Abrašević: Razigrani šator i utočište

Foto: Denis Ruvić

Tokom skoro dva desetljeća rada, niti jednu marku vlast nije izdvojila za podršku Omladinskom kulturnom centru (OKC) Abrašević, mjestu koje u Mostaru služi kao poligon za okupljanje, druženje i stvaranje jedinstvenog sadržaja mladih ljudi. Povijest Abraševića mnogo je duža no što je mostarskoj javnosti poznato, ali cilj je nepromijenjen.

„Radničko kulturno-umjetničko društvo (RKUD) Abrašević osnovano je još 1926. godine s ciljem razvoja kulturnog života tadašnjeg radništva. Rad je kroz 20. stoljeće prekidan i ponovno pokretan, ovisno o povijesnim mijenama koje bi Mostar zahvatile. Ponovno rađanje ideje Abraševića kao mjesta emancipacije nalazimo na prijelazu milenija. U rasulu poslije ratova 90-ih, mladi ljudi iz niza novih omladinskih organizacija, usmjereni ka budućnosti, imaju isti cilj i želju – osvojiti slobodan prostor za nezavisnu misao i alternativni kulturni razvoj“, kaže jedan od dionika oživljavanja novog ,,Abraša“, Husein Oručević.

Od početnih skvotiranja, raznih devastiranih prostora i entuzijastičnog rada na održavanju tada prijeko potrebnih alternativnih kulturnih i aktivističkih radnji, tvrdi Oručević, stečeno je iskustvo otpora općem beznađu te je ideja ozbiljnijeg zajedničkog rada mladih postala konkretnija. 

Husein Oručević, djelatnik OKC Abrašević koji je zaslužan za njegovu obnovu (Foto: Denis Ruvić)

Nekoliko mirovnjačkih organizacija razvijalo je ideju objedinjavanja svog rada pod jednu krovnu organizaciju, a 2003. godine ključnu ulogu u tome igrao je projekt ,,Mobilnih kulturnih kontejnera“ – projekt koji je vodio Achim Koch a podržala misija OSCE-a u BiH. U sklopu projekta mladima širom razorenog Balkana pruženo je mjesto susreta i tolerancije u improviziranim prostorijama. Tadašnji slogan U obranu naše budućnosti, kaže Oručević, možda i najbolje opisuje nastanak Omladinskog kulturnog centra Abrašević.

„Te godine bilježi se i mukotrpna sudska borba s Gradom za priznavanje vlasništva nad današnjim prostorom. Srušena zgrada nekadašnjeg Radničkog kulturno-umjetničkog društva na bulevaru tada se još uvijek pokušava svojatati kao ratni politički plijen. No, OKC Abrašević ipak i službeno postaje pravni nasljednik nekadašnjeg RKUD-a, što je ovoj novoj nevladinoj organizaciji tada omogućilo i da postane jedina na Balkanu te jedna od rijetkih u Europi koja u svom vlasništvu ima tako veliki prostor“, kaže Oručević, poznati mostarski aktivist.

Samo ime Abrašević, pojašnjava, tijekom prošlog stoljeća nosilo je mnogo takvih društava. Prezime je to stradalog srpskog pjesnika Koste Abraševića, koji je svojom revolucionarnom poezijom slavio upravo ideje zajedništva, slobode i radničke borbe. 

„RKUD Abrašević u Mostaru je imao zadatak emancipacije radništva u onih, ne tako davno osvojenih, osam sati za kulturno uzdizanje. Bio je rasadnik novih ideja, umjetnosti i kulture uopće, pa tako brojne kulturne institucije nastale kasnije u Mostaru svoje početke mogu pronaći upravo ovdje. Kazališnih, glazbenih, plesnih i raznih drugih kulturnih i zabavnih programa RKUD-a stariji Mostarci se s nostalgijom sjećaju i danas“, ističe Oručević.

Program koji je novi Abrašević 21. stoljeća po ponovnom osvajanju prostora za emancipaciju ponudio svojim sugrađanima bio je jedini progresivan, prema budućnosti usmjeren kulturni sadržaj dostupan u Mostaru. Upravo u njemu nastaju događaji poput Mostar Intercultural Fest-a, Street Arts-a, Festivala kratkog filma a tu su prve koncerte održali glazbenici poput grupe Zostera i Damira Avdića Diplomtza, kao i mnogi drugi kvalitetni bendovi iz inozemstva. 

Danas je OKC Abrašević središnje mjesto alternative za mlade s pregršt kulturnih i umjetničkih događaja. (Foto: Denis Ruvić)

,,Abraš“ je njegovao brojne mirovnjačke i alternativne događaje koji su okupljali ljude i s njima kroz ove sadržaje razvijali ideju društvenog i kulturnog razvoja. OKC je, prisjeća se Oručević, imao ključnu ulogu i u najtežim trenutcima Mostara.

„Abrašević je djelovao i umjesto gradskih institucija. Pružao je film, kazalište, koncerte i društveni dijalog kad u Mostaru mjesta nije bilo ni za što od navedenog. Abrašević je pružao utočište i otvarao svoja vrata i isključenim pojedincima i grupama u našem društvu, podržavao je socijalno ugrožene, obespravljene, LGBT zajednicu, ali i sve one koji svoje mjesto nisu nalazili u duboko podijeljenom gradu kakav je Mostar. Sve ovo, prilagođeno suvremenom kontekstu i potrebama, Abrašević nastoji obavljati i danas“, kaže Oručević.

Abrašević je, kaže on, razigrani šator ispod kojeg se pojavljuju ideje, nekad loše i beskorisne, a nekada dobre, korisne i dugoročne. U tom kontekstu, osnovna ideja Abraševića je da predstavi i donese Mostaru nove, hrabre, eksperimentalne i angažirane trendove u kulturi, glazbi, umjetnosti, ali i društveno-političkoj praksi te ih proba ugraditi u ovaj grad kroz angažman i odgovornost pojedinaca koji cijene spomenute vrijednosti.

Ovaj članak je ranije objavljen u prvom izdanju MIR Magazina. MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs. Posvećen je pojedincima i organizacijama koje su nam ostavile u naslijeđe čvrste temelje za nastavak naše borbe za mir i pravdu.

Marko je obučeni dopisnik Balkan Diskursa iz Mostara. Diplomirao je odnose s javnošću na Filozofskom fakultetu u Mostaru, a trenutno se nalazi na magistarskom studiju u Zagrebu. Marko je zaposlen u PR agenciji u Hrvatskoj te je suradnik internet portala Bljesak.info. Novinarska područja zanimanja su teme vezane s trošenjem proračunskog novca, kao i teme socijalnog prava.

Vezani članci

Lana Bastašić: U zemlji čuda na brdovitom Balkanu
Jedna „road trip’’ priča ima smisla jedino kada putnici, makar pogrešno, vjeruju u nekakav cilj, završetak putovanja kojim će se riješiti svi problemi i okončati sva muka. U Bosni cilja nema, sve su ceste naizgled jednako učmale i besmislene, vode te ukrug čak i kada ti se čini da napreduješ. Voziti kroz Bosnu zahtijeva drugačiju dimenziju: jednog izvrnutog, kosmičkog crva koji ne vodi ka nekom vanjskom, stvarnom odredištu već u sumorne, jedva prohodne dubine tvog sopstvenog bića. Riječi su književnice Lane Bastašić koja se publici predstavila romanom prvijencem „Uhvati zeca’’, u kojem njene junakinje poput Alise tragaju za odgovorima.
Profesor Abazović o vjeri, identitetu i etnicitetu: Drugačijost i jedinstvo
Tokom obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, u Školi za mlade Srebrenica, jedan od predavača je bio Dino Abazović, profesor sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, koji je učesnicima postavljao dojmljiva pitanja, poput “Kakav je odnos vestfalske nacionalne države i vjere?”, “Kako su politički lideri iskoristili ili zloupotrijebili ljudsku potrebu za kolektivnom pripadnošću da bi učvrstili vlast?” i slično, a da bi im približio ova pitanja i usmjerio ih za raspravu započeo je sa definicijama. 

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu