Obilježavajući međunarodni dan mira, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) otvorio je izložbu “Priče o ljubavi”, koja donosi fotografije i priče o multietničkim vezama i brakovima iz različitih gradova u Bosni i Hercegovini te predstavio magazin “Mir”, prostor za mlade koji im omogućava da pomjeraju kreativne i društvene granice u našoj zemlji.
Obilježavajući međunarodni dan mira, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) otvorio je izložbu “Priče o ljubavi”, koja donosi fotografije i priče o multietničkim vezama i brakovima iz različitih gradova u Bosni i Hercegovini te predstavio magazin “Mir”, prostor za mlade koji im omogućava da pomjeraju kreativne i društvene granice u našoj zemlji.
U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine je postavljena izložba “Priče o ljubavi”, koja obuhvata 10 multietničkih parova iz Bosne i Hercegovine i njihove životne priče a koje su zabilježili omladinski dopisnici Balkan Diskurs-a – platforme Centra za postkonfliktna istraživanja. Fotografi izložbe su Mitar Simikić i Armin Durgut, a otvaranje izložba je organizovano u okviru Manifesta 14 projekta za Zapadni Balkan.
Velma Šarić, osnivačica i predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja je kazala da su “Priče o ljubavi” – od kojih se neke nalaze u magazinu “Mir” – jedan od načina da zajedno s mladim ljudima iz cijele Bosne i Hercegovine pokušamo razbiti stereotipe o ljubavi između interetničkih, odnosno interreligijskih grupa.
Šarić je podsjetila da je Bosna i Hercegovina bila kao bivša Jugoslavija u malom, navodeći da je 37 posto brakova bilo mješovito, odnosno zasnovano između pripadnika različitih etničkih ili nacionalnih grupa. Prema statističkim podacima, kako je navela Šarić, danas je samo šest posto multietničkih brakova.
Maja Gasal-Vražalica, čija priča je obuhvaćena projektom “Priče o ljubavi” kazala je da se u Bosni i Hercegovini priča o različitim manjinama, nacionalnim, etničkim i rodnim, ali nikada niko nije pričao o manjini koja se zove etnički, religijski pa i rodno miješani brak. Zahvalila se cijelom timu jer su na senzibilan, pristupačan i jednostavan način prenijeli slikom ali i tekstom priče parova.
Podsjetila je na period bivše Jugoslavije, kada su njeni roditelji bili zadovoljniji a različitih su religijskih, odnosno etničkih pripadnosti i kada taj period uporedi s današnjim stanjem u Bosni i Hercegovini može zaključiti da je manje prihvaćena kako ona tako i njeno dijete koje je „proizvod mješovitog etničkog braka“.
„Na fotografiji smo nas četvero (sin, mačka i nas dvoje). Garantiram da možete vidjeti Bosnu i Hercegovinu u malom i da se mi kao takvi osuđujemo pa i stigmatiziramo kao ljudi u Bosni i Hercegovini bez identiteta jer se mi nismo uspjeli snaći ili opredijeliti. Rado se uključim u takve diskusije i kažem da smo mi više s bosanskohercegovačkim identitetom nego što su to većinski, homogeno, etnički, religijski brakovi“, kazala je Gasal-Vražalica.
Fotograf Simikić zahvalio se Centru za postkonfliktna istraživanja, naglasivši da je poslije ovog projekta stekao nove prijatelje i nevjerovatno iskustvo ne samo zbog putovanja nego i zbog ulaska u domove ljudi čije priče je fotografisao, a posebno zbog toga što i sam dolazi iz mješovite porodice.
“Priče o ljubavi” su dio magazina “Mir”, koji obuhvata priče 33 mlada autora, a koji su dopisnici platforme Balkan Diskurs.
Okosnica mira su mladi ljudi
„Okosnicu mira čine mladi ljudi i mi ovo radimo za njih. Mi devet godina imamo program koji se zove Balkan Diskurs, a kroz koji je prošlo 250 mladih, koji su prošli novinarsku i fotografsku obuku i dalje pišu za nas i neki od njihovih članaka su danas pred vama, u magazinu ʻMiRʼ“, kazala je Šarić, naglasivši da su u magazinu, koji je dvojezičan, predstavljene priče i o organizacijama, kako domaćim tako i međunarodnim, kulturno nasljeđe i ono što prevazilazi granice kako u Bosni i Hercegovini, tako i na Zapadnom Balkanu.
Azra Berbić, pravnica i aktivistica, a ujedno i jedna od autorica “Priče o ljubavi“ kazala je da je riječ o pričama koje sa sveukupnim dojmom djeluju pozitivno, a koje nisu uljepšavane, nego su predstavljene onakve kakve jesu.
„Mi smo kontaktirali više od 50 parova širom Bosne i Hercegovine a na kraju smo uradili priče s 21 parom. Za vrijeme cijelog tog procesa od istraživanja, rada na terenu do pisanja priča, mnogi od tih parova su napustili Bosnu i Hercegovinu zbog predrasuda i stereotipa, odnosno onoga što mi danas živimo u Bosni i Hercegovini. Nismo naklonjeni ovakvim porodicama, nažalost“, kazala je Berbić.
