Fond memorijala Kantona Sarajevo i Centar za postkonfliktna istraživanja predstavili su naučno-istraživački rad „Opsada Sarajeva od 1992. do 1995. godine“, kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja, ratni zločini u sarajevskim opštinama, kroz presude krivičnih sudova a s ciljem prihvatanja sudskih činjenica i doprinosa ka zaustavljanju negiranja terora i zločina počinjenih nad civilima Sarajeva.
Fond memorijala Kantona Sarajevo i Centar za postkonfliktna istraživanja predstavili su naučno-istraživački rad „Opsada Sarajeva od 1992. do 1995. godine“, kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja, ratni zločini u sarajevskim opštinama, kroz presude krivičnih sudova a s ciljem prihvatanja sudskih činjenica i doprinosa ka zaustavljanju negiranja terora i zločina počinjenih nad civilima Sarajeva.
U radu su obuhvaćene presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), odnosno Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, Suda Bosne i Hercegovine, Kantonalnog suda u Sarajevu, odnosno Vrhovnog suda Federacije BiH.
Na osnovu utvrđenih činjenica iz sudskih presuda opisano je strategijsko i operativno djelovanje vojnih i političkih struktura Republike Srpske (RS), kampanja snajperskog djelovanja i svakodnevnog granatiranja Sarajeva i izloženost njegovih građana teroru, ubistvima i ranjavanju civila, kao i zločini nad muslimanima i Hrvatima iz opština Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Pale te izdvajamo imena i prezimena ratnih zločinaca presuđenih do maja 2022. godine i navode u vezi dva udružena zločinačka poduhvata (UZP-a) srpskih političkih i vojnih snaga.
Najviši rangirani po političkoj funkciji Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, je osuđen i za kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja, kao i za zločine u nekim sarajevskim opštinama koje su bile zauzete od srpskih vojnih i političkih snaga.
„Prije rata smo bili svjesni, ukoliko do njega dođe, da će početi u Sarajevu. Zaključili smo da ukoliko želimo da pobijedimo, moramo ostati u Sarajevu. Strateška zamisao je bila da onemogućimo da bosanska nezavisna država funkcioniše, a da sa druge strane, naša država funkcioniše (…) Sarajevo je za nas od posebne važnosti iz borbenih razloga, strateških i taktičkih (…) Sarajevo je, kao što znate, vezano za naš opstanak, za opstanak naše države, i pretpostavljamo da će se, ukoliko dođe do opstanka muslimanskog entiteta, u Sarajevu susretati kulture, civilizacije (…) Ukoliko muslimani ne prihvate mirnu transformaciju grada u dvije cjeline, Sarajevo će doživjeti sudbinu Bejruta, u kom se do podne radi, poslije podne puca. (…) U Srpskom Sarajevu nama treba svaka stopa, čak polažemo prava na centar Sarajeva, recimo lijeva obala Miljacke u cjelosti“, kazao je Karadžić za list Srpski borac 2. augusta 1995. godine a navodi se u presudi MKSJ-a na strani 1901.
Najviši vojno rangirani je Ratko Mladić, general-pukovnik, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, a koji je osuđen i za zločine u Sarajevu i kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja.
„Kada se potučemo za Sarajevo, mi ne smijemo kazati pred međunarodnom javnosti (…) isključićemo vam vodu i struju (…) Mi trebamo još ovog momenta u prsten staviti aždajinu glavu Sarajeva i iz njega može da ima izlaz samo onaj koga ćemo mi pustiti (…) Mi ne smijemo kazati: Mi ćemo uništiti Sarajevo, ne mi nećemo,mi hoćemo da sačuvamo Sarajevo, nama Sarajevo treba. Mi nećemo kazati da ćemo strušiti dalekovod ili vodu isključiti, ne, jer to Ameriku diže na noge (…) jednog dana nema vode u cijelom Sarajevu. Šta je, ne znamo, havarija, da mi oporavimo, polako (…) Prema tome, mi moramo mudro saopštavati svijetu, gađali su oni, pogodili dalekovod i nestalo struje, gađali vodovod, nestalo struje tu i tu, vršimo napore i popravljamo, to je ta diplomatija“, kazao je Mladić na 16. Sjednici Skupštine bosanskih Srba, 12. maja 1992. godine, a navodi se u presudi protiv njega na 2231 strani.
Na promociji „Opsada Sarajeva od 1992.do 1995“, Ahmed Kulanić, direktor Fonda memorijala Kantona Sarajevo je kazao da je ovo prva u nizu publikacija edicije „Memorija“ koju je pokrenula institucija na čijem je čelu.
„Edicija “Memorija” je projekt koncipiran da kroz stotinu naučno-istraživačkih projekata, studija, knjiga i publikacija približi i pokuša objasniti period agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. U godini kada obilježavamo 30 godina od početka opsade Sarajeva, ovu ediciju počinjemo s projektom o opsadi Sarajeva“, istakao je Kulanić.
Recenzenti knjige prof.dr. Šaćir Filandra i doc.dr. Amer Osmić istakli su inovativna grafička rješenja, kao i jednostavnost teksta koji s lakoćom komunicira s javnošću i prenosi informacije koje su oslonjene na verifikabilne međunarodno-pravno dokazane i provjerljive činjenice.
Profesor Filandra istakao je da će ova publikacija, kroz svoje predstavljene činjenice doprinijeti oblikovanju svijesti ljudi o zločinima koji su se dešavali u Sarajevu kroz različite načine i da će ovaj rad pomoći da te činjenice postanu konstruktivni dio naše svijesti.
Dr. Osmić poručio je kako moramo raditi na tome da kultura sjećanja zauzme mjesto koje joj pripada.
„Poražavajuće je da mladi ljudi ne znaju šta se dešavalo u prošlosti i zato je ova publikacija neizmjerno bitna, primarno za mlade naraštaje koji na jednom mjestu hronološki jasno i metodološki precizno mogu vidjeti kako i na koji način su internacionalni i domaći sudovi donosili svoje odluke i na osnovu čega. Jako je bitno istaći da je prezentirana činjenična građa sadržaja vezana za presude, hronološki argumentirana te se svaka činjenica i svaki paragraf iz ove knjige mogu provjeriti“, dodao je Osmić.
Anisa Sućeska, predsjednica programa Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom, istakla je da je ova publikacija jedinstvena, inovativna i prva ovog tipa u BiH. Prezentirala je kratak pregled procesuiranja zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, govorio je o borbi roditelja ubijene djece i borbi Udruženja da se pred domaćim sudovima istraže i procesuiraju zločini nad djecom Sarajeva.
Erna Mačkić, istraživačica Centra za postkonfliktna istraživanja, je poručila da je specifikum ovog naučno-istraživačkog rada to što na jednom mjestu sadrži podatke Haškog tribunala, koji je presudio da se u Sarajevu desio teror nad civilima, da je počinjena kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja i da ni u jednom trenutku niko, od bebe do najstarije osobe, nije bio siguran.
Publikacija „Opsada Sarajeva od 1992. do 1995.“, dostupna je na bosanskom i engleskom jeziku.
