Hiljade dokumenata, fotografija, rukopisa i knjižne građe koja svjedoči o viševjekovnom postojanju bosanskohercegovačkih stećaka dio su kulturnog bogatstva koje čuva Fondacija ,,Stećak“. Iako se njen osnivač Senad Šabović stećcima, kao bosanskohercegovačkim nacionalnim blagom, bavi već deset godina, Fondacija je počela s radom u martu 2017. godine. ,,Kroz desetogodišnje intenzivno bavljenje temom stećaka najveći akcenat sam …
Hiljade dokumenata, fotografija, rukopisa i knjižne građe koja svjedoči o viševjekovnom postojanju bosanskohercegovačkih stećaka dio su kulturnog bogatstva koje čuva Fondacija ,,Stećak“.
Iako se njen osnivač Senad Šabović stećcima, kao bosanskohercegovačkim nacionalnim blagom, bavi već deset godina, Fondacija je počela s radom u martu 2017. godine.
,,Kroz desetogodišnje intenzivno bavljenje temom stećaka najveći akcenat sam stavljao na obrazovanje. Naime, moja prva samostalna izložba je zapravo rezultat mog nastojanja da se djeca bolje upoznaju sa stećcima. Sasvim slučajno je sudbina odredila nešto novo u mom životu a to je da smo na otvaranju pomenute izložbe kao gošću pozvali kćerku našeg najvećeg istraživača stećaka Šefika Bešlagića, gospođu Atiju Imamović Bešlagić. Ona mi je tom prilikom poklonila jednu crno-bijelu fotografiju nekropole stećaka iz okoline Kalinovika, fotografisanu 1957. godine. To je otvorilo novu dimenziju mog bavljenja stećcima“, prisjeća se Šabović.
Istraživanja pokazuju da u Bosni i Hecegovini postoji 60 hiljada stećaka. To su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji se od ostalih nadgrobnih spomenika razlikuju po svojoj tipologiji i ukrasima. Pojavili su se u drugoj polovini 12. stoljeća, vrhunac doživljavaju u 14. i 15. stoljeću, a prestaju se proizvoditi do sredine 16. stoljeća. Najraniji poznati zapisi o stećcima nalaze se u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine, slovenskog tumača u poslanstvu austrijskog cara Ferdinanda I Habsburškog. On je putujući u Carigrad boravio u Bosni, a njegov putopis opisuje stećke iz sela Lađavine, u blizini Rogatice.
Šabović je vremenom prikupljao sve više arhivskog materijala o stećcima, a danas njegova zbirka broji oko devet hiljada arhivskih jedinica.
,,Profesor Besim Spahić mi je poklonio 700 dijapozitiva najreprezentativnijih stećaka, a sve to je rađeno za izložbu ,,Narodne i borbene igre na stećcima“ iz 1986. godine u organizaciji Muzeja XIV olimpijskih igara u Sarajevu. Nažalost, sjećamo se šta se dogodilo s tim muzejem tako da je ovo jedini sačuvani materijal sa te izložbe“, objašnjava.
Građa je organizovana po fondovima. Najveći je fond „Šefik Bešlagić“ i broji oko sedam hiljada jedinica, zatim slijede fondovi „Nada Miletić“, „Ranko Rosić“, „Tošo Dabac“, „Hidajet Delić“ i „Ćiro Truhelka“. Šabović kaže kako nema osobe koja se bavila stećcima a da nije sa njim sarađivala. Za stećak vjeruje da je simbol bosanskog otpora, a on ih naziva ponosom.
„Pomisao na stećke budi osjećaj pripadnosti zemlji koja ima dugu i slavnu prošlost. Malo zemalja u svijetu se može pohvaliti tolikim brojem sačuvanih spomenika iz srednjeg vijeka. Stećci su nastali u narodu, kao narodna umjetnost i nisu sačuvani u tolikom broju zato što je neko na njih zaboravio, nego zato što je narod bio ponosan na svoju prošlost i s velikom empatijom gledao na njih, a to traje i dan danas“, dodaje Šabović.
Primarno djelovanje Fondacije je digitalizacija arhivske zbirke, a to je proces koji je dugotrajan i skup. U planu je i digitalizacija originalnog popisa stećaka pisanog grafitnom olovkom koji je pisan od 1960. pa do 1970. godine. Obzirom na nemjerljivu vrijednost ovog spiska već se krenulo s digitalizacijom.
„Za tri godine postojanja organizovane su tri izložbe a u ovoj godini smo planirali otvoriti spomen sobu posvećenu Šefiku Bešlagiću. Materijala, odnosno arhivske građe, imamo već dovoljno, a dogovoreno je preuzimanje pokućnog i radnog namještaja od porodice Bešlagić. Na taj način će se odati priznanje Šefiku Bešlagiću i nadamo se otvoriti novo poglavlje u radu naše Fondacije koja će vjerovatno biti uvrštena i u turističku ponudu Sarajeva“, govori Šabović.
Očuvanje stećaka
Upravo su stećci najbrojniji od svog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine čime je svrstavaju u zemlje s visokim brojem kulturno-istorijskih spomenika.
„Iako je stećak trenutno u posebnom fokusu interesovanja, ponekad pomislim da ipak nismo svjesni potencijala koji nam pruža. Samom svojom pojavom u srednjem vijeku stećci dovoljno govore o nama, kao o jednom duhovno, kulturno i materijalno bogatom društvu. Po meni najveći fenomen stećaka je da je njegova brojnost sačuvana do danas“, objašnjava Šabotić.