Prema njenim riječima, priče su urađene kako u većim gradovima tako i u manjim, a ono što joj je posebno bilo zanimljivo jeste da je bilo lakše pronaći u Banjoj Luci etnički miješane parove nego u Tuzli, koja važi za najotvoreniji grad u Bosni i Hercegovini. Razlog je, kako je pojasnila, da se ti parovi u Tuzli ne žele da identifikuju kroz to, dok u Banjoj Luci se međusobno druže, odnosno drže zajedno.
Mirnes Bakija, novinar i aktivista, a također jedan od autora “Priče o ljubavi”, kazao je da mu je rad na ovim pričama značajan jer su upoznali ljude koje veže ljubav. Posebno su ga se dojmile priče para iz Sarajeva, kojem su komšije pomogle da može mlada izići u vjenčanici, kao i dvije osobe s invaliditetom kojima roditelji nisu odobravali brak. Također, radio je i na drugim pričama, a neke od njih su imale fokus na male biznise. Obzirom da veliki broj mladih odlazi iz Bosne i Hercegovine, da ne vide perspektivu ovdje, Bakija je poručio da se mladima treba ponuditi prilika da se dokažu, ali i da uče i rade na sebi i na neki način oni počnu mijenjati stvari.
Razbijanje predrasuda
Kristina Gadže, projekt asistentica Centra za postkonfliktna istraživanja, koja je ujedno i autorica “Priče o ljubavi” ali i drugih tekstova koji su u magazinu “MIR”, kazala je da od 2017. godine radi na pričama koje su bazirane na običnim ljudima.
„“Priče o ljubavi” je za mene projekt preko kojeg sam naučila više o ljudima, multietničkim brakovima. Nekako za mene je ovo intiman projekt. Svoje ispitanike sam pronašla preko njihove djece koja su društveno angažirana i bez predrasuda, patrioti koji istinski vole ovu zemlju, školovana djeca. Meni je bilo fascinantno s koliko su se oni predrasuda suočili, od običnih dokumenata pa do obrazovanja“, kazala je Gadže.
Izazov joj je bio pronaći parove u Hercegovini, odnosno u Ljubuškom, jer su tamo ljudi zatvoreniji i podložniji patrijarhatu.
Gadže je kazala da je novinarstvo alat koji može biti kreativan za brojne priče a umjetnost je samo jedan dio ideje, odnosno početka, kada se govori o pisanju tekstova. „Drago mi je da su [u nastanak magazina “MIR”] uključeni dopisnici Balkan Diskursa iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine i da su kroz svoj angažman propitivali društvenu problematiku“, kazala je Gadže.
Dino Abazović, profesor Fakulteta Političkih Nauka Univerziteta u Sarajevu, kazao je da jedan od ključnih momenata koji se desio u kontekstu bivše Jugoslavije i to da imamo dokazano i pokazano da su prve žrtve “etničkog čišćenja” bili međunacionalni, odnosno međureligijski brakovi. Podsjetio je i na žestoke medijske debate iz 1993. godine kada su u pitanju mješoviti brakovi, kojih kako kaže, ne želi se ni sjećati.
„U bivšoj Jugoslaviji, Vojvodina je imala najveći broj miješanih brakova a ne Bosna i Hercegovina koja bi po prirodi stvari trebala imati najveći broj istih. I to je zbog tadašnjeg, uvjetno rečeno, ideološkog narativa koji nije imao onu vrstu intervencionizma, ni blagonaklonog ni neblagonaklonog, ali otvarao je mogućnost spajanja kultura i tako dalje“, kazao je Abazović.
Osvrnuo se i na procese restruktuiranja međuetničkih odnosa u postkonfliktnim društvima i istaknuo potrebu da se međuetnički odnosi posmatraju kao normalni kako bi se formiralo prosperitetno društvo.
Elma Hodžić iz Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine predstavila je rad muzeja, povezujući pitanje historije s pitanjem identiteta. „Historijski muzej je formiran transformacijom iz Muzeja revolucije i taj preobražaj je uveliko povezan s kontekstom u kojem mi danas djelujemo i radimo“, kazala je Hodžić, pojasnivši da od 2012. godine, Historijski muzej mijenja svoju politiku i počinje da se drži višestrukih identitetskih pozicija u kojima se kao institucija nalazi. Nastavlja da to znači da se ne može napraviti hirurški rez od onoga što je muzej bio nekad, nego se propituje nasljeđe socijalizma iz kojeg se muzej rodio i koristi povezivanje i prošlosti i sadašnjosti.
Prisutnima se obratio i Fermin Cordoba, predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini, naglasivši opredijeljenost Evropske unije (EU) na izgradnji mira i stabilnosti a što je preduvjet za integraciju Bosne i Hercegovine i regiona u EU. Prema njegovim riječima, opredijeljenost EU ka miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine odvija se na više načina i pored toga što pregovaraju s predstavnicima vlasti i političkih partija ka iznalaženju rješenja, pružaju podršku lokalnim zajednicama i značajnim inicijativama civilnog društva.
Otvaranje izložbe “Priče o ljubavi” i predstavljanje magazina “Mir” je organizovano u sklopu projekta Zapadnog Balkana “Manifesta 14” Priština.
