije – da upozoravaju, ali i da edukuju“, kazala je Ismena Čaušević, stručna saradnica Informativnog centra MKSJ-a.

Prema njenim riječima, izložba ‘Opsada/Siege’ je trajno pohranjena u Informativnom centru MKSJ u sarajevskoj Vijećnici i svake godine će biti ponovno izlagana u atriju za javno razgledanje u sklopu komemoracije.

“Tihi prkos građana”

Tokom otvaranja izložbe, gradonačelnica Karić je pohvalila izbor fotografija koje su odabrane. „Od 1992. do 1996. Paul Lowe je živio s nama u Sarajevu, dokumentujući našu svakodnevicu. Nije samo prikazivao stanovnike kako ulicom snajpera bježe od metaka, ili ranjenike koji traže pomoć, već i naše građane kako svojom snagom prkose svakodnevnim nedaćama“, kazala je Karić. 

Jedna od najdražih autorovih fotografija je usredočena na tihi prkos građana. „Postoji slika mlade djevojke koja gleda starca kako igra šah, snimljena na stubištu stambene zgrade. To je jednostavna slika, ali govori puno o svakodnevnom životu ljudi jer niste mogli izaći van“, istaknuo je Lowe. 

Prema njegovom mišljenju i izbor Susan Sontag da postavi “Čekajući Godoa” je bio vrlo prikladan jer je opsada bila takva – kako provodite vrijeme, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom.

Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja je ukazala na bitnost dokumentovanja, istaknuvši ulogu stranih fotografa i novinara koji su živjeli sa građanima Sarajeva i svakodnevno bilježili ono što se dešavalo i slali svoje izvještaje i fotografije u svijet, a što je pomoglo u osnivanju MKSJ i donošenju presuda o teroriziranju građana Sarajeva. 

Podsjetila je na saradnju s Informativnim centrom MKSJ-a, Gradom Sarajevom, Memorijalnim centrom Srebrenica, a što je imalo za rezultat da izložba ‘Opsada/Siege’ bude postavljena u Prostoru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, kao i u Memorijalnom centru Srebrenica.

Neznanje o opsadi Sarajeva

Izložba ‘Opsada/Siege’ otvorena je u Beogradu krajem aprila. Nataša Govedarica je iz Sarajeva, ali više od dvadeset godina živi u Beogradu. Trenutno je direktorica ForumZFD-a Srbija, njemačke organizacije za izgradnju mira koja je započela s radom  na Zapadnom Balkanu, a sada djeluje širom svijeta. Govedarica je bila glavni pokretač otvaranja ‘Siege/ Opsada’ u Beogradu.

„Prije desetak godina imali bismo izbor prostora u kojima smo mogli imati Paulovu izložbu. To je moglo biti, primjerice, u Kulturnom centru Beograda“, kazala je Govedarica, podsjetivši na izložbu “Masakr u Bogujevcima”, koja se odnosi na ubistvo dvije albanske obitelji od srpskih paravojnih skupina u gradu Podujevu tokom rata na Kosovu 1999. 

Ta je izložba, prema njenom mišljenju, predstavljala mnogo kontroverzniji materijal. Danas, međutim, kazala je da nema šanse da bi javno finansirana institucija prihvatila Paulov rad.

„Sada postoje zapravo dvije galerije koje prikazuju tu vrstu materijala: Prostor za kulturnu dekontaminaciju i Inicijativa mladih. Niko drugi ne želi ići protiv mainstreama – i, moram reći – nacionalističkog narativa“, kazala je Govedarica.

Uprkos reputaciji da privlači istu ekipu protiv ukorijenjene politike, Govedarica je bila zadovoljna raznovrsnom publikom.

„Ovakve događaje obično posjećuju isti zatvoreni krugovi, a ja ih sve poznajem. Obično bih hodala okolo govoreći: ʻbok, zdravo, zdravo, kako si?ʼ Ali ovaj put sam vidjela mnogo novih lica, mladih lica“, istaknula je.

Lowe je komunicirao s mladima prilikom otvaranja izložbe u Beogradu i bio je iznenađen koliko malo znaju o opsadi Sarajeva.

„Nekoliko ljudi je reklo istu stvar, što sam smatrao stvarno jezivim. Sve dok nisu bili u ranim 20-ima – to su fakultetski obrazovani mladi aktivisti za ljudska prava – nisu ni znali da se opsada Sarajeva desila. Nije da su je poricali. Jednostavno ona se nikad nije ni desila“, pojasnio je Lowe, što je za njega zapanjujuće da u glavnom gradu – bratskom gradu na neki način, udaljenom samo nekoliko sati – mnogi nisu ni znali da se opsada uopće desila.

Fotografije su ovo ljeto bile dostupne za još veći broj mladih. Komplet grafika iz sarajevske Vijećnice ovog jula je privremeno stigla u Srebrenicu na godišnjicu genocida. 

Prelazak iz “glasnih” u “tihe” fotografije

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, zahvalio se fotografu Lowe na dokumentovanju svakodnevnice građana Sarajeva tokom najduže opsade nekog grada u historiji tokom otvaranja izložbe ‘Opsada/Siege’ u Memorijalnom centru u Potočarima. Kazao je da je opsada Sarajeva najpotcjenjeniji događaj raspada bivše Jugoslavije. ,,Sarajevu niko nije davao nikakve izglede“, istaknuo je Suljagić.

Lowe je imao zanimljivu promjenu perspektive za fotografije koje je snimio u Sarajevu tokom rata. U početku je favorizirao ono što naziva “glasnim” fotografijama – fotografijama koje su izbliza i osobno prikazivale grozote. Fotografije koje su imale za cilj natjerati međunarodnu zajednicu da nešto učini.

Kako je vrijeme prolazilo, fotografije iz tog razdoblja počeo je cijeniti s estetskom vrijednošću – fotografije koje prikazuju tiše trenutke i otpornost, poput mnogih izloženih u ʻOpsada/Siege’.

„Fotografisao sam puno različitih načina na koje su ljudi izrađivali kućne sprave za nošenje vode, hrane, drva – dječja kolica, sanke, kolica. Snimio sam vjerovatno šezdeset ili sedamdeset različitih takvih sprava, što ima jaku etnografsku vrijednost“, istaknuo je Lowe.

Grafike iz Beograda bile su u Prizrenu na Kosovu kako bi bile prikazane tokom popularnog filmskog festivala Dokufest. Lowe je u pregovorima da ih izloži i u Novom Sadu.

Dok traje balkanski put izložbe ‘Opsada/Siege’, Lowe je naglasio je da želi pokušati pronaći neke ljude koje je fotografisao i vidjeti što im se dogodilo u proteklim godinama. „Želim ih pitati o njihovim sjećanjima na opsadu. To je sljedeći projekt“, najavio je Lowe.