Kroz postojeće bh. institucije te uz sugestije i prijedloge nevladinih organizacija i drugih fizičkih lica, pokušava da se uradi sve kako bi se ovi spomenici očuvali i zaštitili. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donosi odluke o proglašavanju određenih lokaliteta nacionalnim spomenicima, te tim odlukama propisuje mjere zaštite i očuvanja.
,,To bi tako trebalo biti u praksi i takvi primjeri postoje, ali smatram da je tu ipak od krucijalnog značaja državna strategija, od najvećeg nivoa pa do lokalne zajednice. Svjedoci smo nemara i nestručnosti, a nažalost to nekada rezultira djelimičnim ili trajnim uništenjem nekog spomenika, pa i stećka. Mora se još više pažnje i energije uložiti u očuvanje stećaka i kazne moraju biti rigorozne i bez izuzetaka“, upozorava Šabović.
Stećci za Svjetsku kulturnu baštinu
Bosna i Hercegovina ima tri materijalna dobra uvrštena na listu UNESCO-a i to Stari most u Mostaru, most Mehmed-paše Sokolvića u Višegradu i od 2016. godine i Srednjovjekovne nadgrobne spomenike. Na samitu UNESCO-a u Istanbulu, 2016. godine donesena je odluka o upisu stećaka na Listu svjetske kulturne baštine. Na listi se nalazi ukupno 28 nekropola, od kojih se 20 nalaze u Bosni i Hercegovini, po tri na području Srbije i Crne Gore i dvije na teritoriju Hrvatske. Prvu inicijativu za nominaciju stećaka na listu Svjetske kulturne baštine pokrenuo je upravo Šefik Bešlagić.
„Kroz uvrštavanje stećaka na listu UNESCO-a nisu samo zaštićeni lokaliteti koji se navode u nominaciji već i fenomen, što je od izuzetnog značaja. Na taj način svi stećci uživaju određenu, barem legislativnu zaštitu. Na njihovom daljem očuvanju svakako da su od pomoći građani tako što mogu da podnesu peticiju Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika. Također, pojedinci i bilo koji drugi interesanti mogu kroz lokalne zajednice, vjerske zajednice, nevladine organizacije definisati određene programske i projektne ciljeve na zaštiti i očuvanju stećaka“, kaže Šabović.
Promocija kulturnog naslijeđa
Prema njegovim riječima, promocija kulturnog naslijeđa je veoma raznolika. Najčešće su to stručne promocije koje putem simpozijuma ili konferencija upoznaju svjetsku naučnu javnost o stećcima, zatim turističke promocije i na kraju djelovanje nevladinih organizacija koje organizovanjem predavanja, izložbi ili sličnih aktivnosti upoznaju širu javnost sa fenomenom stećaka.
„Bojim se da dosadašnje aktivnosti nisu na visokom nivou. Iako postoji saradnja zvaničnih institucija i ustanova sa nevladinim organizacijama to nije dovoljno. Znam jer sam sudionik ili kreator određenih aktivnosti i stava sam da to mora da bude mnogo intenzivnije“, ističe Šabović.
Stećci kao dio formalnog obrazovanja
On je 2013. godine kreirao upitnike za učenike osnovnih i srednjih škola u Kantonu Sarajevo. U saradnji s udruženjem „Obrazovanje gradi BiH“, uz saglasnost Ministarstva obrazovanja i nauke KS i analizu i odobrenje upitnika od strane Prosvjetno pedagoškog zavoda KS, anketirano je oko hiljadu učesnika.
Međutim, rezultati su bili alarmantni. Smatra da je to više ostavljeno samim pedagozima na volju i interes da li će se i na koji način baviti stećcima i da to ne smije biti sporadična pojava nego sistemski uređena praksa.
Stećak kao suvenir
Tehnika izrade suvenira podsjeća na samu izradu pravih stećaka. „Koristi se sve što može olakšati rad ili da uz pomoć toga dobijete željeni oblik. Nakon toga se izrađuje kalup. U kalupe se izlijeva gips s određenim dodacima, zatim se suši i boji“, objašnjava Šabović i dodaje kako su njegovi stećci stigli u sve krajeve svijeta.
Za kupovinu ovih suvenira odlučuju se uglavnom ljudi iz Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačka dijaspora. Stranaca je mnogo manje, jer je kako kaže, i trgovcima teško objašnjavati o čemu se radi, uprkos tome što suvenir ima brošuru na nekoliko stranih jezika.
Ipak, to nije uvijek slučaj. Jedan njegov stećak našao se u ,,Muzeju nevinosti“ u Istanbulu.
,,Prilikom posjete Orhana Pamuka Sarajevu, tadašnji ministar kulture Kantona Sarajevo poklonio mu je stećak. Za njega je to bilo dosta iznenađujuće jer nije znao o čemu se radi. Nakon što mu je objašnjeno, rekao je da će stećak izložiti u muzej“, priča Šabović.
Kada je riječ o plasmanu suvenira, susreće se s problemom velike konkurencije i jeftine i masovne izrade suvenira. „Oni koji su vođeni samo profitom ‘dave’ one koji izrađuju autentične suvenire“, zaključuje Šabović.
Najpoznatija nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini je Radimlja kod Stoca. Poznate su i Grčka glavica kod Konjica, Dugo polje na Blidinju u blizini Jablanice, zatim Boljuni kod Stoca te Ravanjska vrata na Kupresu. Najslavniji pojedinačni stećak je Zgošćanski stećak, nađen u okolini Kaknja, a danas se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
_________________________________________________________
Ovaj članak je ranije objavljen u prvom izdanju MIR Magazina. MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs. Posvećen je pojedincima i organizacijama koje su nam ostavile u naslijeđe čvrste temelje za nastavak naše borbe za mir i pravdu.
