Mira Kovačević stvara čaroliju tehnikom vinorele

Foto: Maja Enis

Slikarka Mira Kovačević svoju strast za umjetnošću pronašla je u slikanju pomoću vina i time potvrdila da se korištenjem i najneobičnijih materijala može doprijeti do srca drugih ljudi. Nakon što su je zasitile standardne tehnike slikanja, poželjela je da radi nešto što će biti drugačije i posebno.

Prilikom jedne degustacije vina, sjetila se tehnike koja joj je omogućila da pronađe svoj neobični stil – tehnika vinorele. 

Već nakon prvog urađenog vinorela bila je sigurna da je na dobrom putu. Međutim, upoznavanje sa tehnikom, kako je kazala, bilo je dugo i sporo jer je jedna od gotovo zaboravljenih tehnika o kojoj se malo zna i ne uči u umjetničkim školama niti akademijama. „Ne postoji ni literatura o vinorelu i sve što umetniku preostaje je da slika po osećaju“, dodala je Kovačević.

Umjetnica Mira Kovačević nakon slikarstva okušala se u tehnici vinorela. (Foto: Maja Enis)

Pojasnila je da nakon što skicira motiv koristi različite sorte crvenih vina. Strpljivo nanosi sloj po sloj, jer i vinoreli i vino traže strpljenje i vrijeme. Nakon što se nanosi vina potpuno osuše kako bi prešla na druge, na kraju stvara sliku neobičnog izgleda, koja nastaje isključivo od vina, uglavnom crvenih. „Može se slikati i roze i belim vinima i tada se dobijaju jako nežni, gotovo prozračni tonovi“, kazala je Kovačević. 

Najveći dio njenog opusa čine portreti, koji nastaju iz želje klijenata, da nekoj dragoj osobi, koja voli vino, poklone sliku koja bilježi najljepše trenutke nastale omiljenim pićem. Sa druge strane, kada slika po svojoj zamisli, onda su motivi gotovo uvijek žene, a zajedničko im je uživanje u vinu, rad u vinogradu i slično.

„Te žene su nekad obučene u izazovno rublje, potpuno nage ili nose raskošne romantične haljine, a uvek je negde u blizini čaša vina. Ako rade u vinogradu, onda ih slikam kako brižno i pažljivo skupljaju svaki grozd i razmišljaju o budućem vinu”, objasnila je slikarka Kovačević.

Svoje radove izlagala je u septembru prošle godine u okviru najvećeg regionalnog sajma vina pod nazivom „Vinska vizija Otvorenog Balkana“. Tada je imala interesantan zadatak – da izradi portrete svih najviših zvaničnika koji su bili gosti sajma. Portreti su bili uručeni kao zvaničan poklon predsjednika Republike Srbije. 

Portreti zvaničnika prisutnih na sajmu vina jedan je od radova Mire Kovačević. (Foto: Maja Enis)

„Za mene je to bila ogromna čast, odgovornost, ali i potvrda da je ono što radim dovoljno dobro da postane deo tako važnog događaja”, kazala je Kovačević, naglasivši da su portreti nastali tim povodom za nju nešto najvažnije i najdraže što je naslikala.  

Kako je vino jedini materijal od kog nastaju, neizbježna je promjena izgleda slike usljed oksidacije. Jaki ljubičasti, rubin crveni i bordo tonovi vremenom postaju smeđi, a u tome leži ljepota ovih slika – svakodnevno se mijenjaju pred našim očima.

Slike obično budu izložene u sklopu sajmova vina nekoliko puta godišnje, a to je jedinstvena prilika da se radovi vide uživo. Trenutno je u pripremi izložba vinorela koja će biti otvorena sredinom septembra u Muzeju vinarstva i vinogradarstva u Aleksandrovcu. Pored toga, slike svakodnevno objavljuje na društvenim mrežama, te ih tamo ljudi uglavnom poručuju, a takođe u ponudi su u online galeriji, ali i u vinotekama u Beogradu, Šapcu, te u Banja Luci. 

Za vinorel ne postoji literatura što daje umjetniku mogućnost za slobodu kreativnosti. (Foto: Maja Enis)

„Ovo je umetnost koja traži strpljenje, poznavanje vina, njegovih boja i karakteristika, ali na papiru, sigurnu ruku umetnika i njegovu veštinu da ovu neobičnu umetnost približi publici”, zaključila je Kovačević.

Dunja Rujević je obučena Balkan Diskurs omladinska dopisnica iz Banje Luke. Završila je Srednju medicinsku školu. Prvo novinarsko iskustvo stekla je u eTrafici gdje je radila kao novinar-volonter.

Vezani članci

Neobična sudbina bivšeg logoraša
“Čovjek mora biti sretan nakon svega što preživi, prihvatiti život ako nećeš da poludiš.”
Keraterm i Trnopolje: Dva logora koja su definisala daljnji tok rat u Bosni i Hercegovini
Tokom rata u Bosni i Hercegovini mjesta svakodnevnog života odjednom su postala epicentri najstrašnijih zločina koji se mogu zamisliti. Lokalna škola u Trnopolju i fabrika keramike Keraterm pretvoreni su u logore u kojima je zatočeno nesrpsko civilno stanovništvo općine Prijedor i izloženo stravičnim kolektivnim traumama a neki od njih nisu uspjeli ni preživjeti. Zloglasni logori Keraterm i Trnopolje pružaju značajne primjere za analizu sistema logora i zatočeničkih objekata tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu