Mladi općenito, a među njima i oni koji se bave sportom, sve više napuštaju Bosnu i Hercegovinu (BiH) zbog neadekvatnih uslova ali i nedostatka podrške nadležnih. Među onima koji su opredijeljeni da ostanu su odbojkaši i odbojkašice kluba “Bosna” iz Kalesije, koji smatraju da odbojka ima budućnost u ovom bosansko-hercegovačkom gradiću.
Nadir Mujkić, danas osamnaestogodišnjak, odbojkom se bavi od petog razreda Osnovne škole u svom rodnom gradu – Kalesiji. Kao neke od razloga zašto je izabrao ovaj sport, navodi da nije bio tad toliko aktuelan i jer ne može igranjem doći do težih povreda pošto nema direktnog kontakta sa protivničkom ekipom. Kada je u pitanju podrška od nadležnih u općini Kalesija, Nadir smatra da oni vide u mladima neki potencijal i zbog toga ima budućnosti za ovaj sport.
„Moj san je da jednog dana ovdje od odbojke živim“, kazao je Nadir.
Nepune četiri godine odbojkom u Kalesiji bavi se i Samra Bručić. Iz razgovora sa prijateljima ali i njene perspektive, ističe da „sport u Kalesiji ima budućnost“. „Smatram da imamo mnogo talenata i uz ovakav tempo sport bi ovdje mogao opstati još dugi niz godina“, kazala je Samra, dodavši da se susrela sa mnogo osoba koje imaju jaku volju da započnu svoje „sportske priče“ u sportovima/klubovima koje nudi Kalesija.
Uz razmišljanje da ode i potraži bolju budućnost van granica BiH, Samra kaže da je uvijek sprečavala ljubav koju osjeća prema klubu “Bosna” i djevojkama s kojima dijeli teren.
Ženski odbojkaški klub “Bosna” i Odbojkaški klub “Bosna” su dva tima koja su već poznata u svijetu sporta u našoj državi jer su talentovani odbojkašice i odbojkaši učestvovali na raznim takmičenjima tokom postojanja ovih klubova i nerijetko donosili trofeje u Kalesiju. O uspješnosti ovih klubova govori i činjenica da je nekoliko odbojkaša i odbojkašica nosilo dres državne reprezentacije.
Među njima je i Ensar Mešić, dvadesetjednogodišnjak iz Rainaca Gornjih (općina Kalesija) koji je učestvovao na Balkanskom prvenstvu u odbojci na pijesku zajedno sa prijateljem iz kluba “Bosna” i to mu je jedan od najdražih momenata dosadašnje karijere iako su bitni i značajni trenutci kada su igrali Finale Superlige FBiH, kao i završnica Kupa BiH.
Kada je u pitanju najdraža titula, Ensar navodi drugu titulu Superlige koju su osvojili, a koja je ujedno prvi trofej koji je podigao kao kapiten tima odbojkaškog kluba “Bosna”. Kapitensku traku je preuzeo 2019. godine a povjerenje su mu ukazali njegovi saigrači.
„Velika je odgovornost biti kapiten jednog tima ali i podstrek da još više treniram i radim na sebi kako bih odgovarao tom zadatku i ispoštovao saigrače koji su me izabrali“, dodao je Ensar, koji igra odbojku sedam godina zbog toga što je dinamičan sport i zahtjeva saradnju sa ostalim igračima, brzinu i posebne tehničke sposobnosti.
Odbojkaški klub “Bosna” je godinama nizao uspjehe, a jedan od najvećih je u sezoni 1996/1997 kada je igrao na Evropskom kupu i postao prvi tim u Bosni i Hercegovini sa međunarodnom pobjedom. Odbojkaši “Bosna” su 2010. godine bili prvaci FBiH i finalisti kupa BiH, te više puta kantonalni, federalni i državni prvaci u mladim kategorijama.
Kalesijski odbojkaši ove godine u Superligi FBiH su bili drugoplasirani, dok je Ženski odbojkaški klub “Bosna” trenutno na šestom mjestu ali vjeruju da ih jaka volja i ustrajnost mogu dovesti do željenog cilja – Premijer lige BiH u kojoj su igrale u sezonama 2010/2011 i 2014/2015.
„Da kažem da nisam nikada pomislila na prelazak u drugi klub, lagala bih. Štaviše dosta puta sam razmišljala o tome i dosta puta sam se našla u situaciji da budem na pragu prelaska u novi klub, ali to kako brzo dođe tako i ode. Smatram da je za sad moje mjesto ovdje“, kazala je odbojkašica Samra, dodavši da je zajedno sa odbojkašicama kluba “Bosna” odrasla i gradila sebe zbog čega je neizmjerno zahvalna.
Ženski odbojkaški klub “Bosna”, prema Samri, je mjesto gdje možeš biti ono što jesi i graditi ono što želiš da budeš, naglasivši da bez trenera Rašida Tubića klub „Bosna“ ne bi imao duh kakav ima.
Među istaknutim odbojkašicama “Bosne” je Amila Tupković, koja je također rođena u Kalesiji, a odbojkom se počela baviti od svoje sedme godine. Ljubav prema odbojci je, kako pojašnjava, došla spontano nakon što je dolazila da gleda treninge svog oca, a nakon kojeg su odbojkašice imale trening. Upoznala je jednu odbojkašicu s kojom i danas dijeli teren.
,,Počela sam dolaziti na njihove utakmice, diviti se njenoj igri i poželjela jednog dana igrati na istom terenu. Već sam tada odlučila i znala da će odbojka biti moj put“, kazala je Amila.
Pojasnila je da je dobijala ponude da igra i za druge klubove poput “Sloboda Tuzla”, „Kula Gradačac“, pa čak i ponude iz Austrije ali se odlučila završiti sezonu u Kalesiji, pa će nakon toga nastaviti školovanje u Sarajevu.
,,Igranjem za Ženski odbojkaški klub “Bosna” ostvarila sam svoju veliku dječiju želju i uvijek će ostati moj najdraži klub a sada je vrijeme za neke nove ciljeve i uspjehe“, dodala je Amila.
S obzirom na sve urađeno, odbojkašice i odbojkaši kluba “Bosna” Kalesija su ponos ne samo svom gradu, nego i BiH, i pozitivan primjer kako zadržavati mlade u našoj državi.
Ovaj članak dio je serije tekstova u okviru projekta #EmployMe Centra za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskursa. Cilj serijala je podići svijest o problemima s kojima se susreću mladi ljudi u oblasti obrazovanja i zapošljavanja u BiH te istaknuti neke dobre prakse u borbi s tim preprekama. Ovaj serijal dio je “Programa zadržavanja mladih u BiH – Opšta mobilizacija” kojeg provodi Udruženje građana Nešto Više u saradnji s PRONI Centrom za omladinski razvoj, uz podršku Delegacije Evropske unije u BiH.